U tom momentu nismo samo u našim crkvama,gdje god se nalazile, tu nema svakodnevnih razgovora nego samo druženje sa Bogom. Na samom početku Svete Mise počinjemo s kajanjem naših grijeha "Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh… ", da ne pišem dalje jer svi znate kako to na Svetim Misama ide – pokajmo se prvo da bi dobili oproštenje, a onda nam kroz Euharistijska čitanja progovara sam Bog, spušta se svaki puta za nas tu, na našoj Kalvariji, kako bismo mogli dostojno biti svjedoci kako se Krist žrtvuje i prolijeva Svoju Krv i žrtvuje Svoje Tijelo na oltaru, na Kalvariji…
Stoga je svaka crkva kuca molitve, a ne samo prolazno mjesto i Sveta Misa ne spada u neke nedjeljne obaveze ili potrebe, jer On uvijek dolazi zapečatiti nas svojom presvetom Krvi i uvijek nas iznova očisti i ojača. Predajmo zato sve u Njegovu Presvetu Krv, u Njegove rane da bi bili očišćeni i zdravi, ne zaboravimo da se tada nalazimo na samoj Kalvariji.
Svjetlana L./ putevimilosti.com
