Pohađao je sjemenište u Bergamu, a studij teologije nastavlja u Rimu gdje je i ređen.
Sudionik je u Prvom svjetskom ratu kao sanitetski dočasnik. U biskupiji Bergamo poslužuje u sjemeništu te radi s mladeži.
U Rimu je profesor patristike na lateranskom sveučilištu, a 1925. je posvećen za biskupa. Ulazi u diplomatsku službu Svete Stolice te odlazi u Bugarsku, Tursku i Grčku, a to je bilo u vrijeme Drugog svjetskog rata. Godine 1945. postaje nuncij u Parizu, a 1953. patrijarhom Venecije i kardinalom.
Nakon Pija XII. izabran za papu. Potaknut Božjim Duhom 1959. najavljuje crkveni sabor. Na današnji dan 1962. otvara u bazilici sv. Petra Drugi vatikanski sabor. Umire u 82. godini života oplakan katolicima, ali i mnogim ljudima dobre volje.
Proglašen je blaženim 2000. godine.
