Postoje rečenice koje se ne mogu zaobići, koje ne ostavljaju prostor za ravnodušnost niti za odgodu, i upravo takva je ona iz posljednje Gospine poruke iz Međugorje, izgovorena jednostavno, ali s težinom koja nadilazi vrijeme: “Bez Boga nemate budućnosti.” To nisu riječi koje traže tumačenje, nego iskren pogled u stvarnost, jer ono što Gospa izgovara kao duhovnu istinu, čovjek sve jasnije prepoznaje kao svakodnevno iskustvo svijeta koji pokušava živjeti bez Boga, a pritom gubi i mir i smisao i nadu, iako naizgled ima sve više mogućnosti, znanja i sloboda.
Upravo u tom paradoksu našeg vremena, u kojem čovjek nikada nije imao više izbora, a nikada nije bio nesigurniji, odjekuje njezin poziv na molitvu i post, ne kao pobožna preporuka za one koji već vjeruju, nego kao temelj bez kojeg se unutarnji život polako urušava, ostavljajući čovjeka izloženog vlastitim slabostima, strahovima i praznini koju ništa izvanjsko ne može ispuniti.
Jer svijet bez Boga ne postaje neutralan prostor, nego mjesto u kojem čovjek preuzima teret koji ne može nositi, pokušavajući sam sebi biti izvor snage, sigurnosti i smisla, i upravo u tom pokušaju dolazi do umora koji se ne može objasniti riječima, ali se jasno osjeća u nemiru koji prožima i pojedinca i društvo.
Gospa zato ne govori glasno, ali govori odlučno, podsjećajući nas da još uvijek živimo u vremenu milosti, vremenu koje nije dano da bismo ga potrošili u površnosti, nego da bismo u njemu pronašli put povratka, jer njezin poziv na molitvu nije bijeg od stvarnosti, nego ulazak u onu jedinu stvarnost koja može izdržati sve promjene i sve krize koje dolaze.
U središtu poruke stoji i gotovo zaboravljena istina o Duhu Svetome, jer bez te snage koja ne dolazi iz čovjeka, nego mu je darovana, vjera lako ostaje na razini navike, dok život ide drugim putem, a tek kada se srce otvori toj tihoj, ali stvarnoj prisutnosti, počinje promjena koja ne ovisi o okolnostima, nego zahvaća samu bit čovjeka.
I dok mnogi danas traže rješenja u novim idejama, sustavima i promjenama izvana, Gospina poruka vraća pogled prema unutra, prema mjestu gdje se donosi svaka prava odluka, jer bez tog unutarnjeg obraćenja ni jedna vanjska promjena ne može donijeti mir koji čovjek traži.
Možda je upravo zato ova poruka snažnija nego ikada, ne zato što donosi nešto novo, nego zato što dolazi u trenutku kada više ne možemo pobjeći od njezine istine, kada postaje jasno da bez Boga ne gubimo samo nešto “duhovno”, nego gubimo temelj na kojem počiva sve ostalo.Ipak, unatoč ozbiljnosti riječi, poruka ne završava u strahu, nego u nadi, jer Gospa ponovno podsjeća: “Ja sam s vama i zagovaram vas pred svojim Sinom.”
U toj jednostavnoj rečenici sadržana je sigurnost da vrata nisu zatvorena i da put natrag uvijek postoji, ali taj put ne počinje sutra, nego danas, u odluci da se vratimo molitvi, tišini i Bogu, koji jedini može ispuniti ono što svijet ne može dati.Jer ako je istina da bez Boga nemamo budućnosti, onda je jednako istina da se ta budućnost ne gradi negdje daleko, nego upravo sada, u trenutku kada odlučujemo hoćemo li nastaviti živjeti bez Njega - ili se konačno vratiti Onome bez kojega ništa nema smisla.
Marina Župan/Medjugorje-info.com
