Zbog čega smo posebni? Rudolf Baier

Zbog čega smo posebni?

Veljača nam se otvara blagdanima koji promiču život. Započinje sa 2. veljačom, blagdanom SvijećniceDanom posvećenog života. Zatim slijedi prva nedjelja u veljači - 6. veljače, kada obilježavamo Dan života. Iza toga od 7. – 14. 2. obilježavamo Tjedan braka. 

Zatim 11. veljače obilježavamo Gospu Lurdsku i Svjetski dan bolesnika. I u ovom blagdanu opet možemo otkriti život i njegovu puninu i u bolesti i patnji ako su one nošene s vjerom. Svaki novi život, i tjelesni i duhovni, započinje Božjom intervencijom, baš kao što kaže misao G. Lubosa „Sa svakim začetim djetetom, Nebo šalje poljubac Zemlji“.

Novi život po obraćenju

Zadnja Gospina poruka došla je 25. siječnja 2022., dan na koji Crkva slavi blagdan Obraćenja sv. Pavla. Moglo bi se reći kako termin „obraćenje“ ne odgovara u potpunosti onome što se toga dana dogodilo na putu za Damask.

Naime tadašnji Savao nije bio čovjek od zla puta, grešnik, zločinac ili ovisnik… pa se zbog toga morao popraviti. Savao je naprotiv bio čovjek duboke vjere u Zakon i Proroke, čovjek discipline i pokore i žive želje da čini pravu stvar za svog Boga. Njegov je problem bio u tome što nije shvatio kako sav njegov život i trud ne treba biti suha pokornost, nego susret sa živim Bogom i živom Božjom ljubavlju do koje ga je židovski zakon polako trebao uvesti i dovesti do Isusa - utjelovljene Božje Riječi. Ono što se zapravo Savlu dogodilo bolje se može opisati riječju „prosvjetljenje“: duboka spoznaja o vlastitoj sljepoći i unutarnje proniknuće u Misterij spasenja. Od tada Savao, postaje Pavao i pokazuje nam kako jedna osobna promjena može promijeniti i cijelu povijest svijeta.

Majčinskom brigom i Gospa nas usmjerava na isto pravilo: „Ljudi koji ne mogu promijeniti sebe, ne mogu mijenjati ni svijet.“ Zato inzistira na povratku na osobnu molitvu: „Danas vas pozivam da se vratite osobnoj molitvi.“ (25.1.2022.) Osobna nas molitva vodi do osobne promjene, a tek kao osobe koje su se u sebi promijenile možemo nešto pokrenuti i u svijetu. Gospa nas vraća na najstariji psihološki zakon koji kaže kako mi nikoga ne možemo promijeniti. Samo sebe. Druge trebamo naučiti prihvatiti. I tek tada će se i oni promijeniti.

Novi život se osvaja borbom

Upozorenjem o jakosti sotone i njegovoj želji da sebi privuče što više duša, (usp. „Dječice, ne zaboravite da je sotona jak i da želi sebi privući što više duša.“ 25.1.2022.) Gospa nas ponovno podsjeća kako su ovi zemaljski neredi, ratovi, nepravde i bezbožni zakoni zapravo samo plod nevidljivog, duhovnog rata Boga i sotone za ljudske duše. Sve što se na ovoj zemlji događa ima duhovnu pozadinu. I ponekad je baš tužno vidjeti kako naša Crkva to zaboravlja. Zaboravlja svoje duhovno poslanje: stvaranje i organiziranje vjernika koji će biti sposobni prepoznati one prave ratne fronte te stajati tamo spremni na položajima kao Božji, duhovni ratnici.

U poznatom odlomku iz Evanđelja čitamo kako četvorica prijatelja donose uzetog čovjeka Isusu, ali zbog mnoštva ne mogoše mu prići pa se dosjete spustiti ga s krova (usp. Mk2, 1-12). Svećenik koji je toga dana komentirao ovaj evanđeoski odlomak na radiju u emisiji „U svijetlu Božje riječi“ kazao je kako mi vjernici najčešće identificiramo sami sebe s tim uzetim čovjekom, koji je potrebit ozdravljenja, a rjeđe se prepoznajemo u likovima one četvorice koja su pozvana druge ljude dovoditi k Isusu. I kako je poruka ovog evanđeoskog teksta u tome da trebamo osmisliti neke nove, inovativne načine i metode kojima bi ljude doveli k Isusu.

Na žalost, ono čemu svjedočimo danas je upravo poraz te nove, inovativne crkve koja nekim ljudskim metodama želi ljude približiti Bogu. Vidimo da tamo gdje se ide ljudskom snagom, crkve ostaju prazne. S druge strane, tamo gdje vidimo snagu Božjeg Duha u životima pastira: svećenika i laika, gdje vidimo svetost života –tamo svjedočimo obraćenjima i punim crkvama. Gospa nam želi ponovno to posvijestiti: naš rat nije protiv krvi i mesa, nego protiv duhovnih sila koje žele čovjekovu propast. Njima se možemo jedino oduprijeti budnošću u molitvi i upornošću u dobru, a ne nekim inovativnim metodama. Naš način života trebao bi sam po sebi biti inovativan ako smo vođeni Duhom! (usp. „Zato vi budite budni u molitvi i odlučni u dobru.“ 25. 1. 2022.)

Novi život je tvoje jedinstveno bivanje

Prošlih dana čitali smo također u evanđelju od dana o Isusovom izboru apostola: „Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati s vlašću da izgone đavle. Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.“ (Mk 3, 13-19)

Ovaj tekst, iako naizgled dosadan jer se svodi na nizanje imena, zapravo jako puno toga govori i potvrđuje Gospine riječi o važnosti toga da budemo u Njezinoj, odnosno božanskoj prisutnosti. (usp. „Ja sam s vama…“ 25.1.2022.)

Naglašavanje mjesta izbora – da se Isus popeo na goru (a znamo da je gora mjesto molitve i mjesto susreta s Bogom) pokazuje kako se izbor apostola ne događa prema ljudskim nego prema Božjim mjerilima – pred Bogom koji bira baš te određene ljude za svoj plan spasenja. Ovaj trenutak izbora je jedno pravo novo stvaranje. U tekstu pisac i koristi grčku riječ koja znači „ustanovi – stvori“ dvanaestoricu. Izabranje apostola se prikazuje kao pravo stvaranje nove, prve zajednice kojoj je cilj oblikovanje novog Božjeg naroda.

Zatim, svatko od izabranih je pozvan imenom. To znači da je jedinstven i poseban, da ima vlastitu životnu povijest, svoj stil, ali im je poslanje jednako i vrlo jednostavno. Prvi zadatak je taj DA BUDU S NJIM. To nam pokazuje kako prvi zadatak apostola nije činiti, nego biti. I naš problem je često puta taj što se odmah pitamo što trebamo činiti umjesto: tko trebamo biti?

I zatim nakon poziva da budu s njim, Isus im kaže i druga dva zadatka: da idu propovijedati i istjerivati zloduhe. Prvo dakle dolazi biti s Isusom, a zatim činiti ono što je i Isus činio.

Poznajući Evanđelje znamo kako apostolska zajednica nije bila savršena - svaki je apostol imao neku svoju slabost, a Juda nam pokazuje kako je u svakoj zajednici moguća i izdaja. Zlo postoji – čini se da Isus govori - ali neće nadvladati ljubav. Ljubav je jača od svih prepreka koje nas mogu zadesiti.

Novi život je pripadnost obitelji Kraljice Mira

Koliko puta nam je Gospa u Međugorju ponovila kako nas je izabrala, kako smo izabrani biti njezini apostoli za ova vremena. To ni za nas ne znači da smo savršeni, ta Ona dobro poznaje naše slabosti, kao što je i Isus poznavao slabosti apostola. To niti ne znači da su naše zajednice ili župe savršene, ali unatoč tome što to ni zajednica Isusovih apostola nije bila, ipak je s Ljubavlju koja pobjeđuje, ispunila svoju ulogu širenja Radosne vijesti do nakraj svijeta. Znači da to možemo i mi ako hodimo po Mariji k Isusu.

Kad Gospa opet kaže kako je s nama i da nas blagoslivlja svojom majčinskom ljubavlju, želi nam reći da smo joj baš ovakvi, jedinstveni, ali obraćeni, potrebni za ostvarivanje Božjeg plana spasenja. I tako je lijepo znati da nekome i nečemu pripadaš jer izreka kaže: "Ljudi misle da nas jedinstvenost čini posebnima. Ne, samo nas čini usamljenima. Posebnim nas čini pripadati nekome." Budimo stoga sretni jer pripadamo duhovnoj obitelji Kraljice Mira i trudimo se osobnom molitvom dopustiti Bogu mijenjati nas, a onda i cijeli svijet!

Piše: Paula Tomić / Glasnik Mira 2/2022.

Označeno u