Don Stipe pretpostavlja da je uzrok požara kratki spoj na instalacijama. Navečer je primijetio da u sobi ne radi klima i krenuo je provjeriti sklopke. Na hodniku je primijetio da je potkrovlje već u plamenu. Nazvao je vatrogasce, obukao se i izašao iz samostana. U požaru je stradala kuhinja, njegova odjeća, knjige... Gornji kat je skoro sav izgorio.

Don Stipe je trenutačno smješten u obližnjem hotelu. Požarište je sinoć obišao i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić zajedno s gradonačelnikom Grada Trogira Antom Bilićem i pročelnicom Konzervatorskog odjela u Trogiru Jasnom Popović, navodi Splitsko-makarska nadbiskupija.

Ređenje će prenositi Radiotelevizija Herceg-Bosne, a moći će se pratiti i na njihovom YouTube kanalu, objavljeno je na mrežnoj stranici Kotorske biskupije.

Nakon više od 100 gostovanja u domovini i diljem iseljeništva, ova je predstava napokon došla i u Sjedinjene Američke Države, točnije među Hrvate Milwaukeeja i Chicaga.

U prošlu subotu u dvorani Hrvatske župe sv. Jeronima, koja je inicijator ovog gostovanja, a uz tehničku podršku Tomislava Luetića, Eranović je izveo ovaj jedinstveni kazališni komad u kojem se s puno poštovanja, sjećanja i molitve prolazi – korak po korak – kroz agoniju ne samo Siniše Glavaševića, nego i cijelog Grada Heroja. Uz prisustvo mnoštva gledatelja, Eranović je još jednom, snažnim sjećanjem na žrtvu Vukovara, ujedinio srca Hrvata u domovini i iseljeništvu.

Dan kasnije, u Hrvatskoj župi Presvetog Srca Isusova u Milwaukeeju isti je duo dao ovu predstavu nakon hrvatske svete mise pod kojom se na poseban način molilo za žrtve Vukovara, Škabrnje i drugih mučeničkih mjesta Domovinskog rata.

Sjećanje na ove velike, tužne, ali i ponosne dane naše nedavne prošlosti, mora uvijek biti u središtu onoga što naše zajednice po iseljeništvu čine u čuvanju i promociji temeljnih vrijednosti našeg naroda koji je za svoju vlastitu slobodu mnogo trpio i propatio.

Prvo, karizma je dar koji se daje „na zajedničku korist“ – za biti na korist svima. Ona nije, drugim riječima, primarno i redovito namijenjena posvećenju osobe, ne, nego u 'službi' zajednici. To je prvi koncept, a drugi: Karizma je dar dan pojedincu ili nekima na poseban način, ne svima na isti način. I to je ono što ju razlikuje od posvetne milosti od teoloških kreposti i od sakramenata koji su, pak, isti i zajednički za sve.

Navodeći dalje Drugi vatikanski koncil da Duh Sveti isto tako raspodjeljuje posebne milosti među vjernike svakoga staleža te ih čini sposobnima za prihvaćanje raznih službi za korist i širu izgradnju Crkve, Sveti je Otac nadalje rekao da su karizme nakit, ukrasi Duha Svetoga koje razdjeljuje kako bi uresio Kristovu Zaručnicu.

Spomenuo se ovdje i riječi Benedikta XVI. da onaj tko promatra povijest može prepoznati dinamiku istinske obnove, koja je često poprimala neočekivane oblike u pokretima punima života i koja čini opipljivima neiscrpnu živost Crkve, prisutnost i plodonosno djelovanje Duha Svetoga.

I da ponovno otkrivanje karizmi vodi, isto tako, do toga da se promicanje laikata, a posebno žena, ne shvaća samo kao institucionalna i sociološka činjenica, već u njegovoj biblijskoj i duhovnoj dimenziji.

Laici nisu nekakvi vanjski suradnici ili pomoćne jedinice klera, ne, nego imaju svoje karizme i darove kojima mogu pridonositi poslanju Crkve.

Nadodao je da u tom kontekstu moramo odmah odbaciti ono pogrešno shvaćanje da ih se poistovjećuje sa zapanjujućim i izvanrednim darovima i sposobnostima. To su, objasnio je, obični darovi koji dobivaju iznimnu vrijednost ako su nadahnuti Duhom Svetim i uosobljeni u životnim situacijama s ljubavlju. To tumačenje karizme je važno, zato što mnogi kršćani, kad se govori o tome tako doživljavaju tugu i razočaranje, jer su uvjereni da ih nemaju i osjećaju se isključenima ili kršćanima drugoga reda. Tu je citirao zanimljive riječi sv. Augustina, donoseći sliku da samo ljudsko oko ne vidi za sebe izvan cjeline tijela bez ruku, nogu i drugih udova.

Ovdje se otkriva tajna – zaključio je katehezu papa Franjo – zašto je apostol Pavao ljubav definirao kao najvrsniji put. Ona mi daje voljeti Crkvu, zajednicu u kojoj živim i, u jedinstvu, sve karizme, a ne samo neke. Tada, naime - nastavio je - moje karizme, makar se činilo da je to nešto malo, pripadaju svima i za dobro svih. Ljubav umnožava karizme; čini karizmu jednoga karizmom svih.

Na kraju, Papa je objavio i datume dviju kanonizacija: Iduće godine tijekom Svjetskog dana djece i adolescenata od 25. do 27. travnja svetim će proglasiti bl. Carla Acutisa, a tijekom Svjetskog dana mladih, od 28. srpnja do 3. kolovoza, bl. Pier Giorgia Frassatija. Ta je vijest dočekana velikim aplauzom na središnjem vatikanskom trgu. Među njima su bila djeca i organizatori jednog drugog važnog događaja koji će se uskoro održati u Vatikanu, a koji je na programu 3. veljače: Svjetskog susreta o pravima djece na temu: 'Volimo ih i štitimo'. Neplanirano i neočekivano prišlo mu je 20-ero te djece, te su pozdravili Svetoga Oca i razgovarali s njime.

Papa je govorio i o jučerašnjih 1000 dana sukoba u Ukrajini. Ponovno je potaknuo da oružje ustupi mjesto susretu i dijalogu, poručivši da je rat u Ukrajini sramotna katastrofa za čitavo čovječanstvo. Nakon toga je pročitao pismo jednog ukrajinskog studenta koji među ostalim piše da bi volio pobjeći od rata i vratiti se kao dijete koje majka grli, a Papi poručuje: Kada se sjetite naše zemlje, sjetite se ne samo patnje, već i ljubavi.

(Vatican News - an)

Tlocrt i arhitektura bazilike koja se pritom nazire pokazuju upadljivu sličnost s Istočnim rimskim carstvom, što otkriće čini posebno zanimljivim, izjavio je za Kathpress arheolog Stefan Groh.

Akvileja, desetak kilometara udaljena od lagune Grada, poznata je po katedrali s najvećim očuvanim ranokršćanskim mozaicima u zapadnome svijetu. Uz katedralu, čija povijest seže u 4. stoljeće i koja se nalazila u središtu toga kasnoantičkog naselja, u prilaznim ulicama nalazile su se i manje crkve.

Područje na kojemu su znanstvenici Austrijskog arheološkog instituta Austrijske akademije znanosti otkrili ostatke bazilike, nalazi se zapadno od današnje Akvileje na Via Annia, tadašnjoj glavnoj ulici i trgovačkoj cesti koja je vodila prema Rimu. „Ovdje je očito podignuta vrlo velika crkva s bizantskim tlocrtom“, rekao je Groh.
Geofizička mjerenja i bušenja omogućila su identifikaciju bazilike. Prvotno sagrađena u 4. stoljeću kao jednostavna crkvena građevina, vjerojatno je u prvoj polovici 6. stoljeća pod carom Justinijanom nadograđena i postala trobrodna transeptna bazilika s tri apside. Takve crkvene građevine podizane su u Istočnom rimskom carstvu od Egipta preko Bliskog istoka, primjerice u Betlehemu, Likijske obale na jugozapadu Turske i Balkana u današnjem Draču u Albaniji, pa sve do gornjeg Jadrana, pojasnio je Groh.
Arhitektonski položaj prema jugoistoku u smjeru Konstantinopola i Jeruzalema ukazuje na Justinijanovo osvajanje gornje Italije. „Ova građevina nije samo vjerski spomenik, nego simbol moći i kulturološke integracije ovoga područja“, pojasnio je Groh.
Akvileja je od 4. do 8. stoljeća bila jedno od prvih velikih središta evangelizacije Europe. Akvilejski patrijarh bio je na čelu 25 dijeceza u Bavarskoj, Austriji, Mađarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj i sjevernoj Italiji. Iako je u Srednjem vijeku izgubio na utjecaju, patrijarhat je ukinut istom 1751. godine. Na njegovu području nastale su novoosnovane dijeceze Udine i Gorica.

Lokalna biskupija javlja da za sada nije uspostavljen nikakav kontakt s otmičarima. Lokalna crkva surađuje s policijom u oslobađanju otetog svećenika. Također moli vjernike da mole za vlč. Oyodea i njegovo sigurno oslobađanje.

Malo bogoslovno sjemenište Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije utemeljio je ordinarij biskupije Auchi, biskup. Gabriel Dunia, 2006. za formiranje budućih svećenika za ovu nigerijsku biskupiju. Do sada je ovu crkvenu ustanovu završilo preko 500 sjemeništaraca.

Nigerija se bori s rastućom praksom otmice svećenika radi iznuđivanja otkupnine. Lokalni episkopat više je puta pozivao vlasti da pojačaju sigurnost kršćana u ovoj afričkoj zemlji, no otmičari su dosad ostali nekažnjeni. Često ih se povezuje s fundamentalističkom islamskom skupinom Boko Haram.

Izvor: Vigilare info

Na teren su izašli pripadnici JVP-a Trogir te DVD-ova Trogir, Okruk i Slatine, ukupno 43 vatrogasca s 15 vozila, a pozvane su i dodatne snage. Vatrogasci su uspjeli lokalizirati požar 10 minuta iza ponoći.

"Požar je lokaliziran 10 minuta nakon ponoći. Spasili smo crkvu, to nam je bio prioritet. Puše jaka bura i udari vjetra su nosili vatru i žar prema crkvi i velikom zvoniku. Srećom, uspjeli smo je obraniti", rekao je zapovjednik DVD-a Slatine Duje Balić Dalmaciji Danas.

Ističe da je svećenik izašao iz gorućeg samostana u vrijeme dolaska vatrogasaca.

Što se tiče štete na samostanu, kaže da je ogromna.

"Izgorio je krov, a urušile su se međukatnice", dodaje Balić, napominjući da su požar gasili vatrogasci DVD-ova Slatine, Okrug, Trogira te JVP-a Trogir.

Požar je iza ponoći komentirao i trogirski gradonačelnik Ante Bilić.

"Dobre vijesti, požar na samostanu sv. Križa je gotovo ugašen. Vatrogasci ostaju gasiti preostalo i dežurati cijelu noć. Službene informacije govore da nema ozlijeđenih, svi su, srećom, evakuirani na vrijeme. U narednim danima ćemo znati koliko je stradao samostan i ono u njemu. Večeras su ovdje bili čelnici svih gradskih službi i svi smo u šoku i nevjerici jer smo na poseban način vezani za ovaj objekt, koji je ne samo povijesne nego i sentimentalne i duhovne važnosti za sve nas. Vatrogascima što mirniju noć", poručuje Bilić.

U ono vrijeme: Kad se Isus približi Jeruzalemu i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: »O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.«

Riječ Gospodnja.

Svećenik: vlč. Dario Levanić.

Priča koja nadilazi vrijeme

Inspiriran stvarnim događajima, film prikazuje tragičnu sudbinu Dive Grabovčeve, djevojke koja je, u cvijetu mladosti, odbila prosidbu turskog plemića Tahir-bega Kopčića. Zbog svoje nepokolebljive odluke, Diva je ubijena na planini Vran, na Kedžari, gdje više od tri stoljeća kasnije vjernici hodočaste na njezin grob.

Redatelj Perić naglašava emocionalni značaj priče i njezin poseban odjek u hrvatskoj kulturi:
“‘Diva’ je fascinantna priča koja se može usporediti s grčkim tragedijama. Njezin život i smrt nose snažnu poruku o časti i vjeri.”

Put do Cannesa i svjetske scene

Film je privukao pažnju svjetske filmske industrije nakon slučajnog susreta redatelja Perića sa Steveom Ravicem, vlasnikom australske produkcijske kuće Majestic Film. Ravic je bio oduševljen scenarijem i snimljenim materijalom te je pomogao da film stigne na najveći filmski festival na svijetu.

Uz premijeru u Cannesu, planira se i distribucija filma na platformi Amazon Prime, što predstavlja veliki uspjeh za domaću produkciju. Ipak, Perić ističe da je film, unatoč potencijalu za međunarodni uspjeh, ostao vjeran hrvatskom jeziku:
“Priča je previše subjektivna i emocionalna za ovaj kraj i narod. Hrvatski jezik najbolje prenosi te emocije publici.”

Glumačka postava i podrška

Glavnu ulogu Dive Grabovčeve tumači Ornela Vištica, dok Tahir-bega Kopčića glumi Luka Mamuza. Među ostalim glumcima su i Mugdim Avdagić, koji igra Džafer-bega, te poznati zagrebački glumac Mladen Vulić. Posebnu ulogu dr. Ćire Truhelke, hrvatskog arheologa i povjesničara koji je istraživao Divin grob, tumači Valentin Perković.

Projekt je podržan od strane Federalne fondacije za kinematografiju, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, te brojnih drugih institucija i donatora. Perić zahvaljuje na podršci, ističući kako su predani rad i kvalitetna priča ključ uspjeha.

Diva – simbol časti i vjere

Film “Diva” u produkciji SP produkcije iz Tomislavgrada dokaz je da snažne ideje pronalaze svoj put. Premijera u Cannesu označava početak novog poglavlja za ovu dirljivu priču, koja nadilazi granice i vrijeme, donoseći svjedočanstvo o nepokolebljivoj vjeri i časti.

Izvor: croexpress.eu

Ilija će također posvjedočiti o snazi osobne i majčine molitve te zagovora Kraljice Mira, koji su ga, u to čvrsto vjeruje, spasili od sigurne smrti, neamputiranja noge i ruke i u cijelom oporavku. A kasnije, nakon dugo godina neplodnosti u braku, opet je po molitvi postao otac dvojice sinova. Emisiju uređuje i vodi Paula Tomić.

Ilija Zirdum bio je tog ljeta 1991. godine dvadesetogodišnji mladić, koji se tek vratio sa služenja vojnog roka u JNA. Nakon čišćenja Ličke i Banijske u Borovu Naselju, Ilija se 7. srpnja na vinkovačkom stadionu priključuje Zboru narodne garde i postaje dijelom nedovoljno spominjanih, ali legendarnih Daltona koji su ratno ime ponijeli u čast tragično ubijenog specijalca Ivice Vučića-Daltona u Borovu Selu 2. svibnja 1991. U smjenama sa stadiona odlazili su na akcije u Mirkovce, kod vojarne i na Lužac, a najdulje su držali Kukuruzni put odnosno Bogdanovce, sve do njihova pada 10. studenoga.

Okupacijom Cerića i Marinaca našli su se u okruženju odbijajući pješačke i tenkovske napade Arkanovih Tigrova. Dečki sa stadiona – Daltoni – dva voda Vinkovčana, Županjci, par specijalaca i dečki HOS-a kao ispomoć pristigla sa Sajmišta po Dedakovićevoj zapovjedi, nešto Vukovaraca i mještani s puškama u podrumu, ukupno njih četrdesetak, sjeća se.

Ilija svoj drugi rođendan slavi 29. listopada. Ranjen je sa šest metaka jedanaest dana prije pada mjesta: “Ušli su duboko u selo pješadijom iz smjera Lušca. Prijatelja preda mnom snajper pogađa u vrat. Istrčao sam povući špagu malog topa gađati tenk koji je izašao na cestu. Pogođen sam rafalno u nogu, petu, koljeno, but, drugu ruku i nogu. Sasjeklo me sa svih strana. Ostao sam ležati, puzao, teturao, zaradio gangrenu i nakon sljedećeg napada rekao sam sebi, nećeš više ostati, nema šanse”, priča.

U majici kratkih rukava, gaćicama i bos kreće prema selu šepajući. Nakon bliskog susreta s tenkom pred kućom pokojnog Ivana Baruna, on i baka Mara bježe u kukuruze gdje leži četiri sata. Tenk je zapalio kuću, a transporter na liniji pucao po njima. Navečer kreću u proboj put Vinkovaca. Dva su puta preplivali Vuku, prošli na 50 metara od njegovih dečkiju koji će za koji dan izginuti u Štafeti smrti. Do ulaza u Nuštar je praktički dopuzao odakle ga je naše dostavno vojno vozilo s hranom odvezlo u bolnicu. Zamalo je ostao bez ruke i noge. Uslijedilo je tri godine rehabilitacije i plastično koljeno, “suvenir” tih dana.

Kaže, išao je srcem i inatom dvadesetogodišnjaka vođenog ljubavlju prema domovini. Spasio ga je, reći će, instinkt za preživljavanje i molitva majke te zagovor Kraljice Mira, koji su bili i razlog brojnim herojstvima ondašnjih dečki spremnih na sve.

„Ostaje zagonetka kako je iz Hrvatske za nas ovo vrijedno arhivsko gradivo završilo u dalekom SAD-u. Vjerojatno je netko od starijih šibenskih kolekcionara/antikvara koji su obilazili stare kuće ušao u crkvu sv. Grgura u Šibeniku, koja je sada galerija, te pronašli navedene spise i prodali navedenoj instituciji, vjerojatno posrednim putem“, rekao je voditelj arhiva don Oleg Petrović.

Carlo Acutis, koji je preminuo od leukemije 2006. u dobi od 15 godina, nazvan je "Božjim influencerom". Rođen je u Londonu, a odrastao je u Milanu, gdje je održavao internetske stranice svoje župe te jedne vatikanske obrazovne ustanove. Papa Franjo je u srijedu, na svojoj tjednoj općoj audijenciji u Vatikanu, rekao da će Acutis biti proglašen svetim tijekom vikenda od 25. do 27. travnja.

Tada Vatikan slavi Jubilej tinejdžera u sklopu katoličke Svete godine u Rimu, koja počinje krajem prosinca. Vatikan nije objavio točan datum svečanosti kanonizacije.

Papa je u srijedu također rekao da će za vikend između 28. srpnja i 3. kolovoza kanonizirati Piera Giorgija Frassatija, talijanskog mladića poznatog po tome što je pomagao potrebitima, a preminuo je od dječje paralize 1920-ih.

Poglavar Rimokatoličke crkve je najavio da će Vatikan održati sastanak o pravima djece 3. veljače, za koji je rekao da će uključivati stručnjake iz raznih zemalja.

Tajna moga sina

Informaciju je objavila Hrvatska biskupska konferencija koja je potvrdila kako je prihvaćen njihov zahtjev Dikasteriju za bogoštovlje i disciplinu sakramenata da se sv. Leopolda štuje kao zaštitnika osoba oboljelih od tumora u Hrvatskoj.

Dekret Dikasterija ističe kako u Lijepoj Našoj bolesnici i njihove obitelji s posebnom pobožnošću časte svetoga Leopolda Mandića iz Herceg Novog, koji je svoj život posvetio službi sakramenta pomirenja i koji je i sâm, vedrinom vjere, dugo nosio teško breme oboljenja od tumora.

Nadalje se naglašava kako je odluku, na temelju mišljenja biskupa, odobrio predsjednik Hrvatske biskupske konferencije nadbiskup Dražen Kutleša.

Dekret o potvrđivanju sv. Leopolda Mandića zaštitnikom oboljelih od tumora u Hrvatskoj potpisan je 11. listopada 2024., na spomendan svetoga pape Ivana XXIII., javlja IKA.

U ono vrijeme: Kaza Isus prispodobu — zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. Reče dakle: »Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: 'Trgujte dok ne dođem.' A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.'«

»Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.«

»Pristupi prvi i reče: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.' Reče mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!' Dođe i drugi govoreći: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.' I tomu reče: 'I ti budi nad pet gradova!'

»Treći, opet, dođe govoreći: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'«

»Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo, Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.' Nato reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.'

Rekoše mu: 'Gospodaru, ta već ima deset mna!' 'Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A moje neprijatelje — one koji me ne htjedoše za kralja — dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'« Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.

Svećenik: p. Ivan Dominik Iličić.

Oslanjajući se na psihologiju religije, mitologiju i filozofiju, on otkriva i tumači duboku mudrost biblijskih priča – objašnjavajući njihovu snagu da nas uravnoteže, nadahnu i ujedine te zašto je opasno zanemariti ih.

Adam i Eva i izvorni grijeh čovječanstva; pogubno nadmetanje Kajina i Abela; apokaliptična poplava u Noino doba, dramatična propast Kule babilonske; Abrahamova strašna pustolovina i epska priča o Mojsiju i Izraelcima; Jona zatočen u utrobi kita. Što bi takve drevne priče uopće mogle značiti? Koja i kakva sila stoji u pozadini njihova stvaranja? Kako su nam one tisućljećima pomagale da shvatimo svijet i same sebe? Kako nas još uvijek mogu voditi u našoj vječnoj potrazi za smislom, ciljem i svrhom?

Moćna, inspirativna i poticajna za razmišljanje, Mi koji se hrvamo s Bogom navodi čitatelja da na posve nov način otkrije najveće i najvažnije priče ikada ispričane i u sasvim novome svjetlu promotri sebe i svoj život.

Knjiga Mi koji se hrvamo s Bogom dostupna u svim Verbumovim knjižarama te ostalim knjižarama  i na medjugorje-shop.com od danas.

Dr. Jordan B. Peterson autor je svjetske uspješnice 12 pravila za život, koja je prodana u više od deset milijuna primjeraka i prevedena je na više od 40 jezika, a planetarni uspjeh i milijunsku nakladu doživio je i nastavak te knjige, Izvan reda. Prije nego što je postao jedan od najutjecajnijih javnih intelektualaca današnjice, desetljećima je radio kao klinički psiholog i profesor na Harvardu i Sveučilištu u Torontu. Objavio je više od stotinu znanstvenih radova, a njegova knjiga Mape značenja unijela je revoluciju u psihologiji religije. Živi u Torontu, u Kanadi, sa suprugom Tammy. Imaju dvoje djece i četvero unučadi.

Oko dvadesetak minuta prije počeka utakmice spiker na stadionu zamolio je sve navijače da izvade mobitele i upale bljeskalice te da zajedno zapjevaju u spomen svih žrtava Vukovara, Škabranje i Domovinskog rata.

Sa razglasa je krenula legendarna pjesma 'Ne dirajte mi ravnicu', a stadion je uglas pjevao i bljeskalicama stvorio nezaboravnu sliku.

Pogledajte kako je izgledao ovaj dirljivi trenutak u kojem je cijeli stadion stao iza Vukovara i svih onih koji su dali svoje živote za slobodu.

 Svjedočila je kako je njena vjera uistinu zaživjela tek nakon vrlo teškog životnog perioda. - Bila sam u jednom periodu života teško bolesna i apsolutno mi ništa nije pomagalo. U tim trenucima, na rubu snaga rekla sam Bogu – dobro, ako želiš da umrem, neka tako bude. Ali ako odlučiš da živim, bit ću tvoje hodajuće svjedočanstvo. I Bog me čudesno ozdravio, ni doktori nisu razumjeli što se dogodilo i kako je to bilo moguće. Tada sam shvatila, onaj Duh koji je Isusa uskrisio, prisutan je i u meni. Tada sam počela dublje istraživati Boga. I znanstveno i duhovno. I shvatila sam da je molitva naše najveće oružje - prisjetila se Carla tada.

Ispričala je i kako njeguje odnos s Isusom Kristom.

- Svakodnevno molim i meditiram nad Božjom Riječi. Obavezno čitam Bibliju svaki dan, pijem kavu s Bogom, čitam duhovnu literaturu. Jako mi se sviđaju tekstovi i propovijedi pokojnih profesora Ivančića i fra Zvjezdana Linića. Naravno i tjednim ili češćim odlascima u crkvu - objasnila je Belovari koja je dodala i da snagu kad je ponestane nalazi u razgovoru s Bogom, molitvi i ispovijedi.

O vjeri je progovorila za Večernji list, pitali smo je je li se bojala osuda ili nerazumijevanja kolega nakon priznanja da je čudesno ozdravila te da je njen odnos s Bogom ozdravio.

- Kad se čovjek nađe u situaciji koja je vrlo nalik scenariju pitanja života i smrti, nije mu važno ničije mišljenje i zato se ne bojim osude. Uostalom, osuđivanje više govori o osobi koja osuđuje nego o objektu osuđivanja. Taj sam problem imala i ja, puno puta u životu neke ljude nisam razumjela i tako sam ih nesvjesno osuđivala. No naši kriteriji nisu uvijek pouzdani i zato bježim od bilo kojeg osjećaja gorčine, mučnine, mržnje, negative jer to truje samo nas same. Ne govorim ništa militantno niti ikoga silim na što, pa to očekujem i od svojih sugovornika. Nije bilo nikakvih loših komentara, baš naprotiv.

Tvrdi i da joj nije teško živjeti s vjerom iako je javna osoba.

- Ne bih rekla da je teško, no naš životni stil jest zatrovan stresom i brzinom. Svi traže instantno rješenje, a put do istinskog mira, barem za mene, bio je dug i trnovit. Vrlo sam studiozan tip, sve želim proučiti i znati u detalje. Nakon godina istraživanja i eksperimentiranja došla sam do vrlo osobnih zaključaka, a vjera, dakako, jest osobni osjećaj. Nitko nikada nije povjerovao jer ga je netko silio na to. To što sam javna osoba (što to uopće znači danas?) može tu biti samo od pomoći jer moja, vjerujem, pozitivna životna poruka i moje svjedočanstvo može doći do većeg broja ljudi i tako nekome poslužiti kao nadahnuće. Barem se tome nadam.

Diljem Bosne i Hercegovine, 17. studenoga, Hrvati su s dubokim pijetetom obilježili 33. obljetnicu pada Vukovara i sjećanje na sve žrtve Domovinskog rata, izražavajući solidarnost i zajedničku bol sa sunarodnjacima u Hrvatskoj. Programi pod nazivom "Večer sjećanja" organizirani su u brojnim mjestima, gdje su stanovnici paljenjem svijeća i molitvom iskazali poštovanje prema stradalim braniteljima i civilima, javlja KTA.

U Širokom Brijegu na Trgu širokobrijeških žrtava, večer sjećanja započela je paljenjem svijeća koje su oblikovane u natpis "Vukovar", simbolizirajući bol i stradanje koje je grad pretrpio. Uz molitvu ispred spomen-križa, okupljeni su odali počast svim poginulim braniteljima i žrtvama, naglašavajući kako sjećanje na patnju i hrabrost Vukovara nikada neće izblijedjeti.

Slično je obilježavanje održano i na Humcu, gdje je sveta misa predvođena humačkim gvardijanom fra Dariom Dodigom okupila mnoštvo vjernika. Fra Dodig je istaknuo važnost molitve i duhovnog zajedništva, naglašavajući da je molitva za poginule temeljna kršćanska krepost koja održava sjećanje i ljubav prema domovini.

Na Trgu dr. Franje Tuđmana u Tomislavgradu također se palilo svijeće u znak sjećanja na sve žrtve Vukovara i Škabrnje. Molitvu je predvodio duvanjski gvardijan fra Bože Milić, a u zajedničkoj molitvi sudjelovali su odrasli i djeca, iskazujući duboko poštovanje i suosjećanje prema svim žrtvama Domovinskog rata.

U Bihaću, na platou Crkve sv. Ante Padovanskog, okupljeni su paljenjem svijeća i molitvom za duše stradalih odali počast žrtvama Vukovara i Škabrnje. Grad je poslao snažnu poruku solidarnosti, naglašavajući da se zajednička bol i tuga osjeća jednako među Hrvatima Bosne i Hercegovine kao i među sunarodnjacima u Hrvatskoj.

Također, župljani župe Vidovice su se okupili kod križa u crkvenom dvorištu gdje je župnik Marijan Brkić izmolio opijelo za sve žrtve stradale u nedavnome ratu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Prije opijela župnik Brkić je podsjetio okupljene na sutrašnji Dan sjećanja na žrtve iz Domovinskog rata te ih pozvao da za sve poginule branitelje i ubijene civile zajedno izmole opijelo. „Rat, nažalost, odnosi ljudske živote. Ali znamo isto tako da u ratu ostaju i brojni ranjeni koji posljedice ranjavanja nose cijeli život. Nakon rata ostaju i obitelji razorene smrću svojih članova, ostaju udovice, siročad. Ostaju i trajno ranjene ljudske duše. Prikazat ćemo Bogu kratku molitvu i za sve njih“, rekao je župnik Brkić.

Kiseljak, mjesto koje je također pretrpjelo velike žrtve tijekom rata, obilježilo je sjećanje na Vukovar paljenjem svijeća ispred spomen-obilježja poginulim braniteljima. Mještani Kiseljaka, noseći u srcu bol zbog vlastitih gubitaka, izrazili su posebno suosjećanje prema Vukovarcima, prepoznajući zajedničku patnju i stradanje hrvatskog naroda.

Posebno dojmljiv čin solidarnosti bio je hodočašće brojnih kolona hrvatskih branitelja, ratnih vojnih invalida i mladih iz Bosne i Hercegovine prema Vukovaru. Skupine hodočasnika iz Travnika, Viteza, Kreševa i drugih mjesta prešle su više od 260 kilometara pješice kako bi se pridružile Koloni sjećanja u Vukovaru, odajući počast braniteljima Grada heroja. Među njima je bilo 12 hodočasnika iz Središnje Bosne koji su po sedmi put zaredom hodali do Vukovara.

U organizaciji Službe za pitanja branitelja iz Tomislavgrada, pedesetak Duvnjaka je autobusom krenulo prema Vukovaru kako bi sudjelovali u središnjem obilježavanju. Među hodočasnicima su bili i članovi braniteljskih udruga iz Orašja a pridružila im se skupina branitelja iz Vidovica, te bivši branitelji iz Obodnice kod Tuzle, koji su također krenuli u grad heroj.

Ove manifestacije u Bosni i Hercegovini jasno pokazuju kako sjećanje na Vukovar i njegovu žrtvu ostaje duboko ukorijenjeno u srcima Hrvata s obje strane granice. Njihova solidarnost i zajednička molitva simbol su neraskidivih veza i dubokog zajedništva s hrvatskim narodom u Hrvatskoj.

Hrvati u Bosni i Hercegovini svojim okupljanjima i molitvama šalju poruku da, unatoč vremenu koje prolazi, sjećanje na Vukovar i žrtve Domovinskog rata nikada neće izblijedjeti. Kroz ova obilježavanja, zajednička bol i tuga pretvaraju se u nadu za mir i bolje sutra, podsjećajući sve na snagu oprosta i zajedništva. 

Suslavio je i papin apostolski vizitator za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli te više svećenika. Prijenos molitvenog programa i kardinalove propovijedi dostupan je na Facebook stranici Radiopostaje MIR Međugorje. Kardinal je u Međugorju boravio na poziv zaklade Rhema, prenosi KTA.

„Otvorena vrata država poput Jordana ili Libanona i dalje su spas za milijune ljudi koji bježe od sukoba u regiji. Prije svega mislim na one koji napuštaju Gazu usred gladi s obzirom na poteškoće u dopremanju hrane i pomoći na njihov teritorij“, rekao je papa Franjo.

Izraelski veleposlanik pri Svetoj Stolici Yaron Sideman odbacio je tvrdnju o genocidu. „Došlo je do genocidnog masakra 7. listopada 2023. nad izraelskim građanima i od tada je Izrael koristio svoje pravo na samoobranu“, napisao je na X-u.

Posebno povjerenstvo Ujedinjenih naroda objavilo je 14. studenoga 2024. izvješće u kojem tvrdi da je „izraelsko ratovanje u Gazi u skladu s karakteristikama genocida, s masovnim civilnim žrtvama i uvjetima opasnim po život koji su Palestincima tamo namjerno nametnuti“.

Kardinal Semeraro je u homiliji istaknuo da su dvojica blaženika činila dobro, a bila su oklevetana i osuđena lažima. „Tako se dogodilo s fra Alojzijem čija priča seže još u vrijeme Prvog balkanskog rata, kada su u župi Pejë, gdje je obnašao svoju službu, okupatori Crne Gore, saveznice Srbije, provodili represivnu politiku protiv etničkog albanskog stanovništva, posebno čineći nasilja i ubojstva. Hodajući prema mjestu mučeništva, rekao je: ‘O Isuse, neka ti bude za ljubav’. Ubojstvo blaženog Ivana također je bilo motivirano lažima, a podrijetlo njegovog ubojstva bilo je lažno suđenje: osuđen je na temelju lažnih optužbi i zatim je obješen na periferiji Skadra, u području zvanom ‘Fushë druve’. On je, poput Isusa, ‘mučenika’ par excellence i ‘vjernog svjedoka’ (Otk 1,5), umro opraštajući svojim ubojicama“, rekao je kardinal Semeraro.

Na misnome slavlju sudjelovali su brojni nad/biskupi, među njima i vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić te dvojica biskupa Janjevaca mostarsko-duvanjski Petar Palić i dubrovački Roko Glasnović. Na beatifikaciju su hodočastili i Janjevci iz župe Janjevo te oni nastanjeni u Hrvatskoj kao i drugi vjernici iz hrvatskih nad/biskupija.

U izjavi za Hrvatski katolički radio nakon beatifikacije biskup Palić istaknuo je da je to veliki događaj najprije za Katoličku Crkvu jer se svaki svetac i blaženik uzima iz određenoga naroda i stavlja kao uzor cijeloj Crkvi. A, prema njegovim riječima, ovo je posebna radost za hrvatski narod jer je fra Alojzije Palić rođen u Janjevu, maloj hrvatskoj dijaspori, i po svome životu i iskrenom svjedočenju za Krista i mučeništvu stavljen je kao uzor svim vjernicima.

U katedrali je navečer održan koncert na kojem su nastupili glazbeni orkestar grada Aradeo (Italija) i skadarski puhački orkestar.

Vjernici su također sudjelovali na molitvenom bdjenju, koje je održano u petak 15. studenoga u crkvi sv. Franje u Gjuhadolu.

Misa zahvalnica za proglašenje blaženim fra Alojzija bit će u nedjelju 17. studenoga u skadarskoj katedrali.

Molitva blaženom fra Alojziju Paliću

Gospodine Bože, ti si blaženoga fra Alojzija pozvao da ti služi kao svećenik u savršenstvu redovničkoga života. On je ljubav i vjernost prema tebi posvjedočio mučeničkom krvlju. Daj da sveta Crkva ovoga tvoga blaženika ubroji među svete tvoje da i mi po njegovu zagovoru postignemo milost za koju te molimo (…) i vječno spasenje. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Na prvu godišnjicu fra Slavkove smrti, 24. 11. 2001. u Majčinom selu postavljen je njegov kip, djelo talijanskog umjetnika Carmela Puzzola. U brončanom odljevu, Carmelo je fra Slavka zaustavio u vremenu u stavu blagoslivljanja malim raspelom koje drži uzdignutog ispred sebe. Carmelo je pojasnio kako je izabrao ovaj trenutak iz fra Slavkovog života, jer je želio prikazati fra Slavkovu poniznost, odnosno kako nikada nije stavljao sebe na prvo mjesto, nego je uvijek na prvom mjestu u njegovom životu bio Isus.

U ovom mjesecu studenom koji je započeo svetkovinom Svih svetih i kad pred nas i sama Gospa kao uzore i zagovaratelje stavlja Božju vojsku svetaca, (usp. „Neka vam sveci budu zagovaratelji i primjer da ih nasljedujete i sveto živite.“ poruka 25. 10. 2024.) za zamisliti se što je ono što je ove 'obične' ljude učinilo svetima? Jedan temeljni stav kod svih njih je svakako bila poniznost. Životopisi svetaca otkrivaju kako nitko od dotičnih nije bio savršen ili imao nadljudske sposobnosti, mogućnosti, znanja, nego dapače, bili su najčešće ograničeni, grešni, slabi, bolesni… Ono što su imali i što im je donijelo svetost bila je poniznost: sposobnost da se isprazne od sebe do kraja, i da puste Boga da preko njih djeluje, posvećuje, liječi, mijenja…
Danas kad smo svi uvučeni u društvene mreže i svake minute primamo hrpu informacija, kad mislimo kako sve znamo, pratimo, kontroliramo i biramo preko brojnih aplikacija i tehnologije, ne uspijevamo prepoznati kako nas je time na fini način zapravo sotona preodgojio u samodostatnost i onu 'nezamjetljivu' oholost u kojoj mi sami postajemo mjerilo svega, mali bogovi koji imaju dojam da upravljaju svojim komadićima svemira. Danas, živeći u lažnom svijetu virtualnih odnosa, u svijetu u kojem je poanta života postati jak i nepobjediv, tako je teško biti ponizan. Tako je teško živjeti ne stavljajući sebe na prvo mjesto, nego ustupati mjesto Bogu, a onda i drugim ljudima. Bez poniznosti, svijet se utapa u sebičnosti i egocentrizmu. Plod poniznosti jest otvaranje prostora za djelovanje Drugoga, a taj Drugi jest uvijek i jedino Ljubav!

Fra Slavko je svojom poniznošću vijek ostavljao prostora za Gospinu riječ i poruku, pa tako davne 1984. godine napisao ovaj tekst koji može stajati i za današnje dane: „Gospine riječi, nježne, umilne, ohrabrujuće, odvažne, a ponekad i prijekorne, izraz su njezine ljubavi prema svakome od nas. Ona nas želi učiniti potpuno svojima, a to znači ljudima vjere, ljubavi i nade. Želi nam pomoći da se izvučemo iz kala zemnoga i da se uzdignemo prema visinama životvorne ljubavi i neprolazne ljepote. Lice nam je naime iznakaženo, srce ranjeno, obitelj razbijena, zrak onečišćen, prijateljstva uzdrmana. Teško nam je. Na svakom koraku prijeti nam smrt. Ljubav je ohladnjela. Majka nam obećava da ćemo svi po ljubavi postati lijepi. Iznakaženosti će nestati, a ni smrti više neće biti. Ipak, samo po Ljubavi!“ (usp. U školi ljubavi, str. 7)

Poniznost znači pomaknuti sebe i svoje mišljenje ili stav u stranu i biti otvorena uha i pameti na ono što rade ili predlažu drugi ljudi, usvajati ono što je dobro ili pustiti druge ako nešto znaju bolje od tebe. Kako je to teško u današnje vrijeme kad većinu vodećih uloga u društvu, pa čak i crkvi zauzimaju narcisoidne osobe koje uvijek misle kako samo one znaju najbolje, koje ne znaju delegirati druge za neke poslove u kojima su ti drugi sposobniji, koji su ljubomorni na uspjeh drugoga, pa sve grabe sebi. A onda zatvaraju oči pred stvarnošću u kojoj se ono što vode zapravo urušava, jer nikome nisu dali slobodu djelovanja i napredovanja. Poniznost daje povjerenje Bogu i čovjeku da se sve odvija najbolje što je moguće i na slavu Božju. Ne na slavu propadljivog čovjeka.

Fra Slavko je iz Gospinih poruka usvojio jedan dobar savjet koji je često ponavljao svojim suradnicima: „Predati prošlost milosrđu Božjem, budućnost njegovoj ljubavi, a u sadašnjosti u svemu surađivati s Bogom!“ (usp. interni listić za odgojitelje u Majčinom selu, br. 2/97) Upravo zbog svoje poniznosti fra Slavko je mogao biti suradnik Božji i Gospin, a u suradnji s drugim ljudima, otvorenošću za njihove prijedloge i ideje, njegov životni opus je tako plodan i raznolik.

Bez poniznosti nemoguće je stupati u odnose s drugima i u odnos s Bogom. Jer samo ponizna osoba shvaća kako je potrebita pomoći drugoga, pomoći Božje. Zato fra Slavko ovako piše: „Ako želimo naučiti djecu da žive u dubokoj povezanosti s Bogom Stvoriteljem, onda je svakako važno da naše riječi koje izgovaramo djeci budu utemeljene u našem osobnom odnosu s Bogom Stvoriteljem. Kad stariji žive ovu povezanost, svjesni da od Boga sve dobro dolazi, onda će to lakše shvatiti i djeca.

Naša ljudska ljubav je kratkog daha, ako se ne hrani Božjom ljubavlju, koja se dobiva u dubokoj povezanosti duše s Bogom.

Naša strpljivost će se lako istrošiti, ako se ne bude hranila strpljivošću koju Bog ima sa svakim od nas.

Naša nada neće moći izdržati iskušenja beznađa, ako ne bude hranjena svakodnevno onom nadom koja dolazi po vjeri u Boga koji se objavio kao dobri, milosrdni i strpljivi Otac.

Naša mudrost će zakazati i neće donijeti plodove, ako ne bude obasjavana božanskom vječnom mudrošću.

Naša jakost će biti naša slabost, ako ne bude utemeljena na božanskoj jakosti koju daruje Duh Sveti.

Po dubokoj svijesti nas odraslih, da je povezanost s Bogom uvjet za naš sretan i osmišljen život i rad, djeci će biti lakše sve to shvatiti i prihvatiti. Dug je to proces i težak, ali jedini ispravan. (usp. interni listić za odgojitelje u Majčinom selu, br. 5/97).

Poniznost, dakle, našoj paloj ljudskoj naravi nije prirođena, za nju se treba voljno opredjeljivati u svakom trenutku života, na njoj raditi trajnim umiranjem sebičnosti i oholosti. Molimo Gospu, poniznu službenicu Gospodnju, po zagovoru fra Slavka posebno kroz ovaj mjesec studeni, da nam izmoli krepost poniznosti kako bi i mi mogli jednom u zajedništvu svetih uživati u gledanju Boga licem u lice.

Paula Tomić / Glasnik Mira 11./2024.

U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakeja. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska rasta.

Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.«

On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!«

A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.«

Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«

Svećenik: fr. Luka Madunić.

Evini su motivi isključivo duhovni, ali često se u njima vraća temi Vukovara i vukovarske tragedije.

Izložba je otvorena u sklopu godišnje skupštine Zaklade Rhema, koja je održana u Međugorju, a na kojemu je Eva Vukina bila jedan od panelista na temu “Kultura i ekologija – novi izazovi i alati evangelizacije”. Izložbu “Od Boga do umjetnosti i od umjetnosti do Boga” otvorio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, a bit će otvorena do 5. siječnja 2025. vjerujem.hr

Otkrila je kako joj publika nije samo podrška na koncertima, nego obitelj koja joj je spasila život u najtežim trenucima.

'Ljudi misle da mi ne percipiramo ništa, da živimo neke hollywoodske živote, da smo bez emocija, da živimo vrlo površne živote. A ti kad stojiš na toj bini i recimo, kada ti otac umre, kada se rastaješ, kada se dogode tisuće bolnih situacija, a moraš odraditi koncert... gdje ćeš čupati snagu? Onda staneš na pozornicu i pogledaš u te ljude. Oni kažu: 'Nina, volim te!', neka mala curica viče: 'Ja te volim!'. Samo taj val ljubavi te podigne, ti si potpuno novi čovjek, letiš na tom valu i misliš si: 'Bože, koliko sam ja sretna žena što se bavim ovim poslom. Hvala ti što si baš mene odabrao i dao mi ovaj mali talent da mogu ovo živjeti'', rekla je pjevačica.

Progovorila je i o važnom segmentu životu, vjeri

 'Ne idem kroz život da bi se svidjela ljudima. Ja se želim svidjeti Bogu. Kada se svidiš Bogu, svidiš se i sebi, a vidiš se i ljudima jer ljudi prepoznaju ono između redova što ti svjedočiš svojim životom. Ti ne moraš čak ništa niti reći. Ljudi prepoznaju iskren osmijeh. Ne znam koliko puta dnevno me netko pita: Na čemu si ti da mi malo radosti, ovaj životne životne radosti! Pazi, znači imaš sve, kod mene prepoznaju životnu radost...', objasnila je.

“Svaka utakmica nosi svoje, ali moramo ući u utakmicu kako treba, s puno energije. Moramo igrati našu igru kao što smo igrali cijeli ciklus u Ligi nacija. Prvu utakmicu s Portugalom smo dobro odigrali bez obzira na rezultat. Sutra moramo ponoviti to izdanje. Imamo veliki respekt prema Portugalu, bez obzira na to s kakvom ekipom dolazi. Imaju veliku širinu, tako da tko god upadne svakako je vrhunski igrač i igra u velikom klubu. Imaju igrače koji se žele dokazati izborniku i to može biti jedan problem za nas. Ipak, moramo gledati sebe i pokušati odigrati najbolje što možemo. Ne želimo misliti o utakmici Poljske i Škotske”, dodao je.

“Uvijek pokušavam voditi primjerom. Želim da se mladi igrači imaju na koga ugledati. Svaki igrač daje sve od sebe i ne može se reći da netko daje više od nekog drugog. Ako ja dajem maksimum u ovim godinama, to ne može izostati ni kod drugih, mlađih igrača. Utakmica sa Škotskom ostavila je traga, bila je naporna jer smo cijelo drugo poluvrijeme igrali s igračem manje.

Pronaći ćemo energiju za Portugal, igramo pred punim stadionom i to će nam biti dodatan motiv za sutra. U Ligi nacija igramo jako dobro, neki rezultati su nam malo otišli u kontra smjeru. Od Škotske nismo zaslužili izgubiti ali eto, tako je to u nogometu. Nema mjesta za traženje alibija i za neke druge stvari, moramo se fokusirati na teren i odigrati najbolje moguće. Bit će teška utakmica, bez obzira na to što neki od najvećih zvijezda neće igrati. Može biti samo teže, jer Portugal ima odlične igrače na klupi”, Modrićeva je poruka.

Ovaj potez dio je strategije Kremlja za očuvanje tradicionalnih obiteljskih vrijednosti i rješavanje rastuće demografske krize u Rusiji, koju su dužnosnici nazvali “katastrofalnom.”

“Sve se mora učiniti kako bi nove generacije Rusa odrastale s fokusom na tradicionalne obiteljske vrijednosti,” izjavio je predsjednik Dume Vjačeslav Volodin nakon što je zakon prošao u donjem domu ruskog parlamenta.

Ovaj potez zahtijeva izmjene postojećeg zakonodavstva kojima će se obvezati platforme društvenih mreža da nadziru i filtriraju bilo kakav sadržaj koji promovira život bez djece.

Također, izmijenit će se i povelje glavnih medijskih kanala kako bi se osigurala usklađenost.

Inicijativa za obeshrabrivanje života bez djece dolazi u jeku zabrinutosti demografskim podacima zbog opadanja stope nataliteta diljem zemlje. Glasnogovornik predsjednika Vladimira Putina, Dmitrij Peskov, nedavno je situaciju nazvao “katastrofalnom,” naglašavajući da je povećanje nataliteta postalo nacionalni prioritet.

Nedavne projekcije Ujedinjenih naroda predviđaju da bi se stanovništvo Rusije moglo smanjiti za 17 posto u sljedećih 50 godina, što bi broj stanovnika dovelo na oko 120 milijuna. U međuvremenu, analiza Atlantic Councila sugerira još ozbiljniju kontrakciju stanovništva, predviđajući da bi se broj Rusa mogao prepoloviti do 2100. godine.

Zabrana usvajanja ruske djece u zemljama koje dopuštaju promjene spola

Duma je također odobrila nova ograničenja za međunarodno posvajanje ruske djece, zabranjujući posvajanje građanima zemalja u kojima su dozvoljene “promjene spola” medicinskim zahvatima.

Predložene izmjene Obiteljskog zakona Rusije zabranjuju posvojenja za pojedince iz država koje dopuštaju bilo kakav oblik “promjene spola”, uključujući medicinske intervencije ili administrativne promjene u službenim dokumentima.

Volodin je istaknuo važnost ovih ograničenja, navodeći kako je “iznimno važno spriječiti svaku mogućnost promjene spola bilo kojim putem u slučaju posvojenja u druge zemlje.”

Ovaj potez slijedi ograničenja uvedena 2012. godine, kada je Rusija zabranila posvajanje svoje djece američkim državljanima, prvenstveno zbog diplomatskih napetosti.

Novi zakon utjecat će na najmanje 15 država, pretežno u Europi, piše Remix.

U izjavi za Hrvatski katolički radio s. Elizabeta rekla je da su na susretu sudjelovali ogranci Vinkovske obitelji, svi oni koji nasljeduju karizmu sv. Vinka Paulskog, koji je poznat kao apostol milosrdne ljubavi. Bio je to drugi saziv Vinkovske obitelji. Prvi je održan 2017. također u Rimu. Ovogodišnji susret otvoren je 14. studenoga, a završio je na Svjetski dan siromaha 17. studenog misom koju je predvodio papa Franjo u bazilici sv. Petra.

Prema riječima s. Elizabete, program susreta, koji se odvijao na osam jezika, sastojao se od nekoliko predavanja, poticajnih videa, podjele u grupama i formativnih radionica te razmjene iskustava.

PROJEKT „13 kuća“

Posebno je izdvojila da je na jednom od predavanja bilo riječi o projektu „13 kuća“ koji je opća Crkva prepoznala kao nešto posebno i veliko.

„Bit će to veliki projekt u 2025., Jubilarnoj godini. To je inicijativa na svjetskoj razini u kojoj bi se pomoglo više od 10.000 beskućnika u 156 država, a sve je počelo s „13 kuća“. Vizija toga Vinkovskog poteza je da svatko ima neko mjesto koje može nazvati svojim domom. Projektom se želi spriječiti razina beskućništva u svijetu“, izvijestila je iz Rima s. Elizabeta Glasnović, javlja IKA.

U povodu Svjetskog dana siromaha Vatikan je ugostio oko 1.300 potrebitih na ručku u dvorani za audijencije, a Papa im se pridružio nakon molitve Angelusa. Među gostima bio je i Giuseppe, koji već godinama živi na ulici. Pročelnik Dikasterija za službu milosrđa kardinal Konrad Krajewski ispričao je zgodu s cipelama, podsjetivši da ta gesta priliči tradiciji Nazarećanina, „jer to bi učinio i Isus i stoga to i mi činimo“.

Dikasterij je pripremio jelo za potrebite, sponzor je bio talijanski Crveni križ, a jelo je posluživalo 340 volontera. Papa Franjo sjedio je za svečano okićenim stolom sa siromašnima i zajedno s njima pomolio se prije jela. Na kraju je svaki gost dobio naprtnjaču punu namirnica i higijenskih potrepština.

Kardinal Krajewski u razgovoru s vatikanskim medijima podsjetio je i na druge vatikanske inicijative u svrhu ublažavanja patnji potrebitih. Uputio je i na rad dežurne službe na Trgu svetog Petra pod Berninijevim kolonadama, koja se svakodnevno skrbi o oko 150 osoba, među kojima su i oni bez osobnih isprava. Cilj je u prvom redu saslušati svakoga, reagirati na riječi i potrebe ljudi, rekao je kardinal, dodavši: „Obnova dostojanstva odvija se slušanjem“. Potrebne lijekove besplatno daje na raspolaganje vatikanska ljekarna.

Papa je u nedjelju prije podne u Bazilici svetog Petra predvodio misu u povodu Svjetskog dana siromaha. Pritom je pozvao vjernike da postanu djelatni i pomognu potrebitima, umjesto da utonu u rezignaciju i pobožnu samodostatnost. „Kršćanska nada treba nas, potreban joj je naš angažman“, rekao je Papa.

Kad se Isus približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.«

Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.« Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!« Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu.

Kad se on približi, upita ga: »Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.« Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

Svećenik: vlč. Dario Levanić.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom.

I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba. A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima!

Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.«

Svećenik: vlč. Hrvoje Zovko.

"Udružimo srca i snage zajedno te omogućimo da se sjećanje i poruka prenosi i nadalje, neka ostanu živi u svima nama, dok zvona pozivaju na molitvu! Jer upravo nam ona omogućuje obuhvaćanje cjelovitosti događaja, istovremeno nagoviještajući nadu.

„Zid križeva“ – inicijativa zajedništva. Mnogi hodočasnici koji su proteklih godina pohodili naš samostan prilikom posjeta gradu Vukovaru na dar su nam poklanjali križeve koje su donosili iz svojih župa. Promatrajući ovu spontanu želju hodočasnika iz raznih župa da njihovi križevi ostanu u Vukovaru kao znak da su ga pohodili, odlučili smo istu proširiti i ovjekovječiti na jedan poseban način. Sukladno tome smo prilikom formiranja Franjevačkog muzeja Vukovar izdvojili prostor u kojem ćemo izložiti, osim ovih križeva koji su nam doneseni tijekom godina, i po jedan križ iz svake župe u Hrvatskoj" poručuju vukovarski franjevci.

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, nadbiskup Kutleša, pozdravljajući nazočne članove HBK-a i goste, izrazio je dobrodošlicu u zajedništvo biskupskog zbora te je uputio čestitke dvojici novoimenovanih biskupa, zaželjevši im plodonosan rad na slavu Božju i na dobro povjerenih im duša. U najavi tema zasjedanja, nadbiskup Kutleša izrazio je radost zbog skorašnje beatifikacije fra Alojzija Palića, novog blaženika iz hrvatskoga naroda.

Nakon usvajanja zapisnika s izvanrednog zasjedanja održanog u lipnju, pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić prikazao je tijek i glavne naglaske završnog dokumenta s drugog zasjedanja 16. skupštine Biskupske sinode, posvećene sinodalnosti u Crkvi, na kojoj je sudjelovao kao izaslanik Hrvatske biskupske konferencije. Posebno je naglasio važnost proučavanja sinodskih dokumenata i primjene sinodskih smjernica na svim razinama crkvenog života.

Na zasjedanju su biskupi posvetili posebnu pozornost najnovijoj enciklici pape Franje Dilexit nos („On koji nas uzljubi“), koja pruža dublje razumijevanje „ljudske i božanske ljubavi Srca Isusa Krista“. Predstavljeni su glavni naglasci enciklike i njezin bogati sadržaj, uz poticaj da pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu zaživi obnovljenom snagom u našem narodu. U tom duhu, na Svetkovinu Presvetog Srca Isusova (27. lipnja) u Jubilarnoj 2025. godini, hrvatski će biskupi posvetiti narod i domovinu Presvetom Srcu Isusovu.

Na temelju odluka donesenih na ovogodišnjem proljetnom zasjedanju, formiran je tim stručnjaka koji je osmislio edukativni program o javnom nastupanju u medijima, namijenjen bogoslovima, đakonima, svećenicima te redovnicama i redovnicima. Istaknuto je kako bi formacija na području medijske pismenosti trebala započeti još u bogoslovnim sjemeništima i na teološkim učilištima. Program će se najprije primijeniti u okviru Đakonske pastoralne godine. Pripremu programa izradio je tim stručnjaka s Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Na zasjedanju se raspravljalo i o aktivnostima Hrvatskoga Caritasa u pružanju pomoći potrebitima. Posebno je naglašena vrlo uspješna humanitarna akcija Hrvatskog Caritasa pokrenuta za pomoć stradalima u poplavama koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu početkom listopada. Nakon što je HBK preko Hrvatskog Caritasa uputila žurnu pomoć u iznosu od 100.000 eura, odaziv vjernika iz Hrvatske bio je vrlo velik te je prikupljeno oko 800.000 eura. Ta je akcija još jednom potvrdila velikodušnost i solidarnost hrvatskih vjernika prema ljudima u potrebi.

U osvrtu na tijek aktualnog trogodišnjeg ciklusa obiteljskog pastorala, posvećenog obiteljima osoba s invaliditetom, istaknuto je kako se već uočavaju određeni rezultati. S ciljem unapređenja pastorala osoba s invaliditetom, predloženi su konkretni koraci, poput inicijative za uklanjanje arhitektonskih prepreka u i oko bogoslužnih te pastoralnih objekata, kao i njihovu prilagodbu prema načelima univerzalnog dizajna. Naglašena je i nužnost osposobljavanja pastoralnih djelatnika i suradnika za rad s osobama s invaliditetom, što je potrebno uključiti u početnu i trajnu formaciju u crkvenim odgojno-obrazovnim ustanovama, uključujući i volontere. Istaknuta je također potreba za teološkom refleksijom o invaliditetu i pastoralnom pristupu osobama s invaliditetom te za njihovim aktivnim sudjelovanjem u pastoralnom životu Crkve.

Biskupi su upoznati s pripremama za proslavu Svete godine 2025. i obilježavanja 1100. obljetnice splitskih crkvenih sabora u vrijeme hrvatskog kralja Tomislava. U tijeku je priprema zajedničkog Pastirskog pisma biskupa Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine povodom ovog jubileja, čije je objavljivanje planirano početkom Došašća ove godine. Predviđeno je da će međunarodni znanstveni skup pod naslovom „Početci kraljevstva. Splitski crkveni sabori, Tomislav i njegovo doba o 1100. obljetnici“ biti održan od 8. do 10. svibnja 2025. godine u Splitu. Prijavljena su 44 sudionika, sveučilišna profesora i znanstvenika, iz devet zemalja. Nacionalni katehetski ured HBK-a pripremio je priručnik za državno natjecanje iz vjeronauka za školsku godinu 2024./2025., posvećen nacionalnom jubileju 1100. obljetnice splitskih crkvenih sabora. Biskupima je također predstavljen dosadašnji tijek priprema za nacionalno jubilarno hodočašće u Rim, planirano od 5. do 12. listopada 2025. godine.

Na zasjedanju su donesene i neke odluke o službama i imenovanjima u tijelima Hrvatske biskupske konferencije (HBK). Za novog predsjednika Biskupske komisije za ekumenizam i Odbora za odnose sa Židovima i muslimanima imenovan je bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak. Dubrovački biskup Roko Glasnović imenovan je predsjednikom Vijeća HBK-a za katolički odgoj i obrazovanje, a požeški biskup Ivo Martinović predsjednikom Vijeća za život i obitelj.

Predsjednici pojedinih komisija, vijeća i odbora HBK-a podnijeli su izvješća o radu od proteklog zasjedanja.

Dogovoren je i kalendar događanja za iduću, 2025. godinu. Zajedničko zasjedanje HBK-a i BK BiH održat će se u Zagrebu 20. siječnja, dok će izvanredno zasjedanje HBK-a biti održano 21. siječnja. Katehetsko-pastoralni kolokvij za svećenike održat će se od 25. do 26. veljače. Plenarno, 70. zasjedanje Sabora HBK-a predviđeno je od 28. do 30. travnja. Komemoracija žrtava Bleiburške tragedije i hrvatskog križnog puta održat će se 17. svibnja. Članovi HBK-a susrest će se s članovima Hrvatske redovničke konferencije 2. lipnja, a izvanredno zasjedanje HBK-a održat će se 3. lipnja. Jubilarno nacionalno hodočašće u Rim planirano je za razdoblje od 5. do 12. listopada, dok će jesensko redovito, 71. zasjedanje HBK-a biti održano od 21. do 23. listopada.

Na kraju prvoga dana zasjedanja, biskupi su slavili misno slavlje u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca na zagrebačkom Kaptolu, koje je predvodio apostolski nuncij u Saveznoj Republici Njemačkoj, nadbiskup Nikola Eterović. Na kraju mise, predsjednik HBK-a, nadbiskup Kutleša, u ime svih biskupa čestitao je predvoditelju slavlja 25. obljetnicu biskupskog služenja. Potom je uslijedilo predstavljanje knjige nadbiskupa Eterovića, Tiha moć. Diplomacija Svete Stolice, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, kojem su nazočili svi članovi HBK-a.

U katedrali će istoga dana biti održan koncert u 18 sati, na kojem će nastupiti glazbeni orkestar grada Aradeo (Italija) i skadarski puhački orkestar.

Osim misnoga slavlja i koncerta, vjernici će sudjelovati i na molitvenom bdjenju, koje će biti održano u petak 15. studenoga 2024. s početkom u 18 sati u crkvi sv. Franje u Gjuhadolu.

Misa zahvalnica za proglašenje blaženim fra Alojzija bit će u nedjelju 17. studenoga 2024. u skadarskoj katedrali.

Molitva blaženom fra Alojziju Paliću

Gospodine Bože, ti si blaženoga fra Alojzija pozvao da ti služi kao svećenik u savršenstvu redovničkoga života. On je ljubav i vjernost prema tebi posvjedočio mučeničkom krvlju. Daj da sveta Crkva ovoga tvoga blaženika ubroji među svete tvoje da i mi po njegovu zagovoru postignemo milost za koju te molimo (…) i vječno spasenje. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me!'«

Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

Svećenik: vlč. Saša Malović.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.«

»U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.«

»Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.«

Upitaše ga na to: »Gdje to, Gospodine?« A on im reče: »Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.«

Svećenik: vlč. Petar Mlakar.

Rat ju je naučio oskudijevati i biti zahvalna za sve ono što se ima. Volontirajući za osobe s invaliditetom na hodočašću u Lourdes upoznala je svog budućeg supruga, također volontera Karla Bakovića iz Tomislavgrada s kojim je već 10 godina u braku i očekuju njihovo peto dijete.

Bila bi to obična obiteljska priča, da nema njihove Brigite, skoro trogodišnje djevojčice koja ima down sindrom, koji su uz to pratile teške zdravstvene komplikacije s njezinim srcem. Budući da Bibijana i Karlo hodaju s Bogom i otvoreni su životu, od početaka nisu imali nikakvih problema s prihvaćanjem dijagnoze, jer kako kaže Bibijana „Otvoreni smo životu, što znači da ćemo prihvatiti sve ono što dolazi iz Božje ruke!“ Emisiju uređuje i vodi Paula Tomić.

Životopis

Fra Joakim Jaki Gregov rođen je 5. rujna 1952. u Pašmanu, od oca Augustina i majke Petrice rođene Grgin. Odrastao je u pobožnoj obitelji kovača, uz brata Radu i pokojnog brata fra Stjepana Gregova, dugogodišnjeg misionara u Argentini. Upravo je u očevoj kovačnici prvi put osjetio stvaralački poriv koji će ga kasnije odvesti prema kiparstvu.

Nakon završene Franjevačke klasične gimnazije u Splitu, 1972. stupa u Franjevački red. Studij filozofije i teologije završava 1980. u Splitu. Već tijekom studija pokazuje izraziti umjetnički talent, što ga 1981. vodi na Visoku školu dekorativnih umjetnosti u Rim, gdje studira kod kipara poput Bernarda Maria Ciaccie. Njegov prvi značajni kiparski rad „Pieta“ osvojio je prvu nagradu na međunarodnoj izložbi Biennale del Lazio.

Životni put vodio ga je kroz različite službe: od misionara u Kanadi (Montreal, crkva sv. Nikole Tavelića) i SAD-u (1985. – 1991.), preko kapelana Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata, do gvardijana Franjevačkog samostana na Hvaru (1999. – 2003.). Za svoj doprinos tijekom rata odlikovan je činom zapovjednika bojnog broda.

Posljednje godine života proveo je na Hvaru, gdje je nastavio svoje umjetničko stvaralaštvo u samostanskom ateljeu. „Fra Joakim je ostavio neizbrisiv trag kao umjetnik i duhovnik. Njegova djela, od brončanih reljefa do monumentalnih sakralnih kompozicija, krase brojne crkve i sakralne prostore“, istaknuto je na mrežnoj stranici Provincije.

Dokumentarni film „Dva brata fratra“ autora Stipe Božića, koji govori o dvojici braće, pokojnima fra Stjepanu i fra Joakimu Gregovu, dostupan je na ovoj poveznici.

Slika je i dalje jako lijepa, bez dima i prljavštine.

Vatrogasci su prepoznali ovo očigledno čudo i odmah su se spustili na koljena i pomolili.

Ostavila je neizbrisiv trag među ljudima svih naraštaja. Bila je bliska suradnica i učenica vlč. Tomislava Ivančića. Tijekom Domovinskog rata aktivno je sudjelovala u osnutku i radu Savjetovališta za potrebite pri Caritasu Zagrebačke nadbiskupije u kojem su pomagali mnogobrojnim izbjeglicama, nakon čega je životni put odveo u Lištane kod Livna, gdje je dva desetljeća vodila Duhovno-pastoralni centar sv. Josipa banjolučke biskupije.

Po povratku u svoj rodni Ljubuški, aktivno je sudjelovala u evangelizaciji kao voditeljica i predavačica na duhovnim seminarima i susretima.

Poslušajte njezino svjedočanstvo koje je nedavno održala:

To vrijedi, naglasio je, za vlastito poimanje tih zajednica kao i za način na koji ih shvaćaju dijeceze i župe.

„U istoj mjeri, ne smije se očekivati od vjernika drugih jezika i obreda da se kao pridošlice jednostavno uključe u već postojeće mjesne crkvene strukture“, dodao je. Svi su vjernici, nastavio je, „u smislu participativne i sinodalne Crkve pozvani sudjelovati sa svojom odgovarajućom pozadinom i onim što im je važno i vrijedno, sa svojom duhovnošću i svojim crkveno-kulturološkim pečatom, preuzeti odgovornost i na taj način zajednički činiti lice mjesne Crkve“.

Nove smjernice, izrađene tijekom procesa koji je trajao tri godine, usmjerene su na daljnji razvoj dušobrižništva u pet vidova. Cilj je jačanje svjesti o univerzalnosti Crkve, omogućavanje vlastitog prostora kao i prostora za interkulturalno susretanje i poticanje interkulturalnih sposobnosti. Cilj je također jednakopravno sudjelovanje vjernika neovisno o podrijetlu, prenosi IKA.

Prema navodima Njemačke biskupske konferencije, u Njemačkoj živi oko 3,4 milijuna katoličkih vjernika sa stranim državljanstvom. Njihov udio u ukupnom broju katolika porastao je u razdoblju od 2015. do 2024. godine s 13,4 na 16,7 posto. U nekim biskupijama, gotovo polovica vjernika ima migracijsku pozadinu, što znači da je riječ o useljenicima ili potomcima useljenika. U njemačkim dijecezama djeluje oko 500 zajednica drugih jezika i obreda. Većinom je riječ o poljskim, talijanskim, hrvatskim, španjolskim i portugalskim zajednicama.

Uz vjernike drugih jezika koji pripadaju zapadnoj Crkvi, u Njemačkoj djeluju i zajednice dvanaest različitih istočnih Crkava koje su punom jedinstvu s Katoličkom crkvom, ali liturgiju slave po vlastitim obredima i imaju vlastiti pravni poredak. Prema navodima Njemačke biskupske konferencije, najveće u Njemačkoj zastupljene katoličke istočne Crkve su Ukrajinska grkokatolička Crkva i Kaldejska katolička Crkva kojoj je sjedište u Iraku.

Ivica Kolenda, jedan od sudionika, rekao je da mu je ovo četvrto hodočašće, dok Ivan Rajković, jedini hodočasnik koji je sudjelovao svih sedam godina, nastavlja ovu tradiciju. Ivanka Tavić, kao jedina žena u grupi, pridružila se ponovno nakon prošlogodišnjeg uspješnog hodočašća. Sa sobom nose zastavu hrvatskog naroda koju im je darovao Igor Crnov, vlasnik tiskare Humac iz Uskoplja, veličine 400×150 cm, kao simbol ponosa i prisjećanja, prenosi vrisak.info.

Putovanje vodi preko Žepča, Doboja, Modriče, te prelaze granicu u Šamcu, nakon čega nastavljaju prema Vukovaru. Hodočasnici naglašavaju da je njihov put posvećen žrtvama Vukovara, grada čija je obrana slomljena 18. studenoga 1991. godine u najkrvavijoj bitki Domovinskog rata nakon 87 dana opsade.

Središnja Bosna, poput Vukovara, nosi bolne uspomene na stradanja i progone hrvatskog naroda, te hodočasnici ovom gestom žele izraziti poštovanje i posvetiti se misiji prisjećanja na te tragične događaje.

“Žrtvom koju prinosimo hodočašćem želimo se pokloniti žrtvama Vukovara, ali i ispričati priče o stradanju Središnje Bosne,” naglašavaju hodočasnici, povezani dubokom empatijom i sjećanjem na patnje proživljene tijekom ratnih strahota.

Nakon pjesme „Kraljici mira“, koju je izveo Bogoslovski zbor Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM pod vodstvom fra Danijela Milićevića, voditeljica programa i članica Hrvatskog mariološkog instituta (HMI) Lidija Miler pozvala je o. d. dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Marija Cifraka da u ime izdavača izrekne svoju pozdravnu riječ. Prof. Cifrak se prisjetio svoga posjeta Međugorju u bogoslovskim danima te predavanja iz mariologije Tomislava Janka Šagi-Bunića, koji mu je rasvijetlio određene nejasnoće. Izrazio je zadovoljstvo što i ovaj zbornik radova ide jednakim smjerom boljeg osvjetljavanja međugorske stvarnosti.

Pozdrave je uputio i gvardijan samostana fra Slaven Brekalo, koji je istaknuo duhovnu važnost Međugorja na osobnome primjeru produbljivanja duhovnog poziva, ali upozorio i na oblike pseudo-duhovnosti koji se mogu pojaviti.

Prvi dio zbornika naslovljen „Učiteljski i teološki kontekst“ predstavio je sisački biskup i zamjenik predstojnika HMI-a mons. dr. Vlado Košić, koji je sudjelovao na XIV. mariološko-marijanskom kongresu. Nakon što je predstavio glavne ideje pojedinih radova biskup Košić se osvrnuo i na Notu „Kraljica mira“ koja je uvrštena u sam zbornik. Smatra da Nota s jedne strane inzistira na govoru o „navodnim“ ukazanjima i porukama, a sama sadrži veliki broj tih poruka, pa se iz toga može izvući određeni zaključak.

Predstojnik HMI-a prof. dr. sc. Ivan Karlić govorio je o drugome dijelu zbornika „Pastoralne i duhovne perspektive“ s njegovih četrnaest tematskih radova. Smatra ih važnim ne samo zato što oni iz pojedinih perspektiva osvjetljuju ostvarenje nove evangelizacije u Međugorju, nego zato što pozivaju da se i u vlastitom životu provodi načelo nove evangelizacije. Predstojnik Karlić se osvrnuo i na Notu „Kraljica mira“ koju smatra izuzetnim dokumentom. Prisutnima je otkrio i činjenicu da se u HMI-u mnogo godina prije razmišljalo o održavanju jednog mariološko-marijanskog skupa u Međugorju te mu je stoga drago što se uspio organizirati 2022. godine.

Urednica zbornika izv. prof. dr. sc. s. Valerija Kovač objasnila je kako je došlo do odabira naslova kongresa i zbornika „Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji“ te istaknula da im je Nota „Kraljica mira“ potvrdila da su bili na pravome putu proučavanja fenomena Međugorje kada su se usredotočili na njegovu pastoralnu i duhovnu dimenziju.

U drugom dijelu predstavljanja dotaknute su šire teme vezane za Međugorje. Mons. Košić je objasnio zašto on sam odlazi u Međugorje i kakvi su njegovi dojmovi. Njegov prvi službeni odlazak dogodio se kada je u svojoj Sisačkoj biskupiji proglasio Godinu mladih te su mladi željeli da se ona zaključi na Mladifestu u Međugorju 2019. godine. „Mene je oduševilo kako se mladi mole, kako se ispovijedaju, kako se klanjaju pred Presvetim, deseci tisuća mladih, nepregledno mnoštvo, i to je stvarno nešto što je mene potaknulo da se i ja duhovno nahranim i svoju vjeru ojačam. I zato sam ja tamo odlazio, čak i kada tamo nije bilo mnoštva hodočasnika, volio sam tamo otići. Osjećam to kao jedno sveto mjesto i gdje je doista Isus Krist u središtu. Isus je taj komu Marija dovodi svoje hodočasnike. Meni je to posebno drago iskustvo,“ kazao je sisački biskup. Usporedio je susret mladih u Međugorju sa susretom mladih u Taizéu, gdje dolaze mladi koji traže smisao, utjehu i duhovnost. Mons. Košić je još objasnio važnost svetišta, posebno onih marijanskih, smatrajući ih „glavnim gradovima duhovnosti“ u jednome narodu.

Profesor Karlić je najprije predstavio smisao, rad i ciljeve Hrvatskoga mariološkog instituta. Zatim je obrazložio važnost nove evangelizacije danas. „Glavno pitanje je kako danas živjeti evanđelje i potrebno je naći ispravan odgovor u naše vrijeme. Druga stvar je da Crkva živi u određenom vremenu i društvu te je pozvana da ih iznutra mijenja prema evanđeoskim načelima. Cilj nove evangelizacije je tako najprije izgradnja Crkve kao zajednice svjedoka evanđelja koji će izgrađivati svijet“, naglasio je, među ostalim, profesor Karlić.

Urednica zbornika s. Valerija Kovač na kraju je predstavila glavne poruke Note „Kraljca mira“. Pjesmom „Tko je ona velika žena“ u izvedbi Bogoslovskog zbora zaključeno je predstavljanje zbornika radova „Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji“. (kta/ika)

„Nadalje, Božić bi trebao biti obilježen snažnom solidarnošću s ratnim stradalnicima. To bi se moglo učiniti, na primjer, kroz dobrotvorne akcije za potporu siromašnima i pružanje humanitarne pomoći“, istaknuo je.

Patrijarh Pizzaballa je izrazio nadu da će vjernici Božić moći slaviti bez ograničenja u svim crkvama u Svetoj Zemlji i Jordanu. Naime, 2023. godine proslava Božića u velikom dijelu regije bila je ograničena na vjerske obrede iz poštovanja prema žrtvama rata.

Susret je održan povodom 50. obljetnice smrti Gabriela Rosseta, osnivača i inspiratora dviju udruga posvećenih brizi o beskućnicima i svima onima koji žive na marginama društva: samcima, mladima u teškoćama, starijim osobama bez pomoći.

„Dodir siromaha, pomoć pružena siromahu, u Crkvi su ‚sakramentalni‘. Vi ste umjetnici Božjeg milosrđa i suosjećanja: prateći beskućnike dajete konkretno lice evanđelju ljubavi. Pružajući im utočište, obrok, osmijeh, pružajući ruke bez straha da ćete ih uprljati, vraćate im dostojanstvo, a vaše zauzimanje dotiče srce našega često ravnodušnog svijeta“, istaknuo je Sveti Otac.

Milosrđe i suosjećanje, znakovi Božje nježnosti
Potičući potom prisutne da idu „u školu Djevice Marije, One koja širi ruke kako bi primila sve, jer svatko ima mjesto blizu Krista“, papa Franjo je napomenuo: „Milosrđe i suosjećanje, bratstvo i otvorenost, ispružena ruka i odbijanje kulture odbacivanja, upravo u tim konkretnim gestama ljubavi Crkva postaje živi znak Božje nježnosti prema svoj njegovoj djeci.“

Vratiti dostojanstvo i nadu marginaliziranima
„Žena unutarnjeg života… na raspolaganju Božjim iznenađenjima Djevica Marija odgovara, ali prije svega „anticipira“ potrebe ranjive braće i sestara, ne bojeći se dotaknuti patnju svijeta“, rekao je papa Franjo te potaknuo prisutne da svoju službu vrše snagom ljubavi.

„Dopustite brojnim muškarcima i ženama da ponovno otkriju svoje dostojanstvo i svoju nadu, čak i usred kušnji“, zaključio je papa.

I ove godine uputit ćemo Gospodinu molitvu na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje kako bi se više međusobno ljubili znajući da ćemo po tome biti prepoznati kao Gospodinovi učenici u prolazu ovim svijetom na putu prema Domovini gdje smrti više nema i gdje je radost vječna.

Na ovoj poveznici možete preuzeti prigodnu molitvu za Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Odlučila je s Kristoforima, ustanovi za promicanje kršćanskih vrednota koja izdaje časopis Book, hodočastiti u Međugorje gdje je doživjela ono čemu se nikada nije nadala. U svom svjedočanstvu navodi kako je za vrijeme molitve na Brdu Ukazanja, tijekom molitve "Zdravo Marijo", vidjela Gospu. Bila je iznenađena, ali ju je ispunjavao poseban mir.

No, da se vratimo na početak njenog preobraćenja, odnosno vraćanja Crkvi. Naime, na poziv muža otišla je na misu i to nakon 15 godina odsustva. "Taj prvi odlazak na misu nakon toliko godina bio je, malo je reći, oslobađajući. Cijelo vrijeme sam osjećala kao da me nešto vuklo natrag, ali nisam se još uvijek skroz dala, osjećala sam strah, nalazila bih izgovore zašto ne idem na misu", započela je svoju priču.

U Međugorju se popela na Brdo Ukazanja i sjela na stijene, zatim je zatvorila oči i zajedno s ostalim hodočasnicima krenula moliti Zdravo Mariju. "Ja sam Nju vidjela u onome mraku zatvorenih očiju. Bila mi je okrenuta leđima i kada sam u svojoj glavi ponovila rečenicu 'Zdravo Marijo, milosti puna', Ona se okrenula i pogledala me. Nije ništa rekla, nije ispružila ruke, samo me pogledala", opisala je, kako tvrdi, susret s Gospom.

To nije trajalo dugo, kako je rekla, samo nekoliko sekundi, a onda je iskreno zaplakala. "U tom trenutku su mi se po glavi vrtjele misli: Zašto baš ja, ja koja sam godinama imala okrenuta leđa Crkvi i vjeri, bila ogorčena na stanje u svojoj tadašnjoj župi i jednostavno odlučila otići od Crkve i vjere? Bila sam ljuta", iskreno je napisala svoje unutarnje iskustvo. Iako još nije sigurna zašto je dobila ovu milost, odlučila je da više nikada neće okrenuti leđa Crkvi te je prvi put počela moliti krunicu iz Međugorja.

"Nikada nisam osjetila takav mir i spokoj kao dolje. Došla sam otvorena srca i po prvi put u životu sam na ispovijed otišla bez panike, grčeva, hladnog znoja i drhtanja glasa u ispovjedaonici. Mislim da sam prvi put očistila dušu do kraja, rekla sve grijehe kojih sam se mogla sjetiti i iskreno se za njih pokajala. Osjećala sam kao da je s mojih leđa skinut teret", poručila je te dodala: "Još uvijek osjećam mir i spokoj u duši, lakše spavam, budim se odmorna, sretnija i opuštenija".

Općina Čitluk objavila je 31. listopada kako je za konačno uređenje kružnog toka, kojim se želi povećati sigurnost svih sudionika u prometu u blizini područne osnovne škole, preostalo postaviti samo vertikalnu i horizontalnu signalizaciju. Iako nije moguće uočiti spomenutu signalizaciju, kružnim tokom zato dominira šahovnica.

U ono vrijeme: Farizeji upitaju Isusa: »Kad će doći kraljevstvo Božje?«

Odgovori im: »Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' Ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo — kraljevstvo je Božje među vama!«

Zatim reče učenicima: »Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se! Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.«

Svećenik: vlč. Marko Torbar.

Scenarist i redatelj je fra Antonio Musa, ravnatelj Hrvatskog etničkog instituta i župnik Hrvatske župe sv. Jeronima, a za snimanje i montažu bio je zadužen Filip Vukina iz zagrebačke Nove Eve – piše dijaspora.hr.

Radosno sada ovaj film dijelimo sa svojim čitateljima u nadi da će vam otkriti jedan maleni dio nepoznate i uzbudljive povijesti našeg iseljeništva u Sjevernoj Americi. Uživajte.