„Draga djeco! Pozivam vas da budete darežljivi u odricanju, postu i molitvi za sve one koji su u kušnji, a vaša su braća i sestre. Na poseban način vas molim da molite za svećenike i sve posvećene da još žarče ljube Isusa, da Duh Sveti ispuni njihova srca radošću, da svjedoče Nebo i nebeske tajne. Mnoge duše su u grijehu, jer nema onih koji se žrtvuju i mole za njihovo obraćenje. Ja sam s vama i molim za vas da vaša srca budu ispunjena radošću. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
Draga molitvena obitelji,
ponovno jedan snažni poziv za dar darežljiva srca no ovoga puta nije riječ toliko o materijalnim dobrima koliko o duhovnim. Ovo je naime vapaj za sve one koji su u kušnjama i teškim životnim nevoljama. Kao kršćani poučeni smo razlomiti svoj kruh s gladnima, ali tako ne reagiramo kada doznamo za nevolju u jednoj duši, obitelji, na poslu, u društvu, misleći pritom kako imaju svog duhovnika ili psihologa ili pak prijatelja. No ne razmišljamo da su to naša braća i sestre koja se sve više i u većem broju predaju očaju, beznađu, razočaranju…
Kršćanin se mora zapitati što može učiniti za obitelj koja se svađa i živi slijepo sebeljublje, posebno ako je to obitelj u kojoj je nekada bio blagoslov, a sada je nastao grijeh koji kao iz vrela teče preko praga i razara obitelj. Gospa nam poručuje da budemo darežljivi u usrdnoj molitvi i postu za tu našu braću i sestre koji su u velikoj kušnji. Razoreni grijehom oni su prezreni i odbačeni od svih. Njima ne treba policija da stvore nekakav red, već molitva koja će uroditi mirom - molitva koja otklanja Sotoninu moć i sve njegove napasti. Njima treba molitva koja otvara oči srca da vide u svojoj obitelji Božji dar, da ponovno prepoznaju svetost sakramenta ženidbe i blagoslov u vjerničkoj obitelji.
Budući da iz obitelji dolaze Bogu posvećene osobe, Gospa je posebno u ovoj poruci naglasila da se usrdno moli za njih da još žarče uzljube Isusa. Naime, bez svećenika nema sakramenata i blagoslovljenog i mirnog života u obiteljima koje svojom usrdnom molitvom i postom mogu bdjediti nad njegovim životom. I zato je Sotonin plan uništiti obitelji, a potom i svećenika. Jer svaki pad svećenika i redovnika je onaj žestoki uragan koji ostavlja samo pustoš, a samo žarka molitva i ljubav prema Isusu može održati čistu svećeničku dušu iz koje isijavaju iskre božanske ljubavi i milosrđa prema svima.
Kad god ljubav svećenika jenja prema molitvi, prema svetoj misi, prema oficiju, prema Bibliji ona se hladi prema Isusu. Svećenik pada kad Isus nije na prvom mjestu, a on treba svjedočiti za Isusa, za nebo i nebeske tajne, a to se ne postiže samo čitanjem. Čitanjem i studijem stječe se znanje, a znanje ne jamči vjeru. Tko studira zna, a vjeruje onaj koji moli i ljubi Isusa.
Zašto nam svećenici na nedjeljnim misama govore tako daleko i hladno te čekamo kad će misa što prije završiti? Ta jeka nije radost u njihovom srcu, već kamena logika u kojoj je ubijena klica života. Svećenik je svjedok radosti i nade, sreće i mira i izlazi pred svoje stado te svojim zanosom i poticajima Duha Svetoga hrabri, potiče, poučava, moli. Teško je čuti riječi drage Majke: „Nema onih koji se žrtvuju i mole za grešnike!“
Draga obitelji, počinje mjesec listopad, mjesec Gospinih pobjeda s krunicom u ruci. Odgovorimo na Gospin poziv da poput proroka kažemo - evo, mene pošalji. Budimo molitva odnosno svjetlo svima koji su u tami, lijek svima koji su klonuli pod grijehom. Krunicom – ružarjem Crkva je ispisala povijest pobjeda nad zlom. Nemamo razloga ne sjediniti se s molitvenom obitelji i početi oduševljeno moliti i postiti za mir u svijetu, za obraćenje svijeta i Crkve.
Ovo su teška, olovna vremena kad Sotona nameće želju za uništenjem svijeta i pobjedom nad „neprijateljem“ - a njegov neprijatelj su naša braća i sestre. Čekaju izbavljenje, a ono nije na pomolu. Ono što je papa Pio V. papa učinio 1571. godine, kada se dogodilo čudo, pozvavši Crkvu na molitvu ružarja te njome učinio da se nadmoćna i nepobjediva turska vojska i mornarica odmaknu od kršćanske Europe. Tom je čudu prethodio odgovor kršćanske Europe. Po svim crkvama i svetištima se počelo moliti, a plod je molitve bila veličanstvena pobjeda kršćanske vojske kod Lepanta.
Naš današnji Lepant je Međugorje, naše Podbrdo, gdje naš zavodnik i ljuti neprijatelj gubi bitku. Kako je nebeski lijepo promatrati lica u molitvi koja su umivena u suzama radosnicama. Uzmimo ponovno stoga tako prokušano oružje naše Crkve i Međugorja - krunicu - i započnimo molitvu srcem.
Ovoga ćemo mjeseca moliti na sljedeće nakane:
1. Da svaki naš član zavoli molitvu ružarja i da ustraje u svojoj obitelji, župi, zajednici - da moli svaki dan, moli zajedno s crkvom i moli srcem.
2. Molit ćemo za sve hodočasnike, a posebno za braću našu u kušnjama i nevoljama - da im se dogodi po milosti novi početak.
3. Za međugorske obitelji, za vodiče hodočasnika i za vidioce; da im ispred svega bude molitva; da jednostavno svjedoče molitvom u obitelji i crkvi da ljube Gospu i svakog hodočasnika.
Fra Jozo Zovko