Sveti Bernard opat

Neke zamršene probleme i situacije moguće je riješiti tek kad se "iskorači" iz njih, pa ih se "sa strane" mirno promotri.

Upravo je to, na osobit način učinio sv. Bernard opat, veliki pokornik i kontemplativac 12. stoljeća. On je, povukavši se u samostan, "pobjegao" od svijeta, ali je onda odatle oblikovao taj svijet više no itko drugi, postavši duhovni vođa cijele onodobne Europe. Rođen 1090. godine u francuskom selu Fontaine-les-Dijon, kao treće od sedmero djece plemićke obitelji, mali Bernard, povučeno i mirno dijete, već zarana pokazivao je znakove budućeg zaljubljenika u kontemplaciju. Smrt pobožne mu majke, u dobi kad mu je bilo sedamnaest godina, još više ga je vezala uz duboka razmišljanja, uz nebesku majku Mariju. U 21. godini povlači se u obiteljski samostan u Chatillonu, godinu poslije u kolijevku cistercitskog reda u Citeauxu. Snaga njegove ličnosti, natopljene ljubavlju prema Bogu, Mariji, ali i bližnjima, ubrzo je od njega načinila pravoga duhovnog vođu. Stoga je već u 25. godini života poslan da s još dvanaestoricom subraće osnuje novi samostan u Clairvauxu.

Uz savršeno uređenje redovničkoga života svoje zajednice mladi Bernard, iako "samo" opat, aktivno se uključio i u najviši politički i crkveni život svoga vremena. Bio je aktivan u križarskim vojnama; upuštao se u idejne bitke protiv krivovjernika; u trenutku raskola i izbora dvojice papa 1130. godine zdušno i bezrezervno stao je na stranu zakonitoga Inocenta II, pridobivajući uza se francuski i engleski dvor, Njemačku, velike dijelove Italije. Silan utjecaj na političke i crkvene moćnike osnaživao je svojim slikovitim i snažnim propovijedima, pisanim djelima, korespondencijom koja je bila veća negoli kod samih papa i careva.

Zbog stalne uključenosti u tako "prizemne" zemaljske stvari poput politike, zbog "upetljanosti" u svjetovno, premda je bio redovnik i kontemplativac, sv. Bernard sam je sebe nazvao "utvarom stoljeća". No, ta "utvara" (što je do smrti 1153. osnovala čak 68 podružnih samostana opatije u Clairvauxu!) najizvrsnije je dokazala kako samostanski život mistike i kontemplacije nikako ne mora čovjeka otupiti da izgubi osjećaj za stvarnost koja ga okružuje. Naprotiv!