O neobičnom ludilo (Lk 4,21-30)

Možda je to preoštra rečenica i uopće nije u skladu s liturgijom niti s našim uvjerenima: Božja riječ mora u nama izazvati ludilo!

Zvuči neobično, ali upravo takav učinak je imala na slušatelje u sinagogi u Nazaretu. Oni se nisu mogli zaustaviti jer se dogodila potpuno zbrka u njihovim srcima i glavama. Ludilo o kojem govorim mora nas dovesti do osobnog susreta s Kristom. O tome govori grčka riječ (thymu) koja je prevedena kao gnjev (Lk 4, 28), ali ipak u tom kontekstu i po samom značenju više joj odgovara riječ ludilo.

Isus je od samoga početka znao da će doživjeti poraz u svome zavičaju i da će ga njegovi sunarodnjaci odbaciti. Znao je da će se osramotiti, a uz to mnogi će ponižavati njegovu obitelj. To je jako napeta situacija. Mala sredina je vrlo opasna za velike proroke. Sami znate kakve priče krenu kada u nekoj zabiti prosječan seljak postane poznat u cijelome svijetu. Tada jedan preko drugoga iznosi laži i klevete. Možda se i tebi dogodilo nešto slično. Uvijek postoje oni ljubomorni i zavidni, koji te bolje poznaju nego što ti sam sebe. Važno je ipak ostati trijezne glave.

Takav je Isus. On naviješta Radosnu vijest usprkos nevjeri svojih seljaka. Govori im o otvaranju očiju i o svakoj vrsti oslobođenja po Božjoj milosti i milosrđu, ali oni to odbacuju. Isus dobro poznaje svoj identitet i zato mu ne smetaju loši jezici. On sve što čini, čini to u poslušnosti i u ljubavi. Kada čovjek ljubi i voli neće mu biti važno mišljenje drugoga, kleveta ili ružna riječ. Sve pobjeđuje ljubav.

Kako do te ljubavi? Mislim da je to pitanje koji mnogi postavljaju. Božja ljubav se širi u ljudskom srcu po riječi koja se sluša i živi. Ukoliko dopuštaš Isusu da se njegove riječi, koje su duh i tijelo potpuno nastane u tebi, onda zajedno s njima dolazi istinita ljubav, a po ljubavi milosrđe.

Odzvanjaju li Isusove riječi u našim ušima? Možda bi bilo bolje pitati: Što odzvanja u tvojim ušima? Možda još uvijek neka utakmica, zadnja svađa, riječi iz filma o ljubavi za kojom čezneš. Mnoge riječi odzvanjaju nam u ušima, ali ništa dobroga ne unose u naše živote. Dapače biva sve gore. Isusova je riječ, prema Lukinom zapisu milosni dar – (logois tes charitos). To su riječi koje nose sa sobom dar za tebe. To je ljubav i milosrđe. Ali, Isus dobro zna da mnogi ne slušaju njegove riječi i ne vjeruju, iako su tu! Prispodobu Liječniče, izliječi sam sebe, izgovara i pred nama. Ali ne zato da nam nešto predbaci i otiđe, nego zato da s oduševljenjem krenemo u život. Isus se koristi usporedbom kako bi nama bilo lakše primit milosni dar. Njegove su riječi kadre izazvati u nama totalno ludilo, ali ono drugačije od onoga kojim su bili poraženi zavidni i ljubomorni Nazarećani. Nama je potrebna svakodnevna promjena koja će osloboditi ljubav i milosrđe iz stisnutog srca.

Dopusti Božjoj riječi da odzvanja u tvojim ušima, ali samo bez prizvuka ovoga svijeta. Uvijek dosta molimo Gospodina za ovo i ono. Pokušajmo danas slušati njegovu riječ, koja nosi potpuno oslobođenje i svjetlo. To će biti jako teško. Lako je to sve izgovoriti, ali živjeti ne. No, ukoliko kreneš, uspostavit ćeš sasvim novu relaciju s Bogom. On samo govori u dubini. Tu gdje si istinit i bez maske. On progovara u tvom srcu. Pozna te jer te je oblikovao već u majčinoj utrobi u tom prvom trenutku začeća skrivenim od svijeta. On zna što je za tebe najbolje iako si već sam krenuo svojim putem. Možda se osjećaš poput seljaka iz Nazareta, sav gnjevan hodaš ili zavist i ljubomora uništavaju u tebi dragocjeni dar ljubavi i vjere. I upravo zato dopusti Isusovu glasu da te dovede do svetoga ludila, koje će promijenit svaku grješnu naviku i slabost preokrenuti u jakost.