Htjeli, ne htjeli, moramo trpjeti. Nekoji ljudi trpe poput dobroga razbojnika, a drugi su kao onaj zli. Obojica su morali trpjeti iste muke, no jedan je znao steći trpljenjem zasluge: primio je u duhu trpljenje kao pokoru. Kada se poslije toga obratio raspetom Spasitelju, čuo je iz njegovih usta utješljivu riječ: »Zaista još danas bit ćeš sa mnom u raju«. Drugi pak ponavljaše bogumrske kletve i psovke, mrmljaše, te je umro u najgroznijem zdvajanju.