Gospa nas uči kako tražiti Boga Rudolf Baier

Gospa nas uči kako tražiti Boga

Čovjek je stvoren kao nepotpuno biće. Zato je nemirno njegovo srce sve dok ne pronađe mir u krilu svoga Stvoritelja.

Nažalost, današnji čovjek zaboravio je tu istinu koju najbolje izražavaju riječi psalma:

„Samo je u Bogu mir dušo moja, samo je u njemu spasenje!“ (Ps 62, 2)

GOSPA NAS ŽELI VRATITI BOGU

Trećega dana ukazanja 26. lipnja 1981. Gospa je upravo tu istinu navela kao glavni razlog svog dolaska na ovu krševitu zemlju: „Dragi moji anđeli, došla sam vam reći da Bog postoji, da se čovječanstvo udaljilo od Boga, uspavalo se. Čovječanstvo se mora vratiti Bogu. Mora se obratiti.“

Gospa nam svih ovih godina govori kako moramo staviti Boga na prvo mjesto u životu i kako će se tek onda posložiti i sve ostale vrijednosti. Samo red donosi mir.

Na žalost, vladar svijeta je gospodar kaosa. Od početaka se trudi pobrkati vrijednosti, učiniti da ljudi zaborave odakle dolaze i kamo idu, da istina o Bogu ostane neka legenda, zaboravljena priča, isprazni mit. I u tome polako uspijeva, jer crkve su ostale prazne, posvećenih poziva sve je manje, osjećaj za sakramentalni život se ugasio, misterij Boga ostaje razgolićen razumom. Krajnji rezultat svega toga je čovjek koji se izgubio, unatoč tome što se već stoljećima traži njegova definicija.

BEZ BOGA JE NEMOGUĆE DEFINIRATI ČOVJEKA

Do početka 20. stoljeća, čovjek je u filozofiji bio definiran kao razumno biće. U 20. stoljeću ta definicija pokazala se kao nepotpuna, pa se pojavljuju nove definicije čovjeka: čovjek je ekonomske biće (Marx), spolno biće (Freud), egzistencijalno biće (Heidegger), problematično biće (Marcel), zabavno biće (Fink), povijesno biće (Gadamer), biće radnik, dijalogalno biće (Buber), utopističko biće (Bloch), religiozno biće (Tilich), mitologizirano biće (Tiliade), slobodno biće (Sartre)... Sve ove definicije o čovjeku kažu tek ponešto, ali nikako ne sve. Tako otkrivaju da je čovjek zaista velika tajna. Tajna koja se može otkriti jedino ako se ne promatra sama u sebi nego u kontekstu cijeloga stvaranja, u povijesnoj zbilji, u sveukupnom svemiru.

„Biblija nam u tome pokazuje put. Pojavu čovjeka na zemlji povezuje uvijek s Bogom. U najstarijem izvještaju o stvaranju (jahvistička predaja, 10. stoljeće pr. Krista) jasno se kaže: čovjek je napravljen "od praha zemaljskog" (afr min-haadamah) i Jahve udahnjuje "dah života" (mišnat hajiim) i tako postaje "živa duša" (nefeš hajiim). "Dah života" označuje životnu snagu kao i ruah-duh, nosioca višeg života: osjećajnog, razumskog, voljnog, religioznog. Sjedinjenjem tijela i duha postaje nefeš - živa duša, osoba, sjedište svih moći i sposobnosti. (Post 2, 7)

Prema svećeničkoj predaji (zapisana u 6. st. prije Krista) izvještaj stvaranja, čovjekovu ovisnost o Bogu još je jače označena: "na svoju sliku stvori Bog čovjeka" (Post 1, 27). Slika-celem označuje usku i prisnu povezanost s Bogom. Čovjek je Božja prisutnost u stvorenom svijetu. To će sveti pisac još jasnije izreći: "Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite." Čovjek je pridružen Bogu u djelu stvaranja, postaje gospodar nad stvorenom prirodom, mali bog na zemlji. (…)

Još time nismo sve iscrpili. Čovjek je stvoren na "sliku Božju". Novi zavjet nam otkriva da je samo Isus Krist, "trajni lik Božji" (Fil 2, 6), "slika Boga nevidljivoga, prvorođenac prije svakog stvorenja" (Kol 1, 15). Krist je stvarnost što u punini ostvaruje Čovjeka. Čovjek je čovjek, ako je Krist. "Čovjek je biće stvoreno od Boga da postane osoba u Kristu", veli sv. Grgur Nicejski.

Sada bolje shvaćamo zahtjevnost evanđelja i apostola Pavla da se moramo suobličiti Kristu, živjeti u Kristu, rasti u Kristu. Kristovo poslanje i njegova proslava, njegovo djelovanje u Crkvi preko vlastitih službenika, ide samo za tim da "opremi svete za djela služenja, dok svi ne prispijemo do jedinstva mjere uzrasta punine Kristove" (Ef 4, 13), da svaki čovjek dođe do savršenstva u Kristu (Kol 1, 28), da Krist u nama živi (Gal 2, 20). Sav Pavlov napor i trud usmjereni su samo na ovo: "dok se Krist ne oblikuje u vama." (Gal 4, 19) (usp. CELESTIN TOMIĆ, Što je čovjek? Veritas 11/2005.)

ČOVJEK KAO „BOGOTRAŽITELJ“

U svojoj zadnjoj poruci Gospa definira čovjeka u svjetlu ove biblijske istine koja kaže kako čovjek postane čovjek tek onda kad se Krist oblikuje u njemu. Zato Ona definira čovjeka kao „BOGOTRAŽITELJA“ (usp. „Molite se da bi vas Duh Sveti prosvijetlio da budete radosni bogotražitelji i svjedoci ljubavi bez granica.“ 25. 9. 2022.)

Time nam ponovno potvrđuje kako je smisao čovjekova života potraga, traženje Boga. Samo će pronalazak Boga donijeti srcu radost. (usp. „Budite radosni u Bogu.“ 25. 9. 2022.)

Današnji čovjek jest u potrazi. Svi nešto traže. Neki traže pažnju, „likeove“, slavu, moć, bračnog partnera, kuću iz snova,osvojeni milijun, egzotično putovanje… Drugi traže sigurnost, mir, pravdu, zakon, obitelj, hranu, posao… I oni koji vjeruju u Boga kažu da ga traže. Sve bučnije i sve glasnije. Nekada se Bog očitovao u velikim teofanijama razornih moći. Sve dok Ga prorok Ilija nije prepoznao tek u šapatu laganog i blagog lahora. (usp. 1Kr 19, 11-13a)

Kao što o svemu puno priča, današnji čovjek želi pričati i o Bogu: o njemu se pišu knjige, organiziraju seminari… ali koliko je ljudi zaista susrelo živoga Boga, koliko ih je doista prosvijetljeno Njegovim Duhom?

TIŠINA KAO PREDUVIJET BOGOTRAŽENJU

Gospa nam ovdje u Međugorju želi pomoći pronaći Boga. Bogotraženje kao i svako traženje ne podnosi buku, ne podnosi puno priče i nered. Svaka potraga se odvija u tišini, u osluškivanju, u koncentraciji praćenja tragova, znakova…

Mogli bi reći da baš zato Gospa u svojoj školi ljubavi i života razvija 'TELOGIJU TIŠINE' - duhovnost kontemplacije s ne puno riječi. Gospa nas uči zašutjeti. Jer tek onda kad razum zašuti može se otvoriti srce i čovjeku se mogu objaviti otajstva kraljevstva.

Gospa nas uči kleknuti u tišini kako bi čuli što nam Bog ima za reći. Kad čujemo Božji glas, znati ćemo u kom pravcu treba ići kako bi ga našli. Boga možemo čuti i osjetiti tek u tišini srca. I zato nam to srce Gospa ovdje u Međugorju preko sakramenata želi isprazniti i izliječiti. Želi nam pomoći da nađemo Boga i da ga primimo u naše srce. Takvo srce će znati činiti dobro sebi i bližnjima. (usp. „Činite dobro bližnjemu da bi vam bilo dobro na zemlji…“ 25. 9. 2022.) i takvo će srce oko sebe stvarati mir (usp. „…molite se za mir koji je ugrožen jer sotona želi rat i nemir.“ 25. 9. 2022.)

A da je to uistinu tako znali su već i pustinjski oci jer jedna stara priča o njima kaže: Jednom je sveti starac upitan: "Kako možeš prepoznati da je netko dobra osoba?" Starac je odgovorio: "Nije u onome što on govori ili onome kakvim se čini, već u ozračju koje se stvara u njegovoj prisutnosti. Ono je dokaz. Jer nitko ne može stvoriti ozračje koje ne pripada njegovom duhu."

Budimo dakle bogotražitelji i stvarajmo ozračje tišine i mira u našim dušama. Onda će takvo postati i ozračje svijeta oko nas!

Paula Tomić/Glasnik Mira 10/2022

Označeno u