„U susretu s ljudima, kako ovdje u Međugorju tako i drugdje, često mi kažu: zašto sam u svojim propovijedima i nagovorima tako direktan i izravan, zašto se mora tako jasno govoriti i zašto se mora kritizirati. Netko će to shvatiti kao kritiku, netko kao poticaj; svatko to gleda i shvaća na svoj način“, ističe fra Marin.
Dodaje kako se ipak postavlja pitanje zašto neke stvari treba jasno izreći, osobito kada je riječ o Međugorju. Kao odgovor na to podsjetio je na riječi pokojnog franjevca Slavko Barbarić, koje je izgovorio 1996. godine.
„Što znači rast Međugorja ako mi ne rastemo? Ono je darovano zbog nas, zbog našega duhovnog rasta i života s Bogom. Značenje Međugorja ne smijemo prebacivati na vanjsku pojavnost niti ga promatrati trijumfalistički. Ono je najprije nutarnja dimenzija.
Mene osobno ne zanima toliko što će se u svijetu događati, više me zanima župna zajednica. Ako sve usporedimo s jednom rijekom koja ima vrelo u Međugorju, onda je naša zadaća vrelo čuvati čistim. Uspijemo li to, ljudi će dolaziti i napajati se. Uprljamo li mi ovo vrelo, teško će ga moći itko u daljnjim tokovima čistiti.
Nadam se ipak da će Bog mnogim dušama u župi dati duha molitve i posta, vjere i ljubavi, te će uvijek biti jakih filtara i vrelo će biti čisto, a župa i hodočasnici kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica koje u svako vrijeme donosi plod.“
Ove riječi prenesene su iz knjige Međugorje – vrijeme milosti: petnaest godina ukazanja Kraljice Mira u Međugorju, autora Krešimir Šego, u kojoj su zabilježeni razgovori s vidiocima i fra Slavkom Barbarićem.
