Prema povijesnim svjedočanstvima, kao blagdan Ime Marijino se počelo najprije častiti u španjolskoj biskupiji Cuenca još 1513. god., kasnije je prošireno i u Napuljskom Kraljevstvu, a u cijelu ga je Crkvu uveo papa Inocent XI., i to kao zahvalu za izborenu pobjedu kršćanske vojske nad Turcima kod Beča.
BITKA KOD BEČA
Hrvatski i ugarski krajevi su u drugoj polovici 17. st. bili trajno pod udarom Osmanlija, ali se opasnost sve više širila i na druga dublja područja Habsburške Monarhije, a posebno je opasno bilo u vrijeme kada je veliki vezir Kara Mustafa od sredine srpnja do sredine rujna 1683. god., s oko 200.000 osvajača, uspio opkoliti Beč, glavni grad Monarhije.
U takvim okolnostima straha i očekivanja prodora turske vojske u sam grad, narod je zapao u stanje očajavanja, a tome je još više pridonijela unutrašnja katastrofa, kada je u jednoj crkvi izbio požar i vatra se proširila s velikom vjerojatnošću da zahvati i veliko skladište municije koje je bilo nedaleko. S najezdom Turaka izvana i eksplozijom unutra, Beč je bio osuđen na sigurnu propast. U tim su teškim trenucima stanovnici, svjesni bespomoćnosti ljudskih snaga, jednodušno zavapili Majci Božjoj (bio je blagdan Velike Gospe) da im svojim zagovorom pomogne. Odjednom je požar prestao, a to je ohrabrilo vojnike koji su dobili novu snagu u obrani grada i Monarhije. Crkve su dan i noć bile pune vjernika koji su jednodušno molili Marijin zagovor u obrani.
Ipak, i Turci su bili osnaženi pa je vjerojatnost pada Beča bila gotovo sigurna. Međutim, tada je u obranu došao poljski kralj Jan III. Sobieski, a kako je to bilo na blagdan Male Gospe, Bečani su opet izravno osjetili zagovor Majke Božje. Kralj je svoje vojnike pozvao da u ime Marijino krenu u bitku, te je 12. rujna 1683. god. kršćanska vojska svom silinom udarila na Osmanlije, tako da su ovi pobjegli ostavljajući za sobom ranjenike, ubijene, gotovo svu municiju, pa čak i ratnu zastavu.
U zahvalu na tu važnu bitku tadašnji papa Inocent XI. proširio je blagdan Imena Marijina na cijelu Crkvu i odredio da se on slavi u nedjelju nakon Male Gospe, a papa Pio X. premjestio je slavlje na 12. rujna, dan kada je pobjeda i ostvarena. Iako reformom katoličkog kalendara 1969. god. taj blagdan više nije općevažeći za cijelu Crkvu, nego se samo slavi u pojedinim biskupijama, on u našem narodu ima veliko značenje, iako malo tko zna njegovu povijesnu pozadinu, nego se više radi o pouzdanju u Marijin zagovor i čašćenje Blažene Djevice Marije kao Bogorodice i naše zagovornice u svakoj životnoj situaciji, što je svakako uključeno u zazivanje Marijina imena.
Izvor: www.vjeraidjela.com
