S mjesecom rujnom počinje nova školska i pastoralna godina, a točno na njegovoj polovici, 15. rujna, nalazi se blagdan Blažene Djevice Marije Žalosne, koji se nadovezuje na blagdan Uzvišenja svetoga Križa. Tada se spominjemo 7 Marijinih žalosti kako su nam opisane u evanđelju:
• Šimunovo proroštvo u Hramu (Lk 2,25-35)
• Bijeg u Egipat (Mt 2,13-15)
• Gubitak dvanaestogodišnjeg Isusa u Hramu (Lk 2,41-51)
• Susret s Isusom na križnom putu (Lk 23,27-31)
• Isusova smrt na križu (Iv 19,25-30)
• Isusovo mrtvo tijelo položeno u Marijino naručje (Mt 27,57-59)
• Isusov ukop u grob (Lk 23,55-56)
Vjernicima se predlaže da tijekom čitava mjeseca rujna ili barem tijekom 7 dana mole pobožnost 7 Marijinih žalosti. Ta pobožnost počela se širiti još u 12. stoljeću unutar monaških samostana cistercita i servita, a izražava Marijino sudjelovanje u patnjama Isusa Krista po kojima je otkupio svijet od smrti i grijeha. Zanimljivo, Marijine žalosti zapravo su trenutci kada je Isus, njezin sin, patio. Marijina majčinska uloga nije se iscrpila u tome što je rodila Božje dijete, ona je duboko proživljavala svaki Isusov korak. Ona je s njime su-patnica, su-putnica i na neki način i su-otkupiteljica. Njezine nas žalosti približavaju Isusovim patnjama; gledajući njezinim očima, otkrivamo svu dubinu ljudske tuge.
Moleći tu pobožnost, ujedinjujemo se u Marijinoj boli u nadi da ćemo s njom dijeliti i radost uskrsne proslave i utjehe nakon svih životnih nevolja. Djevica Marija nije ostala u žalosti i pokazuje nam da svaka bol i žalost proživljena s Bogom ima smisla, a ako se podijeli, makar i kroz molitvu, lakše se podnosi.
Marija je prošla kroz duboku bol, zato ona najbolje razumije ljudske rane i patnje. Neka ovaj mjesec bude vrijeme nutarnjeg iscjeljenja po zagovoru Gospe Žalosne.
