Kad te riječi napiše istaknuta znanstvenica, filozofkinja, koja je k tome na svojim plećima ponijela nacistički zločin kao najveći križ 20. stoljeća tada joj se mora vjerovati. Autorica tih riječi, sv. Edith Stein, rođena 1891. kao jedanaesto i najmlađe dijete u židovskoj obitelji grada Breslau (danas Wroclaw), po mnogočemu je upravo simbol dvadesetoga stoljeća. Znak Božjega djelovanja i u tim, naizgled »bezbožnim godinama«.
Iako je bila odgajana čvrsto po svim propisima židovske vjere, mlada Edith već sa trinaest godina »znala je« da ne vjeruje u Boga! Zaputila se na studij filozofije, tada nošene na krilima pozitivizma i mehanicizma, koji su nijekali postojanje duše. Njezin znanstveni duh, gladan istine, ipak se nije mogao na tome zaustaviti. Osjetila je razočarenje takvom filozofijom, no susret s djelom glasovitoga filozofa Edmunda Husserla vratio joj je nadu. Kao njegova asistentica prešla je na sveučilište u Speyeru, te ubrzo postala doktoricom filozofije.
Držala je predavanja po brojnim sveučilištima, govorila osam jezika, stekla veliki ugled. No, nije se zato »uspavala« i uzoholila... I dalje je tragala za istinom, sve dok nije »naletjela« na autobiografiju sv. Terezije Avilske. Uslijedio je potpuni preokret i u 30. godini života, usprkos velikom protivljenju svoje majke, Edith se krstila. Jedanaest godina kasnije stupila je u Red sestara karmelićanki u Kolnu, dokazavši kako istinski znanstveni duh i pristup uvijek dovode do jedine Istine, Stvoritelja svijeta.
Židovka i katolkinja, znanstvenica i pjesnikinja postala je Terezija Benedikta od Križa, a u samostanu su je čekale nove kušnje – obični svakodnevni poslovi, pranje i čišćenje, sve ono na što kao intelektualka nije bila naučena. Prihvatila je to strpljivo i ponizno, znajući da »nije ljudska aktivnost ona koja nas može spasiti«. Hitlerov dolazak na vlast i progon Židova zaprijetio je i Edith, te njezinoj sestri Rosi koja je također postala redovnica. Poglavarice su ih stoga 1938. godine poslale u nizozemski karmel Echt. Zločinačka nacistička ruka i tamo ih je dohvatila, tek koji dan prije no što su trebale dobiti vize za Švicarsku. Devetoga dana kolovoza 1942. smaknute su u plinskoj komori u Auschwitzu.
Iako katolkinja, sv. Edith Stein hrabro je prihvatila sudbinu svojih sunarodnjaka, postavši i u smrti »most međusobnoga razumijevanja kršćana i židova«, kako je to istaknuo papa Ivan Pavao II. proglašavajući je 1998. godine svetom. Jer, svoj je život dala i zato što je bila Židovka, ali i zbog nacističke mržnje na Katoličku Crkvu koja se suprotstavljala progonu Židova.
Koliko čvrst most je svojim životom Edith ostavila 20. stoljeću, najljepše otkrivaju njezine riječi: »Naša je ljubav prema bližnjemu mjera naše ljubavi za Boga. Za kršćane, i ne samo za njih, nitko nije stranac. Ljubav Kristova ne poznaje granice«.