SVEČANO PROSLAVLJEN OBRED PREMINUĆA SV. FRANJE

U predvečerje, 3. listopada 1226. godine, u crkvici svete Marije Anđeoske u Asizu, preminuo je sveti Franjo, otac triju franjevačkih redova i ponizni ljubitelj svih Božjih stvorenja.

Do današnjih dana među braćom ostalo je sjećanje na Franjin prelazak sa svijeta k Ocu na nebo, te ga se svaki put iznova prisjećaju u tzv. OBREDU PREMINUĆA SV. FRANJE ili 'TRANSITUSU' koji se proslavlja 3. listopada na uočnicu svetkovine sv. Franje Asiškoga 4. listopada.

U crkvi sv. Jakova u Međugorju, budući da u njoj djeluju franjevci, obred se održao iza večernje svete Mise u 18 sati na vanjskom oltaru crkve, a predvodio ga je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić. Kao i inače, obred je proslavljen uz kontrast tame noći i svjetala malih svjećica koje su nosili članovi franjevačke obitelji, te su na taj način i vizualno dočarali kako ljubav uvijek oko sebe stvara svjetlo.

Na svetu Misu koju je predslavio fra Stanko Mabić bili su posebno pozvani svi oni koji pripadaju velikoj franjevačkoj obitelji: časne sestre franjevke, članove Trećeg franjevačkog svjetovnog reda(trećari) i Frama. Fra Stanko je na svoj uobičajen jednostavan ali dubok način odmah pozvao sve prisutne na pokajanje grijeha, ali posebno za grijehe propusta koje često zaboravimo. U propovijedi je fra Stanko također istaknuo kako je poruka današnjeg evanđelja ne brinuti se samo za vlastito spasenje duše, jer tako sigurno nećemo doći u Raj, nego da se trebamo brinuti i za spasenje drugih ljudi koji su naši bližnji. Spašavajući njih, spasiti ćemo sebe – istaknuo je fra Stanko.

DEVETNICA sv. FRANJI ASIŠKOM

Svetkovina sv. Franje je za franjevačku obitelj veoma važna. Zato su se župljani međugorske župe za nju pripremali i posebnom devetnicom koja se od 25. rujna pa do 3. listopada svakoga dana molila u kapelici klanjanja u 20 sati. Molitvu su predmolili članovi Franjevačkog svjetovnog reda Međugorje. Svaku večer željeli su se još više upoznati s likom i životom sv. Franje Asiškoga preko čitanja dijelova njegova životopisa, razmatranja Franjinih opomena, molitvom krunice sv. Franje, kao i njegovih litanija. Himan sv. Franje Asiškoga molio se na početku, a devetnica se završila s jednostavnom molitvom sv. Franje. Svaki dan devetnice imao je svoju nakanu. Na kraju bi uslijedio blagoslov koji je sv. Franjo udijelio bratu Leonu:

„Gospodin te blagoslovio i sačuvao!

Pokazao ti lice svoje i smilovao ti se!

Svratio pogled svoj na tebe i dao ti mir!

Bog te blagoslovio!“

Obred je završio poznatom franjevačkom pjesmom 'Čuj sveti Franjo nas' koju je kao i cijelu misu i Obred pjevanjem uveličao veliki župni zbor „Kraljica Mira“.

Podsjećamo kako su u utorak, 4.listopada na svetkovina svetog Franje Asiškoga, utemeljitelja triju franjevačkih redova svete mise su u župnoj crkvi sv. Jakova u 8 i 18 sati.

U NASTAVKU EVO IZVJEŠĆA SV. BONAVENTURE
O PREMINUĆU SV. FRANJE KOJI SE ČITA U OBREDU PREMINUĆA:

Kad se napokon približio čas njegova preminuća, dao je k sebi pozvati svu braću koja su se ondje našla. S obzirom na svoju smrt hrabrio ih je utješnim riječima i očinski poticao na ljubav Božju. Govorio im je o strpljivosti, siromaštvu i vjernosti prema Rimskoj Crkvi, a svim je ostalim uredbama pretpostavio sveto Evanđelje.

Dok su sva braća naokolo sjedila, nad njima je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu, i nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga. Osim toga je dodao: „Ostanite mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu se bliži kušnja i nevolja, sretnih li onih koji će ustrajati u onome što su započeli. Žurim se Bogu čijoj vas milosti preporučujem.“

Kad je Bogu nadasve dragi čovjek dovršio te očinske opomene, naredio je da mu se donese evanđelistar i da se čita Evanđelje po Ivanu o muci i smrti Gospodinovoj koje počinje riječima: Bijaše pred blagdan Pashe.., a zatim je blaženi Franjo sam, kako je mogao, zapjevao ovaj psalam: Iz svega glasa vapijem Gospodinu, iz svega glasa Gospodina zaklinjem… i otpjevao ga do kraja:

Kad su se konačno na njemu ispunile sve tajne i kad se njegova duša lišila tijela i utonula u ponor ljubavi Božje, blaženi je čovjek usnuo u Gospodinu.