I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.“ (Post 1,2-3) Vidimo i kako se Bogu nije sviđalo što je zemlja pusta, prazna i tamna i zato je donio svijetlo. Svijetlo je čudo! Jer svijetlo na zemlji nije nastalo samo od sebe, ono ima svoju iskru, svoj početak koji dolazi od Boga.
Tako je i dan danas. Tama oko nas i dalje vlada, tako brzo obuhvati sve, a ono za što se moramo boriti raznim upaljačima, lampama, sijalicama ili vatrom je kako dobiti iskre svjetlosti koje će razbiti tu tamu, pustoš i prazninu. I danas se moramo boriti za čudo svjetlosti.
Dinamika Došašća je sva u stvaranju čuda ove pobjede Svjetlosti nad tamom. Njoj služe mise zornice, koje počinju za mraka, a završavaju ljepotom zore i zrakama izlazećeg sunca koje tjera ostatke noći.
Njoj služi paljenje svijeća na adventskom vijencu i sve one lampice kojima kitimo naše jelke, domove, ulice i gradove… Sve imaju istu simboliku svijetla koje pobjeđuje tamu, topline koja tjera pustoš, zajedništva koje briše prazninu.
Ipak, svrha ovog osvjetljavanja tame nije samo izvanjski sjaj, ono bi trebalo još više biti vanjski izraz duboke unutarnje promjene koja se kroz duhovni hod Došašća treba dogoditi u našim dušama. Samo ako se naše duše oslobode tame grijeha koja ga čini hladnim, pustim i mrtvim mjestom, onda i sve ovo vanjsko sjajilo ima svoj smisao. Ako ostanemo samo na vanjskim svjetlima: lampicama na jelki i bogatim blagdanskim stolom, nakon što Božićni blagdani prođu i kad se vanjska svijetla pogase, nećemo imati nikakve koristi od ovog blještavila, nego naprotiv, samo veće račune za struju, osušene iglice jelke po tepihu i prazne novčanike.
Nemojmo se dati zavarati. Sotona je bio anđeo svijetla, najljepši, najsjajniji i zato dobro zna kako se sakriti u sva ta svjetska blještavila. Nije svako svijetlo ono istinsko 'Svijetlo koje u tami svijetli i tama ga ne obuze'. Neka svjetla još više u sebi šire tamu.
Gospa nas i u zadnjoj poruci uči kako mir, radost, dobro i blagoslov dolaze samo od Svevišnjega. Da je samo Bog izvor svakog dobra i da se izvan njega ne može živjeti u pravom svjetlu.
A Božić nas uči Božjoj logici nastanjivanja u čovjeku: Isus nije izabrao bogate dvore, palače i luksuzne vile. Izabrao je roditi se u hladnoći, prljavštini i smradu jedne štale, ali one koja mu je jedina otvorila svoja vrata.
Najveća poruka Božića svima nama je da se ne trebamo bojati svojih napuklina, strahova, tame, smrada i prljavštine jer upravo su to prostori u kojima Bog želi upaliti svijetlo svoje prisutnosti i ljubavi.
Stoga, pravo Došašće nije hodanje od jednog adventskog sajma do drugog, nego je hod prema štalici vlastite duše. Ako imadnemo hrabrosti i vjere otkriti se u svoj svojoj bijedi pred Bogom, doživjeti ćemo kako nas Bog preobražava, baš onako kako je njegova prisutnost preobrazila onu neuglednu štalicu u Betlehemu.
Bog se sakriva od mudrih i umnih, a objavljuje se malenima. Tako nam Evanđelje „pokazuje da se Isus objavljuje ne onima koji se osjećaju važnima, nego malenima, odnosno onima koji su ponizni, otvoreni, ovisni o pomoći drugih… i to nije slučajnost. To je Božji izbor i njegov omiljeni način djelovanja. Svi mi živimo u svijetu koji nam nekako poručuje da čovjekova vrijednost dolazi iz neovisnosti, snage, onoga što sami možemo postići, iz inteligencije, iz sposobnosti… a Božja Riječ nas uči da Bogu sve to nije važno. U Božjem kraljevstvu veličina se nalazi u malenosti, snaga se nalazi u slabosti, mudrost se nalazi u jednostavnosti, a najdublje istine Neba otkrivaju se onima koji znaju da ih Bog voli.
Sv. Pavao je zapisao Božji glas koji je čuo u srcu: „Pavle dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.“ To je velika istina kako Bog djeluje. Kad priznamo svoje ograničenje, kad otvaramo ruke u potrebi, kad dopustimo da se o nama skrbi, onda stvaramo prostor da Božja milost uđe.“ (mons. Petar Palić, propovijed na sv. misi za OSI, Mostar 2. 12. 2025.)
Zato, nemojmo biti kao mudri i umni ljudi ovoga svijeta koji trče za ispraznostima, usudimo se biti „lude svijeta“ koje traže drugačiji put od onog kojeg pokazuju mediji, društvena klima, novonastali običaji… Usudimo se biti oni koji ne idu u gomilama, nego traže vlastiti put, koji ne ulaze na široka vrata, nego traže uski put, ne divljaju u galamama, nego traže put tišine…
Jer u tišini, samoći i jednostavnosti štalice Bog je sišao na zemlju. Tako će biti i ovog Božića. Bog će sići u svaku dušu koju će prepoznati kao svoju štalicu. Ne bojmo se i ne stidimo se dakle svojih štalica, jer baš njihovu tamu Bog traži kako bi tamo izveo svoje Božićno čudo: upalio Svjetlo života i ljubavi!
Paula Tomić / Glasnik Mira 12/2025
