Ovdje dolazi jer je Međugorje mjesto milosti u kojem traži nadu i radost, a isto tako stavlja na raspolaganje Bogu dar koji mu je on dao, a to je lijepi glas.
Iustin ima 27 godina, završio je glazbeni konzervatorij, master i sad je profesor lijepog pjevanja. Uvijek je bio vjernik, jer je odrastao u domu koje su vodila časne sestre u jednom samostanu budući da su ga roditelji napustili kada je bio samo 2 tjedna star. Časne sestre su se pobrinule za njegov odgoj i obrazovanje. Tako je već odmalena sudjelovao u liturgiji i pjevao. Ali naravno život je donio svoje uspone i padove. Ne sudi svoje roditelje, jer vjeruje kako je Bog imao plan za njegov život.
Pjevanje u zboru je za njega jedno prelijepo iskustvo, posebno jer tako može Bogu vratiti ovaj dar pjevanja. U svemu gleda naći priliku za rast, posebno u Međugorju pokušava promijeniti stvari koje još nisu dobre unutar njega.
Ove godine kaže kako su svi pod dojmom ove Jubilejske godine koja je za mnoge bila vrlo zahtjevna. Puno mladih sudionika, a i neki u zboru, bili su na Jubileju mladih u Rimu, pa se osjeća umor. Za razliku susreta u Rimu koji je bio više formalan, ovdje u Međugorju je sve prisnije i više dotiče srce: tišina, klanjanje, molitva… Njegova poruka mladima je: „Nastavite imati nadu jer nade nedostaje. Nada dolazi zajedno s mirom i ljubavlju, ali najviše iz opraštanja. Danas živimo u teškim vremenima kada mir nije više najvažniji jer mislim da rat puno više puta počinje iz te nesposobnosti da se oprosti. I ako mi uspijemo opraštati, onda uspijevamo biti i bliže Bogu. Zato, trudite se, dragi mladi, biti neprestano instrumenti opraštanja u ljubavi, a najviše u prihvaćanju onog drugog koji vam je blizu.“
