Sv. Franjo Asiški, najpopularniji svetac i jedinstvena pojava u povijesti čovječanstva, morao je izgledati lud u očima svojih sudobnika. (A bilo bi to tako i danas!) Jer, što drugo reći za čovjeka koji je odbacio raskoš i "oženio" se za "gospođu Siromaštinu"; koji je cijele noći ponizno i žarko molio za grešnike; koji je potkradao oca i trošio imovinu da bi obnavljao stare i zapuštene crkve; koji je čak i životinjama propovijedao; koji je, konačno, postao toliko nalik Kristu da je na dlanove primio njegove svete rane.
I sve to sv. Franjo, rođen 1182. u Asizu (tal. Assisi) kao Ivan Bernardone, stigao je u manje od polovice svoga života! Do svoje dvadeset i četvrte živio je kao prilično lakomislen mladić. Pomagao je ocu u prodaji sukna, ali glavna "zanimacija" bila su mu slavlja, pjesme, provodi s prijateljima. Lakomislen i rastrošan svagdje je morao biti glavni, "kralj zabava". I onda, odjednom, dolazi do potpunog zaokreta u životu toga osebujnog mladića. U svojoj je duši začuo Božji poziv i spremno mu se odazvao. Prvi "zadaci" bili su uređenje napuštenih crkava sv. Damjana i sv. Marije od anđela – slavne Porcijunkule. Kad ga je otac razotkrio da potajno prodaje njegovu svilu da bi imao za obnovu crkava, slijedi drugi Franjin korak. Odriče se bogatog življenja, odriče se i same obitelji shvaćajući da Isusa može slijediti samo onaj tko je spreman odreći se svega. Spremno i svjesno postaje "manji od najmanjih".
Franjin potez, međutim, nailazi na one koji ga poželješe slijediti u zavjetima čistoće, poslušnosti i posvemašnjeg siromaštva. Tako u proljeće 1209. (ili 1210) nastaje Red manje braće (franjevaca), red – kako je zamišljen – spreman na pokoravanje i služenje svim ljudima. U istom duhu pomaže i sv. Klari Asiškoj u osnivanju franjevačkih redovnica "siromašnih klarisa", a uskoro nastaje i Franjevački treći red koji okuplja i svjetovnjake raznih staleža i zanimanja željnih života u odricanju sličnom Franjinu.
Siromašak iz Asiza tako je poniznošću osvojio svijet.
Pokrenuo je i preokrenuo društvo i Crkvu, vrativši ih izvorima Evanđelja. Umro je 4. listopada 1226, a svetim je proglašen samo dvije godine nakon smrti. Ostao je vječna inspiracija mnogima, pa opet, teško je pobjeći misli kako bi svako doba trebalo svoga sv. Franju, "ludu" koja će posramljivati uzoholjenu "mudrost".
