Izlaženje iz korita može biti na oslobođenje, a može i na ropstvo, ovisi kako ljudi oko tebe oblikuju i razumiju to „korito". Ovo je s toga što nitko ne živi sebi i nitko ne umire sebi, odgovorni smo jako, prema Bogu ali i jedni prema drugima.
Svako izlaženje iz „korita" čini te više „ludim". Stoga nije svejedno kako ljudi shvaćaju te sile. Ljudima se jedna stvar čini vrhuncem ludila upravo zato što je vrhunac mudrosti koju ne razumiju. Ljudi su u velikoj mjeri pokvarljiva i povodljiva roba koja mijenja mudro za ludo i ludo za mudro.
E baš za to, jer je danas tome tako, ludost nije potpuno određena. I mudrost je ludost, ako je izabrala loš čas. Da je tome tako, svjedočimo svi zaljubljeni u Boga iz vlastita iskustva. Svjedočimo iz sveg Srca svoga da živimo vrijeme Milosrđa Božjeg koje na svim područjima života „ODABRA LUDO DA POSRAMI MUDRO".
Nema zacrtanog puta bez trnja, nema staze bez odricanja do li one koja obeća prije nego li da, koja zaslijepi čula prije nego li shvatiš, koja zatomi svijest prije nego li se pokaješ. Naša je Raspeta Ljubav, izašavši iz korita hodala stazom „ludih".
On, izjelicom i vinopijom prozvani, opsjednut belzebubom, poglavicom đavolskim koji posjećuje kuće carinika i druži se s javnim bludnicama i te kako svjedoči svojim životom da je „lud" za ovaj svijet. Zna dragi Bog da ni luđaci ni mudraci ne škode nikome – „Samo su poluluđaci i polumudraci opasni" (Goethe).
Ali, gdje ste vi mudraci ovoga svijeta, gdje ste u ovome društvu, toliko iznevjerenom i napaćenom? Iza kojih ste se to „sigurnosti" materijalnih, karijerističkih, podaničkih ili ideoloških skrili? Zar vam nije i E. Roterdamski rekao da: „Mudrost stvara strašljivce"?
Danas kao i oduvijek „luđak" govori Istinu, dok je „mudrac" skriva. Danas kao nikada do sad Istinu uglavnom govore „luđaci" i djeca. Djecu je Isus jako volio i dao ih za primjer, ako želimo u Kraljevstvo Nebesko. A što je s „luđacima" danas? Oni su potrebni „mudrima", jer „mudri" uče na račun „luđaka". Ako bi bilo obratno, oba bi bila luda.
