Gostovao je u programu radiopostaje „Mir“ Međugorje te podijelio svoju životnu priču. Kada je imao 21 godinu doživio je tešku prometnu nesreću u kojoj je izgubio vid. Vjeruje da je preživio zahvaljujući Božjoj milosti. Nakon toga život mu se promijenio, ali nije pao u očaj nego je to shvatio kao veliku milost. Kaže kako mu je na duhovnom putu najviše pomogao jedan redovnik karmelićanin koji mu je rekao: „Koliko si ti sretan jer imaš križ“.
U tom trenutku je pomislio kako bi se rado zamijenio s njim. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, shvaćao je zašto mu je to rekao. Andrea je oženjen, ima četvero djece. Aktivan je u brojnim organizacijama za slijepe i slabovidne osobe, izgrađuje skulpture u drvu, mramoru i keramici. U Međugorje je prvi put došao 1998. Svjedoči da je dugo vremena imao sumnju doći u Međugorje jer je čuo različita mišljenja. A sada je otprilike 40. put ovdje. Osim što dolazi s obitelji, dovodi i skupine hodočasnika u Međugorje. „Kad sam prvi put došao u Međugorje, bio sam ravnodušan.
Ali kasnije sam ubirao plodove Međugorja. Shvatio sam da ljudi ovdje mole velikom pobožnošću, počeo sam cijeniti tišinu. Počeo sam odlaziti na misu svaki dan, i svako malo započinjem novi put. Upravo zbog toga želim uključiti u hodočašća što više osoba. To činim jer želim da što više ljudi osjeti radost i milosti koje sam ovdje primio. Kad god mogu snimam propovijedi, molitve, svjedočanstva. Prepisujem te audio zapise, i stavljam ih na web stranicu, tako da i osobe koje nisu u mogućnosti doći u Međugorje mogu to čuti, pročitati i doživjeti na jedan drugi način. Međugorska župna crkva i kapelica klanjanja su mi najdraža mjesta, jer tamo mogu susresti živoga Isusa“, svjedoči međugorski hodočasnik Andrea.
