Zakon je donio Sabor na zajedničkoj sjednici Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća, a istoga je dana proglašen ukazom predsjednika Republike i objavljen u Narodnim novinama, čime je odmah stupio na snagu.
Zakon u članku 10. propisuje izgled zastave:
'Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave s grbom Republike Hrvatske u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1 : 2. Boje zastave su položene vodoravno i to ovim redom s gornje strane: crvena, bijela i plava. Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave. Grb Republike Hrvatske je smješten u sredini zastave tako da gornji dio grba (kruna) zalazi u crveno polje zastave, a donji dio grba zalazi u plavo polje zastave. Središnja točka grba poklapa se s točkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave.'
Sastavni dio Zakona je i likovni prikaz grba i zastave Republike Hrvatske te zastave i lente predsjednika Republike Hrvatske. Likovni prikaz grba i zastave izradio je akademik Miroslav Šutej.
Trobojnica kroz povijest
Prva hrvatska trobojnica bila je zastava bana Josipa Jelačića. Sastavljena je od hrvatskih crveno-bijelih i slavonskih plavo-bijelih boja i po prvi put istaknuta u Zagrebu 5. lipnja 1848. godine prilikom postavljanja Josipa pl. Jelačića za bana. Nakon uvođenja Bachova apsolutizma hrvatske trobojnice u bilo kojem obliku su zabranjene.
Uspostavom Države SHS 1918. hrvatska trobojnica postaje kratkotrajno državna zastava. Iako se s osnivanjem Kraljevine SHS zastava i dalje rabi, zbog sve većeg pritiska režima i uvođenjem diktature biva zabranjena. Osnivanjem Banovine Hrvatske 1939. hrvatska se trobojnica ponovno i službeno koristi kao zastava teritorijalne jedinice unutar Kraljevine Jugoslavije.
S osnivanjem NDH, državna zastava dobiva povijesni grb u sredini i viticu s tamno modrim slovom U u gornjemu kutu uz koplje. U drugoj Jugoslaviji zastava hrvatske federalne jedinice bila je trobojnica s crvenom petokrakom zvijezdom u sredini.
Izvor: croexpress.eu