Oživite „lijepu naviku“ posjećivanja baka i djedova, starijih članova obitelji, kao i onih koje nitko ne posjećuje; donesite im, ovom porukom i svojom prisutnošću, Papinu blizinu i naklonost. Zadaća je koju je papa Lav XIV. povjerio, posebno najmlađima, u poruci potpisanoj i objavljenoj danas, 15. lipnja, u vidiku obilježavanja VI. svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba, u nedjelju, 26. srpnja, na liturgijski spomen svetih Joakima i Ane, Isusovih djeda i bake.
Nezamjenjiva potreba za blizinom
Riječi proroka Izaije "Tebe ja zaboraviti neću" (Iz 49,15) tema je koju je Papa izabrao za obilježavanje toga dana, za priliku da ponovno otkrijemo ne samo da je Crkva majka svih i da smo sinovi i kćeri Božji u svakoj dobi, nego i da prorokove riječi poprimaju oblik nježnoga i srdačnoga susreta, u dobu fragmentiranom i umnoženom vezama koje nudi digitalna kultura, dok ljudsko srce zadržava nezamjenjivu potrebu za blizinom.
Božja ljubav nikoga ne zaboravlja
Tu odjekuje glas Izaije, izvor utjehe i pouzdanja kao odgovor na izgubljenost onih koji imaju osjećaj da njihov život ne zanima nikoga i da su zapostavljeni ili koji primjećuju bolan osjećaj da su zaboravljeni, što je osjećaj koji dijeli mnogo ljudi, a među njima nemali broj starijih osoba.
Božja ljubav, koja nikoga ne zaboravlja, nudi se kao čin pravednosti i odgovor na anonimnost u kojoj se ljudski život prečesto izgubi. Čini se da je posebno nad živote brojnih starijih osoba bačen veo koji zamagljuje crte njihovih lica i obavija ih zaboravom.
To se događa kada usamljenost vlada u stanovima ili u staračkim domovima gdje jedinstvenost svake osobe ustupa mjesto broju kreveta ili dijagnosticiranoj bolesti.
Starije osobe nisu teret
Crkva – piše Papa – poznaje patnju svoje starije djece i dobro zna da se na njih prečesto gleda s predrasudama, da ih se smatra 'teretom'; i dok gospodarstvo usmjereno na profit oslabljuje obiteljske veze, brojne starije osobe njihova djeca napuštaju, jer su prisiljena migrirati ili, u nekim slučajevima, boriti se u ratu.
Međutim, ni u starosti ne prestajemo "biti sinovi i kćeri", a otkriće Božje nježnosti, za mnoge se događa tijekom života, katkada upravo u posljednjoj fazi života, također zbog toga što je sve češće moguće ostarjeti bez istinskoga iskustva vjere.
Poodmakla dob, u ovom slučaju, polazeći od pitanja koja se hitnije postavljaju u toj fazi života, može postati pravo vrijeme za početak ili nastavak duhovnog života.
Prihvatiti krhkost
Papa potiče da se ne sramimo krhkosti koja se pojavljuje i da shvatimo da svi, uvijek, trebamo jedni druge i da tražimo pažnju i brigu. Obraćajući se potom "novim ljudima" o kojima je govorio papa Franjo, pozivajući se na činjenicu da u ljudskoj povijesti broj starijih osoba nikada nije bio tako velik, papa Lav potiče starije osobe da razmisle o tomu koji bi mogao biti njihov poziv kada se čini da krhkost, pratiteljica čovjeka od samoga rođenja, počinje prevladavati.
Želim vam reći: ne bojte se krhkosti! Upravo ta slabost u sebi krije novi potencijal koji osvjetljava i druge etape života.
Pozvani na ponovno rođenje
Na taj način – objašnjava Papa – možemo kao kršćani živjeti starost: 'krhki', ali istodobno 'pozvani', ojačani mogućnošću „ponovnoga rođenja u starosti“.
Snaga koja može postati poticaj da ne pribjegavamo putovima arogancije i moći kako bismo osigurali ljudski suživot, nego putovima pomirenja i istinskoga mira.
