Frontmen punk grupe Ogenj: Energiju crpim iz vjere FOTO / IVAN BRKIĆ

Frontmen punk grupe Ogenj: Energiju crpim iz vjere

Na spomen imena Tomislav Mihac Kovačic (37) misli nam odmah idu prema frontmenu etno punk grupe Ogenj iz Koprivnice koji je na sceni od 2015. godine. Tomislav je u punk krugovima mnogima otprije poznat po izražavanju na kajkavskom, ali i po izravnom očitovanju svojih vjerskih katoličkih uvjerenja u punk sastavu Božje ovčice.

Dobitnik je i dva Porina za najbolji etno album i novog izvođača godine. Zagrebemo li malo ispod površine, otkrivamo da je Tomislav sve samo ne običan glazbenik. Dolazi iz malog mjesta Čehovec u Međimurskoj županiji, no već je 11 godina, kaže, ponosni Koprivničanac. U svom domu kojeg dijeli sa suprugom Anom (32) i troje djece Jobom (8), Ruah (5) i Rutom (3) živi svoj san.

Djeca i obitelj

– Imena djece su jedinstvena i sva su biblijska. Htjeli smo kratka i zvučna imena te da se djevojčice zovu na slovo r, a dječaci na j. Oduvijek sam želio obitelj s puno djece i to mi se ostvarilo. Želimo imati još djece, ali točan broj nismo definirali – kaže nam Tomislav i dodaje kako je sve u Božjim rukama, kaže za Glas Podravine.
Tomislav je u Koprivnicu doselio zbog ljubavi prema svojoj sadašnjoj supruzi s kojom korača kroz život već dugih 16 godina, a kako su se upoznali i što se sve zbivalo u njihovoj mladosti ispričali su nam jedno popodne uz kavu u njihovom domu.
– Anu sam upoznao na duhovno-rekreacijskom kampu za mlade Modrave i odmah se zaljubio u nju, ali i ona u mene. Krenuli smo se dopisivati i nalaziti i malo pomalo, postala mi je cura – priča nam i dodaje kako je tada studirao u Zagrebu na Ekonomskom fakultetu, a sve slobodne vikende provodio bi s Anom u Koprivnici. Njihova ljubavna priča je sve samo ne klasična jer, osim što su se dopisivali mobitelima, pisali su si i ljubavna pisma koja bi razmijenili kada bi se vidjeli, a čitali bi ih kada bi se razišli i tada bi kaže, plakali i rastapali se.
– U to vrijeme bile su neke čudne tarife s malo minuta i sms-ova i mi bismo to brzo ispucali pa nam nije bilo druge nego napisati sve što smo si htjeli reći. To nam je iznimno draga i simpatična uspomena koje se vrlo često i rado sjetimo – govori nam ovaj 37- godišnjak koji uspješno usklađuje svoj glazbeni i obiteljski život. U glazbi je, kaže, odmalena i oduvijek je pjevušio i maštao o bendu. Spletom okolnosti u Modravama je upoznao nekolicinu glazbenika s kojima je počeo svirati. Kako u svom kraju više nije mogao pronaći glazbenike koji bi ga pratili u bendu, pronašao ih je baš u Koprivnici.

‘ENERGIJU CRPIM IZ VJERE, STAVA I SAGORIJEVANJA ZA OVAJ ŽIVOT JER KAJ NAM DRUGO OSTAJE? SMISAO JE DATI SEBE, A ONO ŠTO SE VRATI JE NEPROCJENJIVO’

Prvi bend i dolazak u Koprivnicu

– Prvog sam bubnjara doslovno fkral od Miroslava Evačića. Nazvao sam Miroja i rekao ‘treba mi tvoj bubnjar, posudiš mi ga?’ – prisjeća se Tomislav svojih glazbenih početaka u kojima je prisustvovala i Ana koja mu je bila pratnja na bas gitari koju je, kaže Ana, doveo pred gotov čin jer nije mogao pronaći nikog drugog.

– Rekao mi je ‘Gle Anči, ja te budem naučio svirati bas gitaru i budeš me svugdje pratila i ne budemo se morali razdvajati i plaćati dodatni trošak’. Naravno, pristala sam i od tada sam u bendu bila nekih tri, četiri godine. Naučio me zapravo puno i iznimno sam ponosna na oboje jer do tog trenutka nisam nikada primila instrument u ruke, a kamoli svirala – priča nam Ana koja ga je oduvijek pratila u stopu, bilo kao dio sastava ili kao njegova djevojka. Nema gdje nisu išli zajedno – na svirke, druženja, izlaske, putovanja i slično. Čak su i Nove godine slavili s još jednom kršćanskom zajednicom Taizé iz Francuske. Danas zajednicu čini više od stotinu braće, katolika i protestanata koji dolaze iz 30-ak zemalja. Samim svojim postojanjem, ona je ‘prispodoba zajednice’ koja želi da njezin život bude znak pomirenja između podijeljenih kršćana i razdvojenih ljudi općenito, pojašnjava nam Tomislav i dodaje kako su svake godine preko Udruge imali dogovoreni susret u nekoj drugoj državi i to baš uoči Nove godine pa su tako i slavili nadasve drugačije i njima značajne Nove godine.
– Doček je to koji je bio u miru, molitvi, meditaciji i u početku nam je bio čudan jer nema alkohola i klasične zabave na koju smo navikli. S vremenom i s dolaskom djece shvatili smo kako nam taj način baš odgovara jer smo svi zajedno. Zapravo, kad se navikneš na to, klasični tip slavlja ti je bezveze i naporan – ističe Tomislav koji je s godinama postao i svojevrstan vodič koji je nove članove upoznavao s gradom i kulturom. Ana nam pak kaže kako su na tim susretima upoznali cjeloživotne prijatelje te upoznali druge kulture jer tamo nisu nužno bili samo katolici, već i ljudi drugih vjerskih pripadnosti, a vidjeli su i mjesta na koja bi se teško odlučili otići.
Iako su se, kažu, upoznali spontano, smatraju da je to sve bio Božji plan i sudbina jer se tako dobro upotpunjuju. Što su više zajedno to im je ljepše.
Tomislav je s vremenom napustio evangelizatorski pristup kakav je gajio s Božjim ovčicama, ali i u današnjem pristupu glazbi inzistira na promicanju životnih vrijednosti koje nisu prolazne. Inzistira na slavljenju života i izbjegavanju negacija.

Nastanak Ognja

Ogenj je svoju priču počeo krajem 2015. godine. Nastao je kao akustični trio, a danas broji pet članova. Glazba koju Ogenj stvara mješavina je čistog rock’n’rolla s primjesama punka, a sve je to skupa obogaćeno pitkom lirikom na nezamjenjivom kajkavskom uz dodatak tamburice i violine. Balade, poskočice, poguranci, doskočice, zborna pjevanja, prštanje energije, znoj i suze dio su svake dobre tradicijske fešte pa tako i koncerata Ognja. Koncerte imaju dogovorene unaprijed, često i nekoliko vikenda zaredon, no Tomislav se trudi da zbog toga ne ispašta obitelj.
– Tomislav nas ima na brizi i trudi se što više biti s nama. Kada slaže raspored, uvijek vodi računa da se dan ne poklapa s nečim nama važnim, na primjer mom terminu za porod, rođendanu ili nečem trećem – rekla nam je Ana koja je svom suprugu velika podrška i oslonac u životu.
Što se tiče koncerata općenito, prosvirali su dobar dio Njemačke, Poljske, Austrije i Lijepe naše. Ogenj fanove ima svugdje, a najviše u Vrbovcu i Biogradu na moru te u Sloveniji i Poljskoj.
– S tom publikom se osjećamo sigurno i kao doma. Takav koncert odradimo bez pol frke i s velikim guštom – ističe i dodaje kako su do kraja godine relativno popunjeni, no još ima ‘lufta’ za dogovore.
Porazgovarali smo i o nedavnoj neugodnoj situaciji u kojoj se Ogenj našao.
Naime, Zagrebački klub Močvara prije nekih mjesec dana otkazao im je nastup kao predgrupi legendarnih keltskih punkera The Ramjacks. Razlog koji su naveli jest da je Ogenj u svojoj pjesmi Duša propagirao pro-life tematiku, a to se nije svidjelo vodstvu udruge građana koja stoji iza Močvare.
– Ja se nikad nisam skrivao, svi znaju tko sam i što sam. Naš bend nije kršćanski, ni evangelizatorski, no ne možemo kriti ni da smo vjernici. Iz Močvare su rekli kako svjetonazorski to ne podržavaju. Žao mi je što smo morali prolaziti kroz to, no život ide dalje. Sada barem imamo još više inata i motivacije – priča Tomek, kako ga od milja mnogi zovu. Publika s druge strane, kaže, nema problema s njihovim iskrenim emocijama.
– Ako na naše ili moje zalaganje za život netko gleda u negativnom kontekstu, onda se taj prvi mora upitati je li njegovo mišljenje pod utjecajem raznih lobija ili pak politike – kaže nam. Na pitanje jesu li korijeni njegova svjetonazora isključivo religiozni, odgovara: Ne sjećam se je li prvo bila kokoš ili jaje. Tako je i s ovime. Isprepliću se. No moji vjernički, kristoliki stavovi u svakom pogledu nadopunjuju i daju snagu ovom potonjem.

Brojni hobiji

Tomislav je dokaz da se upornošću, voljom i vježbom mogu ostvariti čuda pa se tako uz glazbu počeo baviti i drvom ili točnije, izrađivanjem malih drvenih vrtnih kućica za široku namjenu. Kućice su veličine 20 kvadratnih metara i uglavnom su drvene, no Tomislav koristi i lim i mnoge druge materijale.
– Meni je svejedno što će ljudi staviti unutra, no volim da su izvana i meni lijepe pa ih sam i obojim, nekad po želji vlasnika, a nekad po svojoj. Te kućice sam prvenstveno krenuo raditi nakon što sam se ‘spraksao’ kućama za život koje sam izgradio na potresom pogođenom području – govori nam Tomislav i poručuje kako voli izazove jer iz njih nauči puno praktičnih stvari.
Razgovarajući u dnevnom boravku, za oko nam je zapelo da nema televizora. Tomislav nam je kazao kako ga u početku nije donio jer nije stigao od previše stvari koje je selio, a kasnije je shvatio da im ni ne treba.
– Djeca gledaju crtiće online kao i mi većinu serija, emisija… a ako gledamo tekmu, onda spojim projektor s platnom i gledamo na velikom ekranu. Ako želim da mi nešto svira ili priča dok nešto radim, upalim radio ili jednostavno slušam klince kako viču – našalio se naš svestrani sugovornik koji se, osim već podosta toga navedenog, bavi i trčanjem pa je tako prije dvije godine organizirao prvu trail utrku u koprivničkoj Crnoj gori te cross ligu koja se trči u osam kola.

Glavni posao od kojeg i žive je posao u očevoj firmi u Prelogu koja se bavi brizganjem plastike odnosno čepova koji su potrebni pri izradi podnica za krevet.
– Taj posao mi daje sigurnost i zato imam vremena i volje da se bavim s još nečim. Trail utrke su bile moja strast jer trčim od malih nogu, no tu sam se toliko dao i sam sebe uposlio s označavanjem ruta da nisam ništa drugo stigao. Završio sam s tom pričom i odmah našao novu – priča nam Tomislav i upućuje nas u festival pod imenom Puna šuma rokenrola koji je započeo ove godine. Riječ je o rock festivalu koji je nastao kao odgovor na razna zatvaranja i zabrane 2020. godine, odnosno u vrijeme pandemije koronavirusom.
– Tada je to postao bijeg od tih istih zabrana i okupljanja i prilika za ponovno druženje. Daleko od javnosti, gotovo ‘na crnjaka’ bez znanja nadležnih službi, kršili smo pravila okupljanja i skupili rock ekipu po prvi puta u šumi, na privatnom imanju, bez pozornice, bez puno logistike s punim srcem i velikom željom – naglašava. Ovaj demo festival trajao je dva dana i bio je natjecateljskog tipa te su oni najbolji, najatraktivniji i najperspektivniji bendovi osvojili vrijedne nagrade koje su pripremili organizatori. Između ostalog, organizirali su i kamp gdje su daleko od grada uživali u noćnom nebu
– Imali smo i likovnu radionicu za klince koja je roditeljima uvelike olakšala stvar jer dok su svirali ili slušali bendove, djecu im je netko zabavljao i brinuo o njima – dodaje.
Svestrana je i Ana koja voli isprobati nove stvari. Po zanimanju je učiteljica predškolskog odgoja i radi u Dječjem vrtiću Tratinčica, a otvorila je i obrt u kojem izrađuje lutkice od makramea.
Na kraju našeg razgovora upitali smo Tomislava odakle mu energije za sve, a on nam je kazao kako mu energija dolazi iz srca i glave koja stalno kuha.
– Dolazi i iz moje vjere i stava prema životu i iz sagorijevanja u ovom životu jer kaj nam drugo ostaje. Smisao je dati sebe. Ponekad i malo više, a ono što se vrati je neprocjenjivo. Sve to čovjeka puni, a kod mene puni i moj ego. Na dobro, nadam se – zaključio je ovaj nadasve poseban koprivnički glazbenik.

 

Označeno u