Odlazak gluhih osoba u Međugorje dugogodišnja je želja koju su poticali Marina Kubelka i Ivo Drinovac, a zatim s nestrpljenjem čekali mogućnost da im se na tom hodočašću priključi i vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, kako bi im omogućio ravnopravno sudjelovanje u svim slavljima i pobožnostima. Uz skupinu gluhih osoba, hodočašću se priključilo i nekoliko čujućih osoba koje su dijelile zajedništvo ovoga hodočašća.
Nakon noćne vožnje, sudionici hodočašća su u ranim jutarnjim satima sudjelovali u pobožnosti križnoga puta penjući se na brdo Križevac. Pomažući jedni drugima u usponu, zastali su kod svake postaje križnoga puta i razmatrali su Isusovu muku. Tekst postaja križnoga puta prevodio se na hrvatski znakovni jezik, a gluhe osobe su, na kraju svake postaje, zajedno molile molitve: Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, na svojem materinjem jeziku. Svi hodočasnici, bez obzira na dob, popeli su se do samoga vrha, a najveća radost očitovala se u međusobnoj podršci koju su pružali jedni drugima. Po završetku pobožnosti i spuštanja s brda, hodočasnici su se odmorili, a u popodnevnim i večernjim satima sudjelovali su na molitvenom programu u Svetištu. Gluhe osobe pristupile su sakramentu svete ispovijedi. Za mnoge poseban i jedinstven trenutak jer su neki po prvi puta ovome sakramentu pristupili koristeći hrvatski znakovni jezik. Dolaskom na prostor svetišta uz župnu crkvu u Međugorju, gluhe osobe su sudjelovale na svetoj misi s okupljenim velikim mnoštvom. Dirljivo je bilo vidjeti kako osobe različitih država mole na svojemu jeziku, a ove subote tom jeziku priključile su se i ruke koje su slavile Gospodina moleći molitvene obrasce svete mise.
Nedjeljni jutarnji sati bili su namijenjeni za uspon na Brdo ukazanja. Mnogi su krenuli na Brdo prebirući zrnca krunice i potom se zadržali u molitvi kod Gospina kipa. Osobe koje zbog opravdanih razloga nisu mogle krenuti na uspon, zastale su kod „plavoga križa“ i tamo se utjecali pod zagovor Nebeske majke Marije. Nakon kratke okrepe, hodočasnici su se oprostili od međugorskog Svetišta i krenuli prema drugom marijanskom svetištu - u Vepric, tzv. „hrvatski Lurd“. Po dolasku u Svetište, razgledali su vanjski prostor, a potom se uputili u dvoranu u kojoj su slavili misu na hrvatskom znakovnom jeziku zbog kiše koja se spustila. Priključeni čujući hodočasnici po prvi puta su sudjelovali na misi koja je u potpunosti bila slavljena na hrvatskom znakovnom jezikom te su na taj način mogli osjetiti ljepotu slavlja mise kojoj, nažalost rijetko, gluhe osobe mogu prisustvovati.
Na kraju hodočašća, podijeljena su dirljiva svjedočanstva i zahvale gluhih osoba čujućima, ali i čujućih prema gluhima. Ostvareno je snažno zajedništvo u kojemu su govorne barijere nadiđene ljubavlju. A gluhe osobe raduju se ponovnom slavlju svete mise na hrvatskom znakovnom jeziku koje se, prema dosad prikupljenim informacijama, slave povremeno samo u Splitu, Zagrebu i Varaždinu.
Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije
