Framaši, inače za sve one koji možda ne znaju, kada imaju obred primanja obećanja, od evanđelja toga dana najredovitije uzmu neku misao, neki redak koji se duboko dojmio. Tako ste i vi iz ovog velikog evanđelja, na samom početku Isusova javnog djelovanja, odabrali redak: ‘Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi.’ I taj redak bi bilo potrebno nekako pohraniti, sačuvati u memoriji svoga srca. U svakom danu koji će poslije ovoga dana doći u vašem životu, u vašim obiteljima, u vašoj školi, svemu onome gdje ste prisutni.
Isus trideset godina nije bio vidljiv. Živio je običnim životom, vrlo tiho. Maltene nitko nije znao za njega, osim Marije i Josipa i ljudi koji su ga vidjeli u Nazaretu. Poslije trideset godina Isus će izaći. I tada kada je izašao u iste običnosti, iste običnosti svakodnevnice, više se nikad nije vraćao u tišinu. Isus kada je počeo pozivati svoje prve apostole, do dana današnjega ne prestaje zvati. Ali Isus i dalje traži one koji su otvorena srca. I dalje traži one koji neće postavljati nikakva pitanja ni uvjete. Ovdje vidimo, kaže Isus prvoj dvojici učenika, braći: ‘Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi.’ Nema riječi. Oni ostaviše sve i pođoše za Isusom. A to je sveti Franjo volio reći, da propovijed nisu riječi, nego da je propovijed naš život.
Vaš život je najbolja propovijed. Jeste li framaši? I danas ćete primiti tau, znak, određenje čiji ste. I taj tau vas treba podsjećati kome pripadate, za koga živite, kome je život i vrijeme darujete i kome ćete ga darovati kroz svoj život. ‘Hajdete za mnom’, Isus ponavlja i danas i traži otvoreno srce, traži ono koje je spremno ili, možemo reći, ludo, da krene za njim i da sve ostavi.“
I ovdje su nas dočekale mreže. Koje mreže vi danas trebate ostaviti da krenete za Isusom? Koje mreže vama danas društvo i svijet nude? Od društvenih mreža, od onoga da si viđen, da te se dosta lajka, da se stalno slikaš, da si stalno prisutan, da si cool u društvu, da si moćan. Muškarcima se često nabacuje da moraju biti silni, jaki, udarati, ponižavati nekoga. Frama je put kada svemu tome kažeš ne, kada znaš zašto vrijedi dati svoj život".
S posebnom emocijom fra Ivan je govorio večeras o bivšoj framašici Frame Međugorje Marini, koja je preminula prije 12 godina.
"Da ne bih duljio previše, kroz ovih nekoliko tjedana Bog mi je poslao u život jedan biser, nešto dragocjeno, jedan primjer života baš iz Frame Međugorje. Od jedne majke dobio sam dnevnik, jednu bilježnicu duhovnu, u kojoj njezina kći zapisivala kateheze, neke propovijedi, citate, misli svetaca, čak i neke tekstove pjesama, Gospine poruke. Oni stariji framaši, a ovdje ih ima Bogu hvala danas, znaju da je to riječ o jednoj divnoj framašici Marini. Ona je točno prije dvanaest godina preselila se dragom Bogu u svojoj tridesetoj godini.
Ali sve one ljude koji su je poznavali i s kojima sam ovih dana pričao oduševilo me s kakvom dozom oduševljenja pričaju o njoj. Da je bila potpuno Franjina, da je bila Gospina, da je bila Božja. To Frama želi i za vas. Ja vam nju želim staviti samo za primjer da i vi danas to možete činiti.
Kažu da je vrlo rano, u šestom razredu, počela dolaziti na molitvene susrete i da bi tjerala svoga oca da je doveze i da je čeka. Onda je stalno pratila duhovnike ovdje, asistente, čekala je kada će biti u velikoj Frami. Naučila je svirati gitaru. I ono što je divno, tih dvije tisućitih godina nije baš bilo YouTubea i da možeš za tren doći do neke duhovne pjesme. Sada ih ima brdo. Zanimljivo je da je ona u svom dnevniku pisala pjesme kada bi išla na neko hodočašće, na susrete Frame. I onda bi to pisala i svojim prijateljicama.
‘Bila sam tu i tu’, kaže u jednom pismu koje šalje prijateljici. Kaže da je bila u Kölnu na susretu mladeži. I tamo je našla nekoga iz Frame Posušje. I čula kako pjevaju jednu pjesmu koju ona nikad nije čula. I ona kaže: ‘Oduševio me tekst. Pa sam ja to napisala, upamtila i da tebe ne bih zakinula šaljem ti ovaj tekst pjesme. Da i tebi dođe dobro.’
Frama te uči da budeš čuvar duše svoga prijatelja. Da one oko sebe uvijek čuvaš. Najprije svoju dušu, ali onda da znaš i svoga bližnjega uputiti na pravi put. Možda je pitanje za vas, ali i za sve framaše koji su danas ovdje: čuvaš li dušu svoga brata i svoje sestre, svoga prijatelja? Što te je zadnji put oduševilo u evanđelju, u nekoj misli sveca ili života svetog Franje, pa si to odlučio podijeliti s nekim? Ja bih stvarno volio da svatko od vas ima jednu takvu bilježnicu. Da piše ono što mu je srcu blisko, što je upamtio.“
Ja bih vam mogao još toga nabrajati. A zašto sam baš nju odabrao? Kada je došla teška bolest, sedam mjeseci se borila s tumorom i Gospodin ju je uzeo k sebi. Evo, u ovoj godini smo Franjina preminuća. I mi znamo Pjesmu stvorova svetoga Franje i znamo da je govorio: ‘Dobro mi došla, sestrice smrti. Evo, to je ta framašica znala reći svojoj majci kod kuće. Sveti Franjo je govorio: ‘Dobro mi došla, sestrice smrti.’ To može samo snaga vjere. To može samo srce koje je bilo blizu Gospodinu. Ja bih volio da vaša srca takva budu. Da se približite Gospodinu. Da se približite svetom Franji. I onda da budete odraz svetoga Franje, odraz evanđelja u današnjem društvu. Toga nam uvijek treba. Odazovite se na taj poziv", rekao je fra Ivan.
