Nakon podužeg poslijepodnevnog druženja, dok se počinjemo spremati za odlazak svojim kućama, jedan od prisutnih okreće se prema mladoj ženi do sebe i govori joj da bi bilo prikladno da ona, kao vjeroučiteljica, prije nego se raziđemo, izreče zahvalnu molitvu i kaže: „Amen.”
Ona se spremno odziva i kaže „Amen…” I dok uz osmijeh ustajemo, ona smireno nastavlja: „…amen, Gospodine!” I k tome pridodaje nekoliko rečenica zahvalne i blagoslovne molitve za okupljene, za vrijeme koje smo proveli zajedno, za one koji su nas ugostili… K tome pridodaje: „Blagoslovi i sve one koje smo u bilo kojem kontekstu spomenuli…”
Po gestama prisutnih lako je zaključiti kako se preispituju jesu li o kome izrekli kakvu tvrdu, neprimjerenu ili olaku riječ. Dok idem kući, u ušima i srcu slušam blagi, ali uporan odjek riječi: „Blagoslovi i sve one koje smo u bilo kojem kontekstu spomenuli…”
Da nam blagoslov bude odgovor na sve. Za svakoga. U tome je punina života. Samo to je evanđeoski odgovor.
Da uvijek budemo na strani blagoslova. Da samo za njega uvijek nalazimo opravdanje.
Da nas blagoslovi ispunjaju. Da blagoslovima ispunjamo svijet, zaodijevamo svakog s kim živimo, svakog koga susrećemo.
Samo blagoslovima ovaj svijet možemo učiniti prohodnijim. Samo blagoslovima možemo svoju dušu učiniti prohodnom Božjoj volji. Samo blagoslovima možemo bdjeti uz duše svojih voljenih. Samo blagoslovima uistinu možemo stati pred one koji nama – ili ikome – hoće nauditi.
Blagoslov je potreban i dobrima i zlima, i gorljivima i ravnodušnima, i uspravnima i klonulima. Budemo li blagoslivljali one koje ne razumijemo, postat će nam razgovjetniji. I sami sebi postat ćemo razgovjetniji.
I oni od kojih su svi odustali, i oni koje su svi prezreli, dostojni su našeg blagoslova. Njima je blagoslov potreban poput màne u pustinji. Poput jutarnje rose, da im osvježi dušu. Da iznova počnu disati.
Blagoslovima je lakše nego ičim poravnati putove, poći ususret. Putovi poravnati blagoslovima umiju odoljeti mijenama vremena. I kad se neznanac tko zna kad namjeri na blagoslovom poravnat put, osjetit će u sebi sigurnost da mu može povjeriti svoje korake.
Blagoslovi nas uče da je život dar. I da nam je darovan svima zajedno. Blagoslovi nas izjednačuju uzdižući nas u ljudskosti. Odgajaju nas za odgovornost. Osposobljavaju da znamo prepoznati i primiti ljepote i dobrote života. Ljepote i dobrote drugih. I svoje vlastite.
Dok idem kući, znam da s blagoslovom idem ususret blagoslovu.
Izvor: Svjetlo riječi
