GOSPA JE JOŠ S NAMA Rudolf Baier

GOSPA JE JOŠ S NAMA

Najčešće sve ono što imamo ili ono što nam se događa uzimamo zdravo za gotovo. Kao nešto što se podrazumijeva. Zato nikad nismo zadovoljni i stalno tražimo nešto više.

A mediji još više pumpaju ovo naše nezadovoljstvo i želju 'za imati' – pa nam nikad dosta nečeg novog, nečeg što je 'baš sada u trendu', nečeg što je 'must have' ako želiš biti 'in'!

Bog mi je nedavno pokazao da sve to što imam nije baš tako t rajno. Na svetog Antu, čekajući u koloni automobila za Humac, imala sam bliski susret s drugim autom – tako da je moje vozilo završilo kod automehaničara na četiri dana. Moja četiri dana starog godišnjeg odmora u koji sam željela utrpati puno izlazaka koji uključuju vožnju autom. Na kraju, ovako bez auta, mogla sam samo ostati kod kuće i posvetiti se okopavanju vrta i vinograda (što isto po sebi nije tako loše).

Prije sam također puno pisala za jedan web portal. Mislila sam kako mi je to posao na koji ću uvijek moći računati. Međutim, ostali smo bez fotografa i tekst više nije bio važan bez fotografije koja svjedoči o događaju (slika vrijedi kao tisuću riječi). Tako sam potpuno izvisila.

Preko ovih malih 'osiromašenja' Bog mi je tako jasno progovorio u srce o nestalnosti svega onoga što mislimo da imamo. Tako mi je jasna postala pripovijest o Jobu, veličina njegove vjere i smirenosti kad je tako s pouzdanjem mogao reći – 'Bog dao, Bog uzeo'! Uistinu, što od onoga što imam nije Božji dar i njegova milost: od mog tijela, mog zdravlja, moje obitelji, kuće, auta, posla, ljudi oko mene... sve, ama baš sve, Božji je besplatni dar meni. Ništa nije moja zasluga. Sve je milost! I zato sve može biti i sve u čas može nestati.

S jedne strane bilo je tako divno iskusiti veličinu svega onoga što mi je darovano od Gospodina. Od zraka koji dišem, ceste kojom hodam, neba koje gledam, kuće kojoj idem, auta kojeg vozim, nekoga tko me čeka... Baš zato što je sve tu, ali i ne mora biti, u srcu mi je pjevala jedna velika ZAHVALNOST BOGU za sve to, vidljivo i nevidljivo, sve što imam i što jesam. Kažu da su zahvalnost i slavljenje Boga osjećaji koje ćemo u punini živjeti u vječnosti gledajući Boga licem u lice. O kako mi je srce bilo puno Neba! I kako je bilo lijepo iskusiti da je baš sve oko nas izraz Božje ljubavi prema nama. Samo to tako brzo zaboravimo i postanemo nezasitni.

Više puta nam je Gospa u svojim porukama spominjala kako je Božja milost i to što Ona može biti ovdje s nama, što nas može grijati i voditi njezina majčinska ljubav kroz njezine riječi u porukama. Bog joj je i ovaj put dao dopuštenje, pa Ona kaže: “Svevišnji mi dozvoli da budem među vama, da za vas molim, da vam budem Majka i utočište vaše.“ (poruka 25. 6. 2023.) Bog nam Gospu dakle još uvijek daje! Bog preko Gospe još uvijek govori, tješi, liječi… Vidimo li mi kolika je to milost?

Kako će biti kad Gospa ne dobije dozvolu za doći?

Susrećem grupe hodočasnika, svećenike… koji nakon par dana provedenih ovdje u Međugorju ne mogu kriti svoju zapanjenost i čuđenje o tome kako se u Međugorju dobro osjećaju, kako je svugdje mir, osjećaju duh molitve i ljubavi… Svećenici osjećaju kako ovdje narod moli, kako ima vjeru, kako njihov svećenički poziv nije isprazno mlataranje koje inače žive u svojim praznim župama i birokratskim poslovima svojih župnih ureda.

Jesmo li svjesni da je sve to milost i pitamo li se ikada do kada će trajati? Vicka je jednom posvjedočila kako joj je Gospa rekla da će sve ono što nije od Boga nestati! Vidimo kako se svijet brzo mijenja: danas mir, sutra rat. Danas radiš, za sat vremena udar potresa ili poplava i ničega više nema. Sada si zdrav, odjednom oštra bol i otkriju ti neizlječivu bolest ili umreš od ugruška krvi za koji nisi znao da poput tempirane bombe kola tvojim venama.

Što je ono što imaš, a da nisi besplatno dobio? Pitamo li se? Gospa nam kaže da se zapitamo! I da se zato vratimo jedinoj stalnosti: Bogu i molitvi! Zato kaže: „Dječice, pozivam vas, vratite se Bogu i molitvi i Bog će vas obilno blagosloviti.“ (poruka 25.6.2023.) Kad naučimo dati Bogu Božje i caru carevo, kad naučimo težiti za neraspadljivim blagom, a odricati se raspadljivog – Bog će nam sa svojim obilnim blagoslovom biti svjetiljka na putu za vječnost!

Paula Tomić / medjugorje-info.com