Tamo je radila u svijetu mode. U tim krugovima susrela je budućeg muža i s njim se 1985. preselila u njegovo rodno mjesto Porto Potenza Picena, blizu Ancone. Ima jednog sina koji sada ima 38 godina. Kao inženjer je radio u Londonu, ali se oženio Hrvaticom i sada žive u Zadru.
Ruža Lena je po struci ekonomist i prije odlaska u Njemačku radila je i živjela u Rijeci u tvrtki Brodomaterijal, u odjelu za import-export jer je već tada govorila njemački jezik. Danas ne radi, nego kako im se kuća nalazi odmah pokraj mora, izdaje dvosobni apartman u svojoj kući, tzv. Brad & Breakfast.
Ruža Lena od 2003. godine vodi grupe hodočasnika u Međugorje, a od 2012. je i službeni vodič za Međugorje. Prijašnjih godina to je bilo češće, kad god su je zatražili, a zadnjih nekoliko godina redovno hodočašće koje vodi je svakog rujna. Ove godine je s manjom grupom od 28 hodočasnika bila u Međugorju za blagdan Male Gospe.
Ruža je aktivna vjernica u svojoj župi. Već 25 godina vodi katekizam za djecu školskog uzrasta. Također je u suradnji sa svojim župnikom koji je više puta bio u Međugorju, organizirala molitveni cenacolo u župi sa svetom misom i klanjanjem svakog četvrtka. „Riječi Majke Božje: "Da znate koliko vas ljubim, plakali bi od radosti' prate me uvijek i daju mi snagu da tu poruku širim kako bi je upoznala sva njezina djeca širom svijeta“ – kaže Ruža Lena.
Ruža Lena je rođena 8. 9. 1958., na Malu Gospu. Od malih nogu osjeća Gospinu prisutnost i zaštitu, posebno u onim trenucima kada je trebala donijeti neke važne odluke za svoj život. Jedna od tih je bila kada joj je muž nakon 3 godine veze predložio da se vjenčaju i presele u Italiju. Gospa joj je potvrdila da treba sve ostaviti i otići s njim. I doista, to je za Ružu bio pravi blagoslov, jer ju je odlazak u Italiju izvukao iz svijeta mode, nemorala i svjetovnosti. U Italiji je pronašla divnu novu obitelj u svom mužu i svekrvi, u župi kojoj pripada te obližnjem Gospinom svetištu u Loretu, a kroz molitvu za svoju svekrvu doživjela je i svojevrsno obraćenje te je 'izašla iz svijeta' i kako ona kaže „potpuno se zaljubila u Nebo!“
Kad organizira hodočašće u Međugorje, Ruža ima dogovor s Gospom da će ona pozvati hodočasnike, a da se Gospa pobrine za svećenika koji će im biti u pratnji. Za ovaj put upitala je jedanaestoricu svećenika, ali nitko nije imao slobodnog vremena u tom terminu. Na kraju je u zadnji čas ipak došao jedan svećenik iz Rima. Kada su došli na granicu, nisu ga pustili iz Italije jer je bio porijeklom iz Afrike i trebala mu je putovnica, a on je ponio samo osobnu kartu. Ruža je mislila da je to sad gotovo, da će ostati bez svećenika, međutim on je toliko želio doći u Međugorje, da se vlakom vratio do Rima i onda je sam sa avionom doletio dan kasnije do Mostara, a zatim do Međugorja. Još su mu na putu u vlaku ukrali i kartu i novčanik, ali je on sve našao moleći: „Gospe, ako ti želiš da dođem do Međugorja, molim te ti sve sredi!“ Na kraju je uspio doći i jako je sretan: „Ja sam znao da moram doći u Međugorje“ – priznao je pred svima.
O tome kako je došlo do toga da 'radi za Gospu', Ruža Lena kaže: „Ja ne znam zašto sam vodič za Međugorje, ali kad sad gledam svoj život unazad, vidim kako je to sve već bilo davno planirano od Gospe. Jer ja se nisam trebala roditi, ja sam trebala umrijeti. Rodila sam se u noći s 8. na 9. rujna, bila sam peto dijete i mama je bila pod upalom pluća dok me rađala. Kako je bila tako jako bolesna, a bila je noć, ja sam se rodila slaba, a oni nisu mogli naći liječnika. Na svu sreću u Zadru je tada bio jedan talijanski liječnik koji je imao penicilin i tako me je s tim antibiotikom spasio. Kako su svi mislili da ću brzo umrijeti, nisu u općini Obrovac niti prijavili moje rođenje, pa su to učinili tek 3. siječnja slijedeće godine. Baka koja me je prijavljivala zaboravila je moje ime, pa me nazvala Ruža, iako su me kod kuće svi već zvali Lena, Lenka. I dok sam odrastala, Gospina prisutnost mi je bila tako normalna, svaki moj problem, Gospa je bila pored mene. I čim bi vidjela da sam nešto neodlučna, eto Nje kraj mene! Tokom mog života uvijek se oko mene događalo nešto Božje i u sebi uvijek nosim jednu veliku radost. Iako sam živjela po svjetski, i u modi i u politici, Gospa je mene uvijek čekala, dok se nisam potpuno obratila zahvaljujući molitvi za moju svekrvu na susretu karizmatske obnove u Italiji. Za vrijeme te molitve, 1994. godine, ja sam vidjela cijeli svoj život ispred sebe, posebno one točke gdje su me Gospa i Isus vodili. Tada sam se puno naplakala i od tada je za mene svijet postao nula, ostao je samo Bog, a Gospa moja mama.“
Kako vidi Međugorje, Ruža Lena kaže: „Za mene je Međugorje svjetlo koje će obasjati cijeli svijet. Ovdje dolazi Majka Božja i iako mi je bila bliska cijeli moj život, ja sam je zapravo upoznala kroz Međugorje. Njezin program. Ona ovdje uistinu zove sve nas kao prava Majka. Vidim koliko sam hodočasnika ovdje dovela, kako na početku ništa ne znaju, okrenuti samo sebi, ne vole nikoga… a nakon Međugorja počnu voljeti svakoga. Gospa je velika učiteljica, učiteljica ljubavi, a Bog ju je stavio ispred nas da se ne izgubimo!
Međugorje je tako važno za Crkvu, jer iako je kriza vjere, svagdje po svijetu postoje molitvene grupe koje su nastale zahvaljujući Međugorju, i ti mali Marijini cenacoli su duhovne oaze koje nose život Crkvi. Ja nemam straha, jer znam da Gospa sve vodi. Poručujem svima: dopustite da vas Gospa vodi, Noj sve predajte, a posebno sve svoje planove, jer Ona će sve učiniti onako kako treba biti!“ – završila je svoje svjedočanstvo Ruža Lena Anić.
Paula Tomić / Glasnik Mira 9/2025.
