Ove riječi su više od riječi, jer simboliziraju djelo živog Gospodina koji je upravo u tom VELIKOM ČOVJEKU, onomu koji ima težak i odgovoran zadatak a u isto vrijeme milostan, riječi kojima nebo dodiruje zemlju, riječi koje ne poznaju različitost, nacionalnost, religiju, dob, spol, rasu, političko ili kulturno opredjeljenje, riječi koje nas vraćaju na ono iskonsko da smo svi braća i sestre na Zemlji a Otac naš na Nebesima, riječi kojima dobro pobjeđuje zlo, riječi u kojima se Bog proslavlja na Zemlji, riječi koje imaju svoj početak ali ne i kraj, riječi koje imaju samo jedno ime: Mir i Ljubav!
Duh Sveti, koji je živ u NJEMU širi se i među nas i sigurno potiče najhladnije biće da povjeruje Gospodinu i da iziđe iz svoje površnosti, prodirući u svoje dubine, koje su bogate ljubavlju ali su ''zaspale'' zbog različitih udaraca života. ''Ledi se dah a eksplozija ljubavi doživljava svoj vrhunac, duhovne oči ozdravljaju mnogima'', kao da su to riječi Neba dok NAŠ PAPA danas hoda Sarajevom. I nije došao radi Katolika, došao je radi svih ljudi!
Kada pogledamo u povijest našega naroda, koja je krvlju napisana, osjećamo i čujemo vapaje izgubljenih, ranjenih dušom i tijelom, mučenih, odbačenih, razočaranih, neutješnih. Tko može zaliječiti rane, obnoviti domove, vratiti zdravlje, utješiti najveće patnike?
Tko može naći objašnjenje tolikom zlu i patnji?
Kao da je se za to vrijeme jedino ''hranio'' onaj zli vuk u čovjeku, pa je ostao na životu. Kalvarija ljudskog roda! Ali, Kalvarija rađa Uskrsnućem! Kada toj povijesti dodamo i sadašnjost u kojoj živimo, nećemo vidjeti dovoljno svijetla. Bol, patnja, podijele, uništenja, mržnja. Zlo pokušava uzeti sve pod svoje.
Naša ljudskost nam često ne dopušta da vidimo dvije strane medalje koje, kako god svijet promatrali, postoje jer postojale su i u Isusovo vrijeme, a to je strana dobra i strana zla.
Kao što postoji Bog tako postoji i sotona, a mi smo oni koji odlučuju za koga raditi i koju plaću zaraditi. Na nama je hoćemo li se boriti ili predati.
Jer, čime se čovjek hrani time zrači, a kako zrači tako privlači!
Znam, možda moje riječi zvuče kao bezvezna naklapanja, djetinji osvrt, s obzirom na one koje je život ne ranio, već ubio.
Tko sam ja da se usudim komentirati njihovu bol ili vjerovati da mogu sve zaboraviti i krenuti iz početka? Jeli lako živjeti novim životom kad je stari uzeo srce, tijelo i živote? Nije!
To su duboke okrvavljene rane čiji su uzdisaji spori poput tek začetog djeteta.
Oprosti te mi, ali moj pogled seže dublje od zemaljskog življenja, dublje od zemaljske patnje, moj pogled duše osjeća tu priču povijesti koja zaslužuje svoje mjesto u Gospodnjem domu, ondje gdje On pere rane svojom Presvetom Krvlju i čuva sve proživljeno, kako bi dao plaću na Nebesima, a novim životima stavlja u središte Papu Franju kako bi živjeli po NJEGOVOM uzoru i konačno doživjeli mir na Zemlji.
Da, to je ta dubina, to je ono USKSNUĆE praćeno KALVARIJOM !
I jedna sam od onih koja vjeruje da može biti bolje i da može biti mir na Zemlji, iako je ljudskim površnim okom gledano - NEMOGUĆE!
Zaboravljamo li da je davno naš Gospodin rekao ''MENI NIŠTA NIJE NEMOGUĆE''! To je ono za čime teži svaka ljudska duša, da vjeruje, da bude i mrvicu veća od zrna gorušičinog i da samo pomisli da može brdo premjestiti, to je ta hrana duši koja potiče na djelovanje u vjeri. I dolaskom Pape Franje Bog sigurno započinje jedan novi svijet. Vjerujem da novi život zaslužuje novu priču, priču zdrave budućnosti u jedinstvu, ljubavi i miru, što upravo naviješta naš Papa Franjo, vođen Duhom Svetim koji ozdravlja duše. Jedino je to put na kojem možemo biti sretni u današnjem svijetu obrnutih vrijednosti, jedino tako možemo dobro vidjeti duhovnim očima, čiji vidik vodi do pobjede!
Čovječe, jeli osjetiš energiju tog velikog čovjeka? Jeli osjetiš da je sve uzdrhtalo na njegovu blagost? Zemaljskim mjerilom, od ''najnižih do najviših''. Jeli osjetiš da ne odiše osudom i optuživanjem ni prema onima, koji po našim mjerilima, to zaslužuju ?
Kao sto reče jedan spiker "Papu Franju ne možeš ne voljeti, jer zrači posebnom vedrinom i optimizmom". Uistinu je tako.
Svojom karizmom pokazuje svijetlo na kraju tunela, daje snagu kako bi vidjeli i drugu stranu medalje, da vjerujemo u pobjedu dobra nad zlom, da vjerujemo u Duha Svetoga koji nam je poslan da nas štiti i brani, da vjerujemo u utjehu koju dobivamo po Sakramentima i Sv. Misi, da vjerujemo da je vrijednije ono nevidljivo ljudskim okom a vidljivo očima srca, da hrabro živimo dobro za nas i naše potomke, kojima trebamo pokloniti tlo na kojim će njihovi koraci biti sigurni, koraci u kojima se neće ponosno udarati u prsa govoreći ''ja sam Hrvat, Srbin ili Musliman, već ja sam Božji čovjek. Uši koje neće biti opterećene zvukovima oružja, već uživanjem pjesme sklada, oči koje neće gledati krv prokletstva već kišu blagoslova, srce koje neće nemirno kucati oblačeći crnu boju, već srce koje će dostojanstveno uživati u bijeloj boji mira, pamet koja neće kalkulirati i donositi zaključke koliko je tko vrijedan jer se opredijelio za nešto drugačije od nas, ljudskost koja neće imati granice u dobru i ljubavi, geste zajedništva koje će svjedočiti mir.
U tome naš poticaj treba biti nesebična i ponizna ljubav Pape Franje, koje dokučuju smisao zemaljskog života i vjere, smisao ljubavi i opraštanja, smisao žrtve. On je onaj koji je dobio zadatak naviještati ljubav, mir i novi početak.
Danas je dan kada je sjeme bačeno ondje gdje je najviše trebalo. A kakvi će biti plodovi ovisi o nama! Zato, hrabro koračajmo u novi svijet!
Papa ,mi te volimo! <3
Više kolumni možete čitati OVDJE
