Svijet Došašće slavi bukom, rasvjetom i neprestanim kretanjem. Trgovi se pune glazbom i ukrasima, a srca ostaju nemirna. Čekanje se zamjenjuje potrošnjom, a prava radost — ona tiha i postojana — gubi se u žurbi. Nasuprot tome, istinski kršćanin Došašće ne živi vanjskom pompom, nego unutarnjim buđenjem. On ne traži sjaj, nego Svjetlo. Ne darove, nego Darovatelja.
Kristove riječi odzvanjaju i danas: „Bdijte, jer ne znate dana ni časa.“ (Mt 25,13)
Zornice su konkretan odgovor na taj poziv. Ustati prije zore znači dati Bogu prvo mjesto u danu i u životu. Dok svijet priprema izloge, vjernik pripravlja dušu. Dok grad još spava, Crkva bdije.
Molitva iznikla iz bdjenja
Zornice imaju svoje korijene u najranijim danima kršćanstva. Prvi su vjernici slavili svetu misu u zoru, često u skrovitosti, pod prijetnjom progona. Zora je bila simbol uskrsnog svjetla, znak Kristove pobjede nad tamom. Taj se oblik bdjenja prenosio kroz stoljeća i osobito se ukorijenio u srednjem vijeku, kada su ljudi dolazili na misu prije dnevnih obveza, noseći svijeće kao znak iščekivanja Krista – Svjetla svijeta. I danas zornice nose istu poruku: bdjeti dok Gospodin dolazi – ne uspavati vjeru u ravnodušnosti.
Gospa i poziv na budnost
U međugorskim porukama Gospa neprestano ponavlja potrebu molitve: „Draga djeco, budite budni i molite.“ „Bez molitve ne možete opstati.“ Zornice su odgovor na taj majčinski poziv. U tišini zore srce se uči slušanju Boga. Čovjek dan započinje ne brigom, nego predanjem; ne strahom, nego vjerom.
Kako kršćanin živi Došašće
Kršćanin Došašće živi kao vrijeme povratka sebi i Bogu – kao hod prema tišini u kojoj srce ponovno uči slušati. To je vrijeme u kojem se odnosi obnavljaju, molitva dobiva svoje mjesto, a duša se otvara obraćenju i milosti. Umjesto žurbe, bira sabranost; umjesto buke, traži šutnju; umjesto površne radosti, dopušta da ga ispuni duboki mir koji dolazi iz susreta s Kristom.
Zornice za njega postaju središnje mjesto te priprave. One su trenutak u kojem kršćanin pred Bogom ponovno prepoznaje tko je i komu pripada.
Straža svjetla u vremenu tame
U svijetu obilježenom ratovima, nemirom i duhovnom zbunjenošću, zornice postaju tiha straža svjetla. Svaki vjernik koji ustaje u zoru stoji na straži ne samo za sebe, nego za cijeli narod, moleći da se srca ponovno otvore Kristu. Gospa ohrabruje: „Tko moli, ne boji se budućnosti.“ Dok mnogi tonu u beznađe, oni koji bdiju u zornici svjedoče: nada još živi.
Kad svijet spava – Crkva bdije
Zornice nisu pogled unatrag prema starim običajima. One su pogled unaprijed – prema Kristu koji dolazi.
U tišini zore, daleko od blještavila i buke, rađa se snaga vjere. Tamo gdje se pali svjetlo zornice, tama nema posljednju riječ.
Jer kršćanin je pozvan bdjeti – dok svijet spava, dok se srce kuša predati umoru, dok Svjetlo dolazi. Zornica je odluka: biti budan s Kristom ili spavati s tamom.
Marina Župan/Medjugorje-info.com
