Online komentari, evaluacije na radnom mjestu, čak i obiteljski razgovori mogu se činiti nabijenima mišljenjima, procjenama i, prečesto, kritikama koje ranjavaju umjesto da pomažu. Pa ipak, postoje trenuci kada je kritika zaista potrebna, a izazov je u tome da se postigne ravnoteža i da se kritika ponudi na način koji gradi, a ne ruši.
U katoličkoj vjeri ta ravnoteža nije nova. Sveto pismo potiče ono što naziva bratskim ispravljanjem – čin vođenja drugoga s ljubavlju, za njihovo dobro, a ne za naše vlastito zadovoljstvo. Isus kaže: „Pogriješi li tvoj brat, idi i ukori ga nasamo.” (Mt 18,15). To je poziv na iskrenost uparenu s poniznošću: opomena koja se daje privatno, osobno i suosjećajno.
To nije uvijek lako. Većina nas ili izbjegava sukobe ili u njih ulazi prebrzo, pogrešno predstavljajući grubost i izravnost kao vrlinu. Prava konstruktivna kritika zahtijeva duhovnu zrelost što znači da govorimo istinu s nježnošću, znajući da nam cilj nije pobijediti u raspravi, već pomoći drugome da raste.
Kako to možemo učiniti u praksi?
1. Provjeri svoj motiv
Prije nego što išta kažeš, zapitaj se: Zašto ovo govorim? Ako odgovor uključuje ponos, nestrpljenje ili želju da dokažeš nešto, bolje je zastati. Iskrena kritika proizlazi iz ljubavi i želje da pomogneš drugome da procvjeta, a ne da se osjećaš nadmoćno.
2. Odaberi pravi trenutak
Vrijeme je ključno. Osoba koja je već uznemirena ili posramljena teško će čuti čak i najblaže riječi. Papa Franjo često je govorio o „apostolatu uha”: umijeću slušanja prije govora. Kada razumijemo nečiju situaciju, naša kritika prirodno postaje blaža, ljudskija i daleko učinkovitija.
3. Govori o dobru
Čak i kada ukazuješ na ono što nije u redu, započni s onim što je dobro. Svi bolje reagiramo kada se prizna naše dostojanstvo. Sveti Pavao bio je majstor u tome; njegove poslanice često započinju pohvalom vjere zajednice prije nego što se dotaknu njezinih propusta. Na sličan način, priznavanje onoga što netko dobro radi otvara vrata da čuje što bi moglo biti bolje.
4. Neka dobrota i ljubaznost budu u središtu
Dobrota i ljubaznost ne znače izbjegavanje istine već znače iznošenje istine s nježnošću i empatijom. Cilj je obnoviti, a ne kazniti. „Sve vaše neka bude u ljubavi!” (1 Kor 16,14) dobar je podsjetnik za svakoga tko je u iskušenju da bude previše grub ili pretjerano izravan.
5. Budi spreman primiti
Davanje kritike s milošću također znači biti spreman primiti je. Kada ponizno prihvaćamo povratnu informaciju, pokazujemo ono što želimo da i drugi učine i pretvaramo kritiku u razmjenu milosti.
U svojoj srži, konstruktivna kritika je djelo milosrđa. Potrebna je hrabrost za govor, poniznost za slušanje i ljubav za ustrajnost. Kada se dobro izvede, postaje čin prijateljstva i to onakav koji pomaže drugima da rastu dok istovremeno tiho pročišćava i naša vlastita srca.
Možda je skriveni dar ljubaznog davanja konstruktivne kritike baš to što pokušavajući pomoći drugome da postane malo bolji i sami postajemo bolji.
(Aleteia)
