Stanite! Obratite se! Suze i krv ove braće vape Bogu, a njihova patnja dopire do njega! Novac oduzet ranjivosti siromašnih neće donijeti mir, ni čast, ni budućnost.
„Obratite se.“ S Plaza del Cristo u Santa Cruz na Tenerifeu odjeknuo je vapaj pape Lava XIV., potresenoga svjedočenjem migranata tijekom dva dana provedenih na Kanarskim otocima. Priče o snažnoj, stalnoj boli koja se ponekad pretvarala u suze, drugi put u tišinu, izolaciju, ljutnju, a koja je, zahvaljujući radu brojnih “dobrih Samarijanaca”, postupno jenjavala. Na susretu s migrantskom zajednicom centra za integraciju posljednjeg dana apostolskoga putovanja u Španjolsku, Papa je istaknuo moć novca kao jedan od uzroka tolikog zla te se otvoreno obratio onima koji iskorištavaju očaj; onima koji organiziraju putovanja smrti, trguju ljudima, zadržavaju dokumente, iskorištavaju radnike, prijete ženama, obmanjuju obitelji te patnju drugih pretvaraju u posao.
Za svaki izgubljeni život, svaku prevarenu obitelj, svako podčinjeno tijelo, svaku ugroženu ženu, svakog iskorištenog radnika, morat ćete položiti račun Bogu, rekao je Papa.
Trgovcima smrću rimski je biskup uputo snažan apel: “Raskinite te okove i oslobodite one koje držite pod svojom vlašću. Vratite ono što ste uzeli i ispravite ono što možete. Vratite se dok još ima vremena, jer Božje milosrđe može dosegnuti čak i najokorjelijeg grešnika, ali ulazi samo kroz uska vrata istine, pravednosti i obraćenja.”
Uska vrata o kojima Isus govori u evanđelju – prema Papinim riječima – čine istina, pravednost i obraćenje. To su vrata koja svakodnevno postaju izbor života odbacujući grijeh i hodeći putem oprosta. Papa Lav je potaknuo da usvojimo novi pogled, da – kako glasi geslo ovoga njegova putovanja – podignemo pogled, da pogledamo brata ili sestru koje se smatra “odbačenima”.
Braćo i sestre, ne smiju posljednju riječ imati strah, ni ravnodušnost, ni nasilje onih koji iskorištavaju ljudski život. Posljednja riječ pripada Kristu, koji se poistovjećuje sa strancem, dodiruje rane čovječanstva i potiče nas da ga prepoznamo u svakom bratu kojemu je potrebno da ga se primi, zaštiti, cijeni i integrira. Podignimo svoj pogled prema njemu, ne okrećući se od onih koji pate; okrenimo se Gospodinu kako bismo svoju braću i sestre naučili gledati njegovim očima.
Papa se potom osvrnuo na grad San Cristóbal de La Laguna, kojim je prošao kako bi pozdravio okupljeno mnoštvo. Grad bez zidina, otvoreni grad – tako ga je opisao Sveti Otac koji se potom usredotočio na prepreke koje je teško prevladati; ne one od kamena, nego prepreke straha i ravnodušnosti, posebno pred pričama o patnji. Ali u „gradu bez zidina“ – istaknuo je – i srce je pozvano otvoriti se kako bi ih prihvatilo. Moramo naučiti jezik blizine, onaj koji se više razumije kroz geste nego kroz riječi.
Integracija zahtijeva učenje drugačijeg tumačenja. Ima pogleda koji vide, a ipak ne prepoznaju; oni pretvaraju lice u broj, priču u dosje, a različitost u udaljenost. Zato nas evanđelje uči dubljem tumačenju stvarnosti: onomu koje proizlazi iz blizine, strpljenja i ruku sposobnih pomagati, pratiti, usmjeravati, poučavati i otvarati putove.
Dotaknuti tijelo Kristovo, prepoznato u gladnima, žednima, golima, bolesnima, zatvorenicima i strancima, znači priznati dostojanstvo drugih, što nadilazi puke ustupke ili jednostavna djela filantropije, jer proizlazi iz Božje ljubavi izlivene u srce vjernika, rekao je Sveti Otac.
Prihvat otvara vrata; integracija pomaže prijeći prag. Pomoć stavlja melem na ranu, a integracija obnavlja budućnost.
Integrirati – istaknuo je Papa – ne znači izbrisati prošlost, niti stvoriti paralelne svjetove, zatvorene jedni drugima, gdje ljudi žive zajedno bez istinskoga susreta, nego to znači „zajednički hod“. Zadaća je društva otkriti da dostojanstvo, priznato kao pravo, cvjeta kada se pretvori u odgovornost i iskrenu želju za zajedničkom izgradnjom s drugima“. To je dragocjeni oblik milosrđa, napomenuo je Papa te dodao: “Vi, draga braćo i sestre migranti, imate plemenitu i potrebnu ulogu u tom hodu: otvoriti se s povjerenjem zajednici koja vas prima, naučiti njezin jezik, poštovati njezine zakone, upoznati njezine običaje, sudjelovati u životu zajednice i sa zahvalnošću ponuditi svoje darove.”
Govorimo, prije svega, o osobama stvorenima na sliku i priliku Božju, a ne o pravnim kategorijama ili problemima koje treba riješiti – istaknuo je Papa. Osobe koje imaju pravo početi iznova i ne ostati zauvijek zarobljeni u stanju žrtve.
Nakon teških putovanja i, katkada, nekoliko pokušaja, traže nekoga tko će im reći, gestama, a ne riječima: tvoj život nije bezvrijedna stvar, tvoja patnja nije nevidljiva, tvoje se dostojanstvo nije otopilo u vodama koje si prešao.
Papa je stoga zahvalio Crkvi za njezino zalaganje da „hodi zajedno s onima koji hode”, s onima koji nastoje vratiti ono što su primili. Pritom je mislio na migrante iz Latinske Amerike, Filipina i drugih dijelova svijeta.
Dopustite da vas i oni evangeliziraju, jer sigurno sa sobom donose darove koje vam je Providnost htjela udijeliti preko onih koji se integriraju. Oni nas podsjećaju da integrirati znači otvoriti prostor kako bi se osoba osjećala suodgovornom. Tako jučerašnji stranac može biti današnji brat i bližnji.
Papa je od katolika zatražio da onima koji dolaze pruže zajednicu sposobnu pokazati im put do upoznavanja Krista. Crkva koja prima – istaknuo je – Crkva je također koja naviješta, nudeći Krista bez nametanja, i koja istodobno prima evanđelje iz ruku siromaha. Ne možemo ostati ravnodušni pred grobljima u moru.
Svaki život izgubljen na tim rutama neuspjeh je za ljudsku obitelj. Međutim, postoji i tihi brodolom nakon dolaska: naći se sam u nekom gradu, bez poznavanja jezika, bez veza, bez posla, bez povjerenja i izložen onima koji iskorištavaju ranjivost. Integrirati znači spriječiti taj drugi brodolom. Znači pomoći onima koji su stigli ranjeni da ne ostanu zauvijek zaglavljeni u svojoj boli, nego da se mogu ponovno podići na noge, prepoznati svoje darove i ponuditi ih zajednici.
Na kraju govora Papa se osvrnuo na Svetu Obitelj iz Nazareta, koja je morala pobjeći u Egipat kako bi zaštitila život djeteta Isusa, uzor i utočište za svaku izbjegličku obitelj, svakog migranta i svaku osobu prisiljenu napustiti svoju domovinu iz straha, progona ili potrebe – rekao je te dodao: “Neka ona podupre uslugu koju pružate i učine ovu zemlju mjestom gdje se svi priznaju i odnose kao braća i sestre.”
Vatikan News
