Pitaš mladu djevojku kako je – nije dobro. Pitaš dečka od 16 godina kako se on osjeća – ni on nije dobro. Tuga nas je zaogrnula. Nema smijeha, nema veselja, nema one radosti Kristove u nama! Gdje je? Gdje je nestao tvoj osmijeh, zašto su oči puno tuge, zašto srce tvoje boli? Čovječe, srce daj Isusu. Da, srce daj Isusu.
Prije nego što pročitaš ostatak teksta, zastani. Udahni-izdahni, svoju ruku prisloni uz srce svoje i shvati svrhu njegova kucanja. Živ si, imaš priliku za život danu od Boga. E pa sad mu se zahvali! Dođi svome Bogu i zahvali mu se. Ako si napravio ovo, već si mu korak bliže. U ovom razdoblju odrastanja i prelasku u ozbiljniju dob, nama mladima je većinu vremena teško i tužno. Dvije riječi koje se vrte u našim životima i ne daju nam mira. Bore se s našim osjećajima, ruše naše realnosti i opkoljuju naše srce. Ponavljam, srce daj Isusu! Cilj ovoga članka trebala bi biti naša zahvalnost i shvaćanje dara života. Ako si zdrav i imaš krov nad glavom i hranu, a ako uopće ovo i čitaš pretpostavljam da imaš i Internet pa, uistinu, bogatiji si od polovice ljudi na svijetu. Ne ćemo zauvijek biti mladi i imati ovoliko godina, vrijeme brzo prolazi, zašto ga provesti u tugovanju i žaljenju? Koliko se samo puta brinemo bez razloga, strahujemo i zacrnimo si naše misli te tako sami sebe ukopamo u svoju tugu i bol. Promijenimo to, upravo sada! Osvrnimo se oko sebe i zahvalimo na svemu što je oko nas, na svim ljudima koji su u našim životima. Predaj sve svome Bogu, dođi mu u Njegovo naručje i opusti se. On ne voli kad se ti brineš i uzrujavaš. To je ono što te odvlači od Njega, a približava Sotoni. Ne idi tim putem. Imaš sve ono što ti je potrebno kako bi tvoj život normalno funkcionirao, nabaci pozitivne misli i kreni dalje. Nema vremena za tugu. Odsada pa nadalje sjeti se ovih riječi, sjeti se svoga Boga, sjeti se da je uz tebe i da te stalno zove k Sebi. Prihvati poziv, a svoj SRCE DAJ ISUSU!
"Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti" (Mt 11,28).
