Alojzije Gonzaga (1568.-1591.) bio je prvi sin markgrofa Ferrantea Gonzage, nasljednik bogatih posjeda i naslova u renesansnoj Italiji. Bilo je to doba velikih ratnih previranja, Svete lige i Nepobjedive armade, tako da je Alojzije već u dobi od četiri godine započeo vojnu obuku kako bi jednom naslijedio svojega oca na položaju vojnoga zapovjednika. Djetinjstvo je proveo u plemićkoj obuci po bogatim europskim dvorovima kao miljenik i ponos svoje slavne plemenitaške obitelji. No, tada se dogodilo nešto nevjerojatno, upravo nečuveno, što je šokiralo njegovu obitelj i plemićke krugove: Alojzije je obznanio da se želi odreći baštine i pridružiti novomu crkvenom redu: Družbi Isusovoj. Družbi čiji pripadnici ne mogu primati nikakva crkvena dostojanstva kao ni plemićke titule i posjede. Što gaje nagnalo na taj korak? Što ga je potaknulo da napusti svijet u kojemu ga je očekivala blistava budućnost prepuna bogatstva, uspjeha i sjajnih svečanosti?
U svojemu remek-djelu "Princ Gonzaga" svjetski poznati pisac romana o katoličkim svecima Wilhelm Hunermann živo opisuje mladoga markgrofa, njegov karakter i povijesne okolnosti u kojima je odrastao, kao i njegova nutarnja previranja koja su ga dovela do odluke da napusti bogatu baštinu i posveti se Bogu u tišini, molitvi i služenju najpotrebitijima. U ovomu izvanrednu djelu pratimo Alojzija od njegova rođenja, sjajnoga djetinjstva i rane mladosti sve do tišine novicijatske sobe, do trgova, ulica i bolnica u kojima je posluživao oboljele od epidemije kuge sve dok i sam nije obolio i umro u dobi od dvadeset i tri godine. Vedar, topao i dubok, ovaj prikaz isusovačkoga sveca, zaštitnika mladeži, aktualan je na poseban način i danas u svijetu koji je, usprkos lažnim prikazama idola bogatstva i slave, željan istinske i bezvremene radosti koja je plod predane ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Ako želite saznati koji su još noviteti u Verbumu, kliknite OVDJE
