Veliki strah maloga ministranta

Sveti Petar Alkantarski iznimnom je pobožnošću uvijek slavio svetu misu. Jednoga je dana nakon svete mise sav u strahu kući došao mali ministrant koji je toga dana svećeniku služio kod oltara.

Tresući se od straha, pričao je svojoj majci da ne želi tom fratru više služiti na svetoj misi jer je vidio kako je ovaj tijekom svete pričesti pojeo jednoga preslatkog dječačića.

„Ne želim više ministrirati fra Petru, mogao bi možda i mene pojesti!“ Majka, koja je poznavala toga svetog franjevca, odmah je shvatila da je njezin sin doživio čudo. Objasnila je mališanu kako je djetešce Isus u svakoj svetoj hostiji zaista prisutno tijelom i krvlju, dušom i božanstvom te da On želi biti hrana ljudima. Stoga treba zahvaliti Isusu na daru što ga je smio vidjeti u svetoj hostiji.

Otada se dječak više nije bojao velikoga sveca, nego mu je još revnije služio kao ministrant i svaki put se radovao kad je nakon pretvorbe vidio dijete Isusa u njegovim rukama.