Sadržaj autora medjugorje-info.com

Obraćam se na vas s jednim pitanjem koje si već dugo postavljam i koje sam postavila poznatim prijateljima - vjernicima, ali nisam dobila konkretan i odgovarajući odgovor. Naime, vjernica sam i svjesna sam da nisam dovoljno jaka u svom vjerovanju. Pretplatnica sam »Glasa Koncila« ali ni tamo nisam naišla na odgovor na pitanje koje me ozbiljno zaokuplja. Obično sam kako sam starija više polaznik na nedjeljne mise («večernice«). Uz veće crkvene blagdane se pričestim i ispovjedim (oko 3-4 puta godišnje). Ponekad odem i na crkveno hodočašće. Eto, u tom okviru se kreće moja duhovnost. No, mene zaokuplja jedno pitanje, a to je pričest, tj. primanje svete hostije. Naime, ljudi se u velikom broju pričešćuju, pa se pitam može li se primiti pričest a da se nisi prije toga ispovjedio? Obave li ti vjernici prije pričesti ispovijed? Naime, jedan dio vjernika kome sam postavila to pitanje kaže da se ne smije pristupiti pričesti ako se nisi ispovjedio, dok drugi kažu da to ne mora biti. Eto, to je moja dilema i pitanje. Ja sam gotovo svake nedjelje na večernjoj misi, ali ne idem na pričest jer neki kažu da je pričest bez ispovijedi grijeh. Vjerna čitateljica

Prije svega, željela bih vam opisati svoj život kakav sam imala, te kakav sada imam. Željela bih svima vama pokazati ovom porukom što znači živjeti u vjeri, biti ljubljen, živjeti s Bogom.

Podignute ruke

Po svim medijima čuju se glasne reklame o božićnim popustima i akcijama. U shoping centrima su gužve, pune kese artikala i dekoracija za ukrašavanje kuća. Ulice posvuda svijetle.

Imala neka žena samo sina jedinca, kojega je svim srcem ljubila… Otac mu je stradao u nekoj nesreći i zauvijek njegovu majku zavio u tugu.

Ovih se dana molitva sama od sebe izvija iz svakoga srca.

U najnovijoj kolumni fra Mario Knezović pohvalno piše o postupku srpskoga košarkaša Teodosića koji se obrušio na sponzoruše. Uz to čitajte o pravosudnim postupcima za siromahe i bogataše, te o postizbornome foteljaštvu.

Biti drukčiji

Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Vjerujem da će se i ove godine po cijelom svijetu priređivati slavlje tome u čast.

Anica Ercegović, rođ. 1905. g. u selu Gradusi kraj Sunje teško se razbolila i drugih bolesti u svojoj 19 godini. Nakon šest godina bezuspješnog liječenja molila je devetnicu Ivanu Merzu i pošla njemu na grob početkom srpnja 1930. g. Kući se vratila zdrava.

Ipak, unatoč općoj masovnosti njegova obilježavanja na svjetskoj razini, taj kršćanski blagdan možda nikad, kao danas, nije bio tako daleko od svoje biti.

U predbožićnim danima može se vidjeti u našim crkvama mnoštvo vjernika koji strpljivo čekaju da dođu na red za ispovijed.