Božja ljubav ne podliježe iskrivljenom govoru o ljubavi među ljudima. Ona je bezuvjetna i nepromjenjiva. Ispitati ljubav znači ući u samo središte života, u Presveto Trojstvo. Kako ispitati tu ljubav? Kako se danas uvjeriti u bezuvjetnu ljubav Presvetoga Trojstva prema čovjeku? Odgovor dolazi po evanđeoskom odlomku iz Matejeva evanđelja, u molitvenoj osami.
Ista Božja ljubav koja obavija čovjeka događa se na tri načina: ljubav Oca koji brine za svoje dijete i nikada ga neće napustiti; ljubav Sina koji prašta bezuvjetno grijehe; i ljubav Duha Svetoga koji podiže i određuje čovjeka za neobične stvari. Kršćanski život uvodi u to iskustvo da stalno živimo u Božjoj prisutnosti i ljubavi. Bog nas obuhvaća istom ljubavlju, ali na tri načina. To je punina darivanja ljubavi. Najsavršenije se može ljubiti kada postoje tri osobe: onaj koji daruje; onaj koji prima ljubav i time što ju uzvraća postaje treći. To je upravo u Bogu. Ta se ista ljubav u sili Duha Svetoga po djelu stvaranja prelijeva na svakoga čovjeka.
Biblija nas poučava da će nas na kraju života Bog pozvati za četvrtasti stol gdje su već tri mjesta, s tri strana zauzeta, a četvrto ostaje prazno, rezervirano za nas. Tada ćemo sjesti za stol s Presvetim Trojstvom i ljubit ćemo se. Kršćansko je iskustvo tu na zemlji da već sada živimo tu ljubav. Možda je to teško postići jer još nije ostvarena punina. Za tom ljubavlju, odnosno za susretom s Bogom, treba čeznuti.
Odlomak iz Matejeva evanđelja pokazuje put k iskustvu ljubavi Presvetoga Trojstva. Tu se nalazi jedan koristan savjet. U Isusovoj rečenici I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta, nailazimo na riječ do svršetka. Tu istu riječ koristi Ivan u trenutku kada je u Kani nestalo vina. Možemo zaključiti po ovoj usporedbi, da ondje gdje nedostaje svijet nastupa Bog. Možda zato ne možemo iskusiti prisutnost Presvetog Trojstva i njegovu ljubav, jer smo zaokupljeni svijetom i ono ima premalo prilika da budemo s njim u molitvenoj osami.
Svako najveće duhovno iskustvo događa se čovjeku kada je sam s Gospodinom. Bog ulazi najlakše tu gdje nedostaje svijeta. Svijet nas odvlači od Boga zbog svoje zamamljivosti. Tek kada svijet prestaje u nama djelovati, stvara se prostor za Boga. Pokušajmo odvojiti malo svojega slobodnog vremena za molitvu u osami kako bismo bili isključivo s Njim. Isus je obećao da dolazi s ljubavlju onome tko se može odvojiti od svijeta.
Kada ostanemo sami s Gospodinom, mogu se događati nesimpatične stvari: osjećaj straha, nervoze, misli o grijesima i neuspjesima iz prošlosti. Tada prestaju djelovati sve anestezije koje su zadužene za nepamćenje povijesti. Prestaje ljudska sigurnost. Upravo tada kada čovjek želi osjetiti Boga počinje suočavanje sa samim sobom. To je proces istinitoga susreta s ljubavlju. Ali u takvim trenutcima Bog ne napušta svoju djecu. Treba samo imati hrabrosti prebroditi teški početak suočavanja sa samim sobom.
Matej piše da se Isus približava i onima koji su u njega posumnjali. On se približava na isti način na koji je prišao Petrovoj punici. Kada iskusiš svoju nemoć i slabost, Isus će se i tebi približiti s ljubavlju. Podići te za ruku i ozdraviti. To je upravo iskustvo ljubavi – osjećaj i uvjerenje kada osjećaš u srcu da nisi sam. To je iskustvo ljubavi Presvetoga Trojstva koja podiže svakoga tko zavapi Bogu. Tada se sve mijenja i više ništa nije isto kao prije. Samo ulazak u istinitu Ljubav može donijeti ljubav i život. O tome se ne može govoriti, to treba proživjeti. No, ništa bez molitve u osami.
