KAKO JE GOSPA DONIJELA SVOJE PORUKE U PORTORIKO!

Svjedočanstvo Lucy Rodríguez iz Portorika

Portoriko se nalazi oko tisuću milja od Floride (Sjeverna Amerika) u Karipskom moru. Sastoji se od više otoka (Veliki Antili) među kojima je najveći otok Portoriko. Naziva se 'slobodna pridružena država' jer je jedno od Američkih vanjskih područja.

Ipak, i tako udaljena zemlja, nije udaljena od Gospinog majčinskog srca koje je imalo poseban plan kako donijeti svoju „Školu ljubavi i života“ i na to udaljeno otočje. I kao i uvijek, Gospa se poslužila običnim, malenim čovjekom ili u ovo slučaju, ženom.

Bila je to gospođa Lucy Rodríguez koja živi u gradu San Juan, na otoku Portoriko i vodi turističku agenciju 'Multiviajes'.

Lucy je svjedok brojnih svjedočanstava obraćenja hodočasnika koji su s njom dolazili, među njima ima rađanja duhovnih poziva, ali i ozdravljenja, a i ona sama je doživjela obraćenje na Brdu ukazanja 1989. godine kada je prvi put došla u Međugorje.

Susreli smo je na zadnjem hodočašću u Međugorje koje je za grupu od 22 hodočasnika iz Portorika organizirala od 12. – 18. rujna 2022. Na hodočašće su krenuli 10. rujna avionom prema Madridu (let je trajao 8 sati), a zatim su imali let od tri sata na relaciji Madrid – Dubrovnik, a onda autobus do Međugorja. Na putu su slavili svetu misu u franjevačkom samostanu u Slanom te su u večernjim satima došli u Međugorje. Većina hodočasnika je po prvi put u Međugorju, uključujući i dva svećenika koji su im duhovna pratnja.

portoriko

Poslanje Lucy Rodríguez

Gospa je polako pripremala gospođu Lucy Rodríguez za njezino poslanje. I ne znajući da su u Međugorju počela Gospina ukazanja, Lucy je 1981. godine imala jedan čudan san u kojem je vidjela jednog svećenika i jednu crkvu. Tek kasnije, za svog prvog dolaska u Međugorje 1989., shvatila je da je to bio fra Jozo Zovko i da je vidjela međugorsku crkvu.

To njezino prvo hodočašće u Međugorje bilo je u studenom 1989. Padao je snijeg pa je bilo teško penjati se. Zbog toga nisu mogli ići na Križevac nego na Brdo ukazanja. Dvije osobe su pošle s njom i dok se penjala, cijelo vrijeme je mislila da oni hodaju iza nje, ali kad je stigla do mjesta ukazanja, primijetila je da ih nema i da se popela sama.

Tada još nije bilo Gospina kipa na mjestu ukazanja, nego gomila kamenja sa limenim križem. Ispred križa je vidjela grupu ljudi koji su molili i pjevali i svi su bili jednako obučeni. Ona u to doba nije znala moliti krunicu, znala je samo Oče Naš, Zdravo Mariju i Slava Ocu. Onda je, gledajući u križ i zamišljajući da je na tom mjestu Gospa, u svom srcu zavapila: „Ja ne znam pjevati, ne znam moliti kao ovi ljudi pred Tobom, ali Ti zamisli da sam ovo ja, da i ja radim što i oni!“ Onda je kleknula i počela moliti. Nakon toga je čula najljepši glas koji je dotad čula, bio je nježan i kao da je dolazio s nebesa i ovladao svime. Glas je rekao: "Koliko puno sam patio toga dana!". Kad je to rekao, rastužila se i osjetila njegovu tugu. Počela je plakati i uskoro je iznova čula taj isti glas kako govori: "Oče oprosti im, jer ne znaju što čine". Onda je svrnula pogled na veliki križ blizu mjesta ukazanja i preplavio ju je osjećaj stida dok je imala osjećaj da su svi grijesi svijeta pali na njezina leđa. Nije se usudila ponovno pogledati u križ jer se bojala, okrenula mu je leđa ponovila riječi: "Oče oprosti im!". Nije se htjela više osvrtati prema križu, ali je utom začula ženski glas kako joj govori "Hvala što si odgovorila na moj poziv!". Tada se ustala i pogledala u smjeru križa jer je htjela vidjeti Gospu, i više se nije bojala, ali nije ništa vidjela. Iz srca je Gospi glasno obećala : "Vratit ću se, obećavam da ću se vratiti!".

Pri silasku s Brda i dolasku u hotel bila je zanijemila i sat vremena nije mogla govoriti. Svećenik koji je bio u grupi joj je, nakon što mu je ispričala što se dogodilo, rekao da to ne priča nikome jer joj nitko neće vjerovati. I do sada to nikome nije pričala. Od tog trenutka na Brdu ukazanja nešto se prelomilo u njezinom srcu, shvatila je i da se dugo vremena nije ispovijedila i to je odmah učinila, i od tada se njezin život potpuno promijenio.

Lucy Rodríguez se doista vratila u Međugorje u veljači 1990. godine, sa grupom hodočasnika i ekipom novinara i reportera da naprave reportažu o Međugorju. Ta reportaža je prikazana na TV u Portoriku i na taj način se polako počela širiti vijest o Gospinim ukazanjima u Međugorju. Isto tako počela je slati Gospine poruke svakog 25. u mjesecu svojoj poznanici koja je radila za novine tako da je i na taj način pridonijela širenju Gospine poruke u Portoriku. Poruke su objavljivane u novinama "El Bosero" i "El nuevo día".

Tako se zahvaljujući Lucy Rodríguez pročulo za Gospina poruka u Portoriku i od tada je počelo dolaziti puno hodočasnika iz te zemlje u Međugorje. Sama Lucy je također dolazila više puta u Međugorje i svaki put je to bilo posebno iskustvo. Od 1995. do 2019. godine nije dolazila u Međugorje i sada kad je došla nakon toliko godina kaže da, iako se Međugorje od tada razvilo, izgradilo i promijenilo, njoj je nevjerojatno to što je Gospin duh ostao isti. To je nešto što se vidi i živi ovdje – zaključila je Lucy.

Pripremila Paula Tomić/medjugorje-info.com

Prijevod sa španjolskog: Vlatka Radišić