Da bismo došli do pojma braka kako se on danas razumije i doživljava, odnosno kako bismo pokušali ispravno promotriti što to brak u svojoj biti jest, moramo prevaliti dug put. Prvenstveno moramo promatrati ženu i muškarca pojedinačno i u odnosima, zapravo moramo promatrati sebe! Promatrat ćemo čovjeka, njegovu ulogu i poslanje u svijetu.
Mi ćemo, stoga, za polazište našega razlaganja o braku, o dostojanstvu žene i muškarca, kao i o njihovoj ravnopravnosti ali i različitosti, uzeti u ruke Bibliju i vidjeti što ondje o tome piše. Za razlaganje će nam pomoći i dokument Papinske biblijske komisije pod naslovom Što je čovjek? (Ps 8,5), objavljen 2019. godine, a u hrvatskom prijevodu u travnju ove godine.
U drugom, poetičnijem izvještaju o stvaranju sveti pisac nam donosi pravu dramu stvaranja. Nakon što je Bog stvorio čovjeka, slijedi i detaljni opis stvaranja žene i muškarca. Bračni par, odnosno obitelj, završnica je Božjega stvaranja.
21Tada Gospodin Bog pusti tvrd san na čovjeka (’ādām) te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22Od rebra (ṣelā) što ga je uzeo čovjeku (’ādām) napravi Jahve, Bog, ženu (’iššāh) pa je dovede čovjeku (’ādām). 23Nato čovjek (’ādām) reče: »Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom (’iššāh) neka se zove, od čovjeka (’iš) kad je uzeta!« 24Stoga će čovjek (’iš) ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu (’iššāh) i bit će njih dvoje jedno tijelo. 25A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećahu stida.
Ova perikopa zaključuje opis stvaranja u Post 2. Ovo pripovijedanje ne želi biti izvještaj o onome što se materijalno dogodilo, već se treba tražiti razumno shvaćanje ovoga biblijskog teksta.
Naime, hebrejska riječ אדם (ādām) ima značenje: čovjek, čovječanstvo, muškarac, Adam. U Post 2 ispred imenice adam nalazi se član האדם (hāʼāḏām) i to nam govori da imenicu ne možemo prevesti osobnim imenom Adam, niti s muškarac (osim gdje se spominje isti termin da bi označio mušku osobu, zbog izričite korelacije sa svojom ženom), nego ju prevodimo s čovjek. Općenito, kada kažemo čovjek, mislimo i na ženu i na muškarca.
Bog želi pomoći čovjeku u njegovoj usamljenosti stvarajući životinje, ali i nakon toga čovjek se osjeća usamljeno te mu Bog stvara pomoć sukladnu njemu. Bog od čovjeka (hāʼāḏām), čini dvoje - muškarca i ženu. To još iščitavamo i po tome što se muškarac (’îš - muž) spominje tek kada nastaje žena (’iššāh - mužica), a sve do toga riječ האדם (hāʼāḏām – čovjek) odnosila se i na ženu i na muškarca. I to nam umah daje i odgovor na početno pitanje. Bog nije stvorio najprije muškarca pa tek onda ženu, nego čovjeka (muškarca i ženu), odnosno čovječanstvo koje nastaje iz braka muškarca i žene.
Dakle, možemo slobodno reći da nije točno kako je muškarac stvoren prvi. Jednostavnije rečeno - nema muškarca dok nema žene, i obrnuto. Oni su stvoreni za zajedništvo, da budu bok uz bok, rame uz rame jedno drugomu, kao pomoć i saveznik.
Izraz ṣelā je na ovome mjestu preveden s rebro, dok u svim drugim biblijskim primjerima ova riječ nikad ne označava posebni dio ljudskog tijela, nego stranu ili bok nekog predmeta, kao na primjer strana hrama (usp. 1 Kr, 6-5), ili druga strana Kovčega saveza (usp. Izl 25,12.14). U prijevodu mi čitamo kako Bog uzima jednu od dviju čovjekovih strana i načinjava ženu, i tek kada nastaje žena s jedne strane, imamo i muškarca s druge strane. Zamislimo to - Bog od jednoga, čini dvoje!
Nadalje, muškarac i žena načinjeni su od iste tvari (hāʼāḏām), imaju jednako dostojanstvo i istu ljudsku narav, te tako muškarac i žena stoje bok uz bok jedno drugomu, zajedno čineći hram. Sveti pisac ovime želi reći da muškarac i žena primaju svoj identitet jedno od drugoga - muškarac od žene, i žena od muškarca. Stoga muškarac i žena ostavljaju oca i majku da bi postali jedno tijelo (usp. Post 2,24). Muškarac i žena su potrebni jedno drugoga. Njih dvoje su različiti, ali nerazdvojivi.
Brak i obitelj, onakvi kakvim ih je Bog stvorio i blagoslovio, kao i s ulogom koju imaju u svijetu, nemaju alternative! Bračna ljubav i zajedništvo pozvani su na stvaranje života i očuvanje svijeta, njihova različitost dovodi do bračnog sjedinjenja, nužnog za prokreaciju i stvaranje novog života.
Danas se čini da je sve izgubilo na vrijednosti, pogotovo dostojanstvo čovjeka, odnosno muškarca i žene. Isto tako, pod pojmom obitelji i braka koristi se sve i svašta, samo s jednim ciljem - da bi se uništilo istinsko poimanje braka, a to je zajedništvo muškarca i žene. Brak, to jest zajedništvo muškarca i žene, prije svega je otvorenost životu, a kad je netko protiv takvog poimanja braka, možemo slobodno kazati da je on i protiv sebe i svoje naravi, jer čovjek je stvoren iz Života za život.
Nakana sv. pisca je bila ta da prikaže kako su muškarac i žena ravnopravni, jednaki po naravi, ali različiti po spolnosti. Zapravo kad znamo tko smo, bilo kao žena, bilo kao muškarac, nećemo nastojati biti onaj drugi. Štoviše, drugog ćemo više poštivati i ljubiti. Zar otac može na isti način dati ljubav djetetu kao što to može majka, a s druge strane, zar majka može pružiti zaštitu obitelji kao što ju može pružiti otac? Oni se trebaju nadopunjavati, poštujući slobodu i dostojanstvo drugoga, a ne se isključivati i preuzimati ulogu koja pripada drugome. Čini se da su se uloge roditelja zamijenile, možda zato što nam društvo danas nameće kojekakve ideologije. Majka je pod takvim utjecajem društva pomalo preuzela teret na sebe, postajući supermajkom, a otac, kojeg je društvo gurnulo u stranu, gubi se, dok o očinstvu ne smijemo ni progovoriti.
Promatrajući ovo putovanje kroz bibijsku antropologiju, vidimo kako muškarac i žena u braku postaju jedno tijelo, jedan hram. Hram koji je sazdan s dvije jednake, ravnopravne strane, u kakvom se baš ovih dana rodio Isus - u braku. Sada možemo malo lakše razumjeti zašto Isus dolazi u obitelj - zato što je obitelj, tj. brak muškarca i žene, Božja slika.
Učimo od Josipa i Marije, učimo od svete obitelji, iz primjera njihova braka i života, jer su se poštovali, nadopunjavali i ljubili. Nisu jedno drugome smetali u Božjem naumu s njima, nego su u svojem zajedničkom životu Bogu pripravljali mjesto.
Sv. Obitelji, moli za nas!
Literatura:
1. PAPINSKA BIBLIJSKA KOMISIJA, Što je čovjek? (Ps 8,5). Putovanje kroz biblijsku antropologiju. Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2022.
2. Adalberd REBIĆ, Stvaranje svijeta i čovjeka, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1996.
3. Pero VIDOVIĆ, ,,U početku stvori Bog… obitelj (Post 1,1.27s)’’. Biti ili ne biti obitelji znači biti ili ne biti života i samoga svijeta, u: Obnovljeni život, 65 (2010.), 2, 221–238.
