Već od najdavnijih vremena čovjeka je zanimala budućnost i sve ono što je pred njim bilo skriveno. Adama i Evu privuklo je zmijino obećanje da će biti kao Bog i da će znati raspoznavati dobro i zlo. U antičkoj Grčkoj ljudi koji su htjeli saznati svoju sudbinu išli su u proročište u Delfima. I antički ljudi su donosili odluke koje se tiču budućnosti, tražeći najprije savjet vračeva.
Često ljudi nisu svjesni da, služeći se savjetima vračara ili vjerujući u horoskop, krše prvu Božju zapovijed i istovremeno se izlažu opasnosti da budu zarobljeni od strana sila zla. Istina je da Crkva sve glasnije svraća na to pozornost i opominje vjernike, no susreće se s kritikom i komentarima da svećenici „demoniziraju budućnost“.
Ne vračajte!
Znajući tu ljudsku slabost – znatiželju – Gospodin Bog opominjao je svoj narod zbog vračanja i u knjigama Staroga Zavjeta upozorava na posljedice toga čina: „Provodili su svoje sinove i kćeri kroz oganj, odavali se vračanju i gatanju, čineći tako zlo u očima Jahvinim i razjarujući ga. Tada se Jahve razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica.“ (2 Kr 17, 17-18)
Predočuje to i priča o Šaulu, prvom izraelskom kralju. Prije trećeg pohoda na Filistejce obratio se Bogu za savjet, no Bog je šutio… Zato Šaul, usprkos zapovijedima i Božjim riječima – odlazi po savjet kod žene koja je zazivala duhove. Ovako piše u Knjizi Ljetopisa: „Tako je poginuo Šaul za svoju nevjeru kojom se iznevjerio Jahvi: nije držao Jahvine zapovijedi i povrh toga je pitao za savjet bajačicu, a nije pitao Jahvu; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Jišajeva sina Davida.“ (1 Ljet 10, 13-14)
Njemu pripada vrijeme i vječnost!
Katekizam Katoličke Crkve jasno kaže: „Bog može objaviti budućnost svojim prorocima ili drugim svetima. No, ispravan je stav kršćanina u tom da se, u stvarima koje se tiču budućnosti s povjerenjem preda u ruke Providnosti i da u tom pogledu izbjegava svaku nezdravu radoznalost. Nesmotrenost može biti manjak odgovornosti.“ (KKC, 2115) Vjerovanjem u vradžbine i horoskope, priznajemo da je čitava naša budućnost već predodređena, a mi joj se moramo samo prilagoditi. Dovodimo u pitanje ne samo Božju providnost nego i svoju vlastitu slobodu i pravo na oblikovanje svoje budućnosti po vlastitoj volji i svom izboru. No nije to jedina opasnost. Dalje naime čitamo: „Treba odbaciti sve oblike gatanja: tražiti pomoć od Sotone ili zloduha, zazivati duše pokojnika, ili vršiti druge radnje za koje se krivo misli da mogu ‘otkriti’ budućnost. Traženje savjeta u horoskopima, astrologija, gatanje u dlan, tumačenje znamenja i kocki, pojave vidovitosti, utjecanje medijima – sve to prikriva volju gospodovanja nad vremenom, poviješću i konačno nad ljudima, a ujedno i želju da se umilostive skrite moći. To je sve u proturječju s čašću i štovanjem, združenim sa strahopočitanjem prožetim ljubavlju, koje dugujemo samo Bogu.“ Ovaj aspekt ističe i talijanski egzorcist o. Gabriele Amorth, opominjući da onaj tko se upušta u okultističke prakse (i gatanje, primjerice iz karata) osuđuje sam sebe na neposredno djelovanje sotone i otvara vrata zlom duhu, što može dovesti do opsjednuća.
Iz laži da može izići istina?
Već je sv. Toma Akvinski pisao: „Svaki oblik vračanja koristi se nekim oblikom savjeta i sotonske moći da bi se spoznala budućnost. Ponekad vračari zazivaju njegovu pomoć jasno, a ponekad demoni na skriven način utječu na spoznaju budućnosti.“ Ne dajmo se zavesti „lažnim prorocima“. Ne tražimo savjete kod vračara ili u horoskopima, osuđujući tako sebe na djelovanje zlih duhova. Koristimo svoju slobodu vodeći se Božjim zapovijedima i uzdajući se u Božju providnost!
Neka vam poticaj za strpljivo iščekivanje budućnosti bude obećanje sadržano u Knjizi proroka Jeremije: „Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam’ – riječ je Gospodnja – ‘naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu. Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja ću vas uslišati.“ (Jer 29, 11-12)
Agnieszka Kańdula
Izvor: bozjemilosrde.net
