Ipak, ljubav između oca i sina osjeti se izdaleka, ljubav između oca kćeri prepoznatljiva je na daljinu. Ljubav u obitelji postoji unatoč tomu što savršena obitelj ne postoji. Nema obitelji u kojoj se ne događaju problemi ili u kojoj su djeca uvijek poslušna, a roditelji su savršeni pedagozi. Jednostavno, takva obitelj ne postoji. O tome govori i Biblija u kojoj se ističe naklonost prema roditeljima, uzajamno poštovanje i ljubav ukućana i to u najtežim trenutcima (usp. Sir 3,2-14).
Nismo se rodili bez grijeha poput Isusa ili Marije. Kad god se razgovara s ljudima svi se žale na međuobiteljske relacije. Djeca ne shvaćaju roditelje, a roditelji ne shvaćaju djecu. Često se tako događa da se posjet vlastitoj kući za blagdan zna pretvoriti u pakao. Dovoljna je ponekad kap alkohola koja potpuno izvrće situaciju ili s druge strane nesređeni obiteljski odnosi koji negativno utječu na članove obitelji. Dolazi do situacija u kojima se djeca boje roditelja jer im oni postavljaju zahtjevna pitanja, često opravdana, ali ponekad i neutemeljena u ljubavi. Tada nitko nije zadovoljan i svi traže krivca. Nije ista situacija svugdje, možda je u tvojoj kući drukčije.
Iako ne postoji savršena obitelj, postoji Sveta obitelj. Nju čine Isus, Marija i Josip. Oni su sveti, ali u obiteljskom životu događale su im se teške situacije. Marija je zatrudnjela, a da nije poznavala muža. Josip je bio ogorčen zbog toga. Želio je Mariju otpustiti. Onda je slijedila selidba i bijeg do Betlehema, pa do Egipta. Došlo je i do toga da su izgubili Isusa u Hramu. Oskudijevali su. Sigurno je da se Josip lomio kako će preživjeti sljedeći dan. Financijska situacija nije bila bajna. Možda se ponekad događalo i kratkotrajno i bezazleno nerazumijevanje kako to već bude u životu, što uopće ne podrazumijeva grješno stanje. Mislim da svakako trebamo sa Svete Obitelji skinuti celofan našeg uvjerenja o savršenoj i idealnoj životnoj situaciji. Da! Oni su prolazili kroz slične situacije koje prolaze današnje obitelji. S tim da su ostali sveti. Među njima je kraljevalo milosrđe.
Kakve to veze ima s nama? Nismo ni Isus, ni Marija, ni Josip, savršen muž. Mi osjećamo na sebi mnoštvo problema. S druge strane pitamo se kako voljeti svoje roditelje i svoju djecu. Poticaj za svaku obitelj dolazi po riječima svetog Pavla: Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu (Kol 3,12-21).
Ovo nije tekst o idiličnoj obitelji, nego o milosrđu. Ukoliko je riječ o milosrđu, mora postojati nešto što traži milosrđe. Milosrđe je potrebno tu gdje se događa zlo i gdje nešto nedostaje. Taj nam tekst govori o tome da si trebamo opraštati i biti milosrdni jedni prema drugima. Taj tekst ne govori o nekoj savršenoj ili o idiličnoj situaciji, nego o svakodnevnici. Upravo je to svetost. Ne smijemo očekivati da živimo u savršenim uvjetima jer to nećemo nikada dočekati. I ne radi se o tome da oni koji žive u dobrim obiteljima traže sada nešto loše, nego se radi o tome da pogledamo one koji žive pokraj nas i koji trpe. Trebamo se obući u milosrđe jer jedino milosrdno srce poznaje put kako izgraditi svetu obitelj.
Milosrđe znači stati u to mjesto gdje je zlo. Zato je Isus Krist došao među nas. On je stao na naše mjesto i donio ljubav. Biti milosrdan znači stati i biti tu gdje nije dobro. Možda tvojoj majci ili ocu ili tvom djetetu nije dobro. Možda su na dnu i jednostavno trebaju tvoj zagrljaj ili jednu dobroćudnu riječ koju dugo nisu čuli. Možda se rijetko postavljaš u situaciju svoga oca ili majke ili svoga djeteta. Ali ništa nije izgubljeno. Uvijek počinji iznova. Nitko od nas ne želi nikoga uništavati, nego voljeti.
Ponekad smo toliko izranjeni da jednostavno našim ranama vrijeđamo druge i ne uspijevamo u ljubavi. Svaka obitelj, iako nije savršena, može biti sveta ispunjena milosrđem.
