Današnje jutro je pokazalo u čemu je Mladifest u Međugorju jedinstven u odnosu na druge svjetske susrete i okupljanja mladih u svijetu. Ne samo da ovdje postoji cijeli jedan vlastiti repertoar pjesama koje su nastajale godinama (njih 36 koliko traje Mladifest), što kao autorske pjesme posebno iznikle iz duhovnosti Međugorja (Zdravo kraljice Mira, Gospa Majka moja..), što kao dio duhovnog puta kojeg su prošli sami autori istih (Agostino Ricotta kao bivši član zajednice Blaženstava na početcima Mladifesta unio je note židovske tradicije koju ova zajednica njeguje, pa su tako nastale pjesme poput ‘Evenu Shalom’, ‘Korina Yeshua’, ‘Yeshua’…), kao dio osobnog hoda s Bogom I s Gospom u Međugorju (Roland i njegova pjesma Daruj nam mir…, ili Ivan Musa i njegove pjesme), te kao kršćanski hitovi koji su osvajali srca sa različitih svjetskih susreta mladih (pjesma Emmanuel..) ili moderne duhovne pjesme (Jerihonske zidine...) ili neke pjesme koje su donijeli sami članovi zbora (Allelija, your love make me sing)… nego su uz njih kao nigdje u svijetu zajednica Blaženstava, a zatim i Frama Međugorje koja im se zadnjih godina pridružila, osmislili plesne pokrete – tako da se svaka pjesma sa jedinstvenim pokretima pretvara u molitvu cijelog bića.
To su jednostavne pjesme, najčešće s rječima koje se ponavljaju, nabrajajaju, lako pamtljive lake za animaciju. S vremenom, uz aranžmane prof. Damira Bunoze dobili su moderniji ton, jazz štih, uz slobodu da se sami muzičari u soliranju potpuno izraze u svojim vještinama. Tako nekad dobijemo prava umjetnička djela skladbe, improvizacije, toniranja, orkestra i sola, uz nezaobilaznu duhovnu notu duša pjevača koje su i molitelji i molitvenog ozračja u kojem se izvode tako da sve skupa dobija jednu meditativnu i uzvišenu notu koja srca dira i duše diže do Neba.
To je način na koji mladi nisu samo pasivni slušatelji kateheza, svjedočanstava ili svete mise, nego uz pjesmu i ples postaju i sami aktivni sudionici svega. Pjesma i ples im daju radost, opuštanje, zbližavanje jednih s drugima, osjećaj zajedništva, na kraju jedan osjećaj jedinstva sa svim pukom Božjim.
Upravo je tako izgledao jutrošnji program u Međugorju, na treći dan Mladifesta, 6. kolovoza, blagdan Preobraženja Gospodnjega. Obično bi drugih godina na ovaj dan završavao Mladifest sa svetom misom na Križevcu u 5 sati. Sada smo tek u sredini Mladifesta, ali svojevrsno 'preobraženje' se već događa kroz jutarnju molitvu, kroz odslušane riječi kateheze fra Jure Barišića i snažnih svjedočanstva koja pokazuju kako Bog uistinu može učiniti sve novo, i tvoj svećenički i tvoj bračni poziv.
Ali idemo redom!
Nakon pjesama za razbuđivanje, jutarnja molitva je započela u 9 sati. Kao i svako jutro ovog Mladifesta vodi je fra Zvonimir Pavičić. Traje pola sata, a započinje molitvom Zaziva Duhu Svetom, zatim slijedi odlomak iz biranog Evanđelja (danas je bilo o pronalasku Isusa u Hramu), zatim ide glazbeni pripjev između kojega na meditativan način fra Zvonimir razmatra o pročitanom tekstu na temu Mladifesta. Ovoga puta je bilo o Domu/Hramu, odnosno kako su naša srca pozvana biti Božje stanište. Iza toga ide molitva Očenaša te završni blagoslov.
FRA JURE BARIŠIĆ: KATEHEZA O GOSPINIM PORUKAMA, KAKO IH ŽIVJETI, ODNOSNO KAKO IH PRIMJENITI U SVOJ SVAKODNEVNI VJERNIČKI ŽIVOT
Drugu katehezu ovog Mladifesta imao je FRA JURE BARIŠIĆ, župni vikar u Međugorju, koji će za par dana ići na premještaj u Široki Brijeg na dužnost župnika i gvardijana. Fra Jurina kateheza bila je svojevrsni ‘temelj o Međugorju’ koju bi trebali poslušati svi hodočasnici prije svog dolaska ovdje. Govorio je o tome kako slijediti Mariju i živjeti međugorsku duhovnost.
Prije nego što je prešao na svoju katehezu, fra Jure je mladima pojasnio kako uopće funcionira pastoral u Međugorju: „Ovdje u Međugorju za očuvanje međugorske duhovnosti većinom smo zaduženi mi fratri franjevci i ovdj enas u samostanu ima ukupno 14. Svi zajedno u franjevačkom duhu nastojimo očuvati međugorsku duhovnost. Često me hodočasnici i svećenici pitaju 'Kako je biti svećenik u Međugorju?' I dosta sam dugo razmišljao o tome pitanju. Moj odgovor je da je biti svećenik u Međugorju MILOST. Jer se susrećemo s toliko hodočasnika koji ovdj ežele pronaći mir, radost, žele ovdj enaučiti moliti... Ali s druge strane biti svećenik u Međugorju je i jedna velika odgovornost, jer kada ljudi dolaze, oni nam daju ono nešto najdragocjenije, daju nam svoju dušu. I zato biti svećenik bez molitve, bez Gospe u Međugorju je nemoguće. Naravno, tu mi fratri nismo sami, iam i 15 ili 16 drugih redovničkih ililaičkih zajednica raznih nacionalnosti koje se također brinu za hodočasnike.
Kao što ste primjetili međugorska duhovnost je jednostavna, a u svojoj jednostavnosti je i radosna duhovnost, ali i slavljenička duhovnost, a rođena je i izrasla je iz Gospinih poruka koju je preko vidioca uputila nama, odnosno cijelom svijetu.
Tako da će ova kateheza biti o Gospinim porukama, kako ih živjeti, odnosno kako ih primjeniti u svoj svakodnevni vjernički život. U izradi ove kateheze fra Jure se poslužio posljednjim dokumentom Dikasterija za nauk vjere koji j eprošle godine u 9. mj. donio notu „NIHIL OBSTAT“, što znači da nema ništa protiv međugorske duhovnosti. „Ako ste je čitali“ – kazao je fra Jure – „onda ste vidjeli kako je kardinal Fernandez napravio jedno ogromno djelo sustavno razrađijući sve Gospine poruke.“ Fra Jure ih nije mogao sve analizirati, ali je tematski izabrao one koje bi mogle biti korisne mladima, ali i starima. To su poruke koje se protežu kroz sve, a to su poruke o MIRU, MOLITVI, RADOSTI I EUHARISTIJI.
Prije prelaska na same poruke fra Jure je želio razjasniti što je Gospina poruka i kako je Gospa daje da bi je bolje mogli razumjeti i živjeti.
”Mi Gospu štujemo kao našu posrednicu, našu zagovornicu, ali jedna od najljepših Gospinih titula je da je ona Majka, i zato su njezine poruke jednostavne, a majka kada govori svojoj djeci ne koristi neki uzvišeni govor, neki filozofski govor da je nitko ne razumije nego koristi jednostavan govor, ali govor koji je pun ljubavi. I zato su te poruke jednostavne, ali budući da su pune majčinske ljubavi one su i duboke”, kazao je fra Jure naglašavajući kako nam majka često ponavlja, ali ne da bi bila dosadna nego zato što se mi ne popravljamo.
”Svaka Gospina poruka počinje s dvije jako znakovite riječi koje otkrivaju cijeli smisao poruke. To su riječi ‘draga djeco’. Gospa se prema nam odnosi kao majka prema svojoj djeci i zato da bi razumjeli Gospinu poruke treba biti kao dijete – ne u doslovnom smislu, nego imati čistu dušu kao dijete. Isus u evanđeljima često koristi dijete kao uzor kako bi poučio svoje učenike. Zato mi, mladi i odrasli od djece možemo naučiti minimalno tri stvari kako bi poboljšali svoj kršćanski život.
Prvo: Dijete ne može živjeti samo. Ono ovisi o svojim roditeljima, a mi odrasli često mislimo da nam nitko ne treba pa mislimo da nam ne treba ni Bog. Kad nam Gospa kaže ‘draga djeco’, želi nam reći: Kao što dijete ovisi o svojoj majci, o odraslima, tako i vi morate ovisiti o meni, bez mene, bez moga sina ne možete živjeti.
Drugo: Kad gledamo djecu, vidimo njihovu iskrenost. Djeca ne znaju lagati, ne znaju se pretvarati. Ako nešto lažu mi to brzo vidimo. Naprotiv, mi odrasli smo profesionalci da glumimo, stavimo masku i nitko ne zna šta se događa u nama. Nije problem što ne želimo otkriti svoju svetinju, svoj privatni život, ali često je problem kada tu masku stavljamo u molitvu, kada glumimo pred Gospom, pred Bogom. I kao što je dijete iskreno, tako i mi trebamo biti iskreni prema njoj, prema Isusu Kristu. Bez glume, jer Isus zna što se nalazi u našem srcu.
Treće: Možda i najvažnija stvar koju možemo naučiti od djece je opraštanje. Djeca vam brzo opraštaju. Oni nisu kao mi odrasli da kada me netko povrijedi da to pamtim i čekam trenutak kada ću se osvetiti. Isus u evanđelju kaže: Praštajte! Kad ga Petar pita: Koliko puta? Isus kaže: Sedamdeset puta sedam. Želi reći praštaj stalno. Logika kršćanskog života je da opraštamo jedni drugima jer nam je Isus oprostio s križa, ali nekad prođe cijeli život da mi nismo sposobni reći riječ oprosti”.
Nakon ovoga uvoda koji od nas traže riječi Draga djeco, kada bi trebali OVISITI O GOSPI, TREBALI BITI ISKRENI U SVOJIM MOLITVAMA I ODNOSIMA U MOLITVI, PREMA BOGU I DRUGIMA i kada bi trebali OPRAŠTATI jedni drugima, onda Gospina poruka koja slijedi je itekako duboka i učinkovita i itekako nam nešto govori.“ – kazao je fra Jure.
SVJEDOČANSTVA
Prvo svjedočanstvo je jutros imao svećenik iz Španjolske Litus Ballbé Sala (40). On je posvjedočio o tome kako je u Međugorju pronašao smisao svog života, radost u svom svećeničkom pozivu, ali i snagu za izaći iz krize poziva. Posebno je pozvao sve svećenike koji su u krizi poziva, da ne posustanu, da traže pomoć, razgovaraju sa svojim biskupima, traže molitvu i Gospu i da će im Ona sigurno pomoći.
Drugo svjedočanstvo bilo je svjedočanstvo bračnog para iz Italije. Marco i Daniela Rossi. Oni su posvjedočili kako se njihov brak zamalo raspao zbog prakticiranja New ageovskih praksi: Tibetanskih rituala i Reikija, ali su zahvaljujući Međugorju i molitvi te snazi sakramenta ženidbe uspjeli spasiti i obnoviti svoj brak. ”Moj otac je uvijek govorio obitelj je stanica društva. Ako se ona raspadne sve se raspada. Dragi mladi, potrudite se i kao što je govorio sveti Ivan Pavao II.: Uzmite Isusa i zajedno s Isusom uzmite u ruke vaš život i napravite od vašeg života remek djelo”, uputila j emladima snažnu poruku Daniela.
RED PJESME I PLESA, RED RIJEČI
Između kateheze i svjedočanstava bile su dugačke plesne i pjevačke pauze koje su učinile da cijeli vanjski oltar i prostor ispred njega postanu jedna velika pozornica na otvorenom. U njoj je svatko bio protagonost i svatko je bio važan! I kao da je i nebo blagonaklono gledalo na ovaj dan, pa je poslalo oblake, ugodni vjetrić iniže temperature, tako da stajati pod samim nebeskom svodom nije bilo nimalo neugodno u ovom danu usrid ljeta.
