Mladić nije krio da želi živjeti iz vjere, iskreno moliti i biti uvjereni vjernik. Tištilo ga je što mu svaki put kad počne moliti misli zaokupe trgovački problemi. Također ga je mučilo to što je ukrao robu od svog poslodavca.
- "Bog ne uslišava moje molitve" - tužio se. - "Osjećam se bijedno i ne znam što bih činio."
Svećenik mu je predložio da prizna poslodavcu kako ga je potkradao i vrati sve što je bespravno uzeo. - "Nemam novaca platiti mu robu koju sam ukrao" - rekao je.
- "Što mi je činiti? Bojim se reći poslodavcu što sam uradio. Mogao bi me strpati u zatvor."
- "Nikada nećete doživjeti to iskustvo dijeteta Božjeg i nikada Vam neće biti uslišane molitve, dok se ne oslobodite tih grijeha." - rekao je svećenik. - "Pouzdajte se u Boga i on će Vam pomoći sve popraviti. Izmirite se s Bogom. Ispovjedite se."
Mladić se nije dugo premišljao. Sabrao se i počeo moliti. U molitvi je osjetio olakšanje i stvorio odluku kako će otići poslodavcu i sve mu priznati. To je i učinio. Još je obećao platiti odštetu. A onda se otišao ispovjediti.
Poslodavac mu je predložio neka mjesečno od svoje plaće odvaja stanovitu svotu sve dok se tražena svota ne namiri.
Nekoliko dana nakon toga mladić je sreo svećenika i ovako mu rekao: - "Oče, sad je stanje posve drukčije. Bog sada čuje moje molitve. Osjećam snagu Duha Svetoga. Našao sam radost i sad sam sretan čovjek."
