U jednom dijelu proskomidije kada svećenik simbolično malim kopljem probada agnec (kruh) i zatim ulijeva vino i vodu u kalež izgovara riječi iz Ivanova evanđelja (19, 34-36): „ Jedan od vojnika kopljem mu probode bok pa odmah poteče krv i voda. Onaj koji ovo vidje svjedoči – njegovo je svjedočanstvo istinito“.
Mi kao ljudi razuma dakle temeljimo svoju vjeru na onome što nam je prenio sv. Ivan apostol koji je stvarno gledao što se događa s Isusom dok je visio na križu. Ivan je stajao svega nekoliko metara dalje od raspetog Isusa i nema nikakve sumnje da je najvjerodostojniji svjedok Isusove smrti. Ipak mnoge zbunjuje njegov izvještaj da je iz boka Isusova nakon što ga je neki vojnik probo istekla krv i voda.
Razumski gledajući bilo bi logično da je potekla samo krv, pa zašto onda sv. Ivan kao očevidac navodi i vodu? Objašnjenje nam daje stručno medicinsko obrazloženje koje samo potvrđuje da je Ivan govorio istinu iako možda ni sam to ne bi znao objasniti. Isus je nakon mučenja konačno pribijen na križ. Uslijed iscrpljenosti potpuno mu je bilo usporeno disanje te je najvjerojatnije upao u takozvanu respiratornu acidozu – ugljični dioksid u krvi razgrađuje se kao ugljikova kiselina i uzrokuje povećanu kiselost krvi.
To u konačnici dovodi do poremećaja u srčanom ritmu. Uslijed usporenog disanja srce mu je zbog hipovolemičkog šoka počelo naglo ubrzano kucati što je u konačnici i dovelo do zatajenja srca i skupljanja tekućine u srčanoj ovojnici, što se naziva perikardijalnim izljevom, te oko pluća, što se naziva pluralnom efuzijom. Zbog čega je to važno protumačiti?
Kada je vojnik Isusu kopljem probo bok vjerojatno je vršak koplja prošao kroz desno plućno krilo sve do srca, pa kad ga je izvukao, isteklo je nešto tekućine – perikardijalne i pleuralne efuzije. Bila je to bistra tekućina, slična vodi, nakon koje je istekla velika količina krvi. Ovaj primjer potiče nas da evanđeoska izvješća uzimamo kao vjerodostojni izvještaj o konkretnim događajima otprije nešto manje od dva tisućljeća.
