U trenucima kad i sam treba pomoć ovaj dječak postaje ‘Šimun Cirenac‘ mnogima samostan Imotski

U trenucima kad i sam treba pomoć ovaj dječak postaje ‘Šimun Cirenac‘ mnogima

Maleni Jure ostao je bez oca, ali ovih dana snažno svojim ponašanjem svjedoči o snazi molitve koja mu pomaže u nošenju križa. Neka njegov primjer bude svima na poticaj.

Samo jedan maleni komentar otkrio je da se u fotografiji skriva i križ i uskrsnuće, da se skriva i suza i osmijeh, da se skriva duboka vjera, nada i ljubav, piše Hrvatska katolička mreža.

Dječak koji u Imotskom predmoli krunicu na devetnici Gospi od Anđela se zove Jure i ima 7 godina. Možda će mnogi reći da nije jedini da znaju mnogo dječaka i djevojčica njegove dobi pa čak i mlađih koji predmole krunicu u svojim župama i u svojoj obitelji.

“No isti taj dječak je samoinicijativno predmolio krunicu kad smo se prvi put kao uža obitelj okupili oko lijesa njegovog tate. Isti je, samoinicijativno i hrabro bio ministrant na sprovodnoj misi svom tati Denisu”.

O svemu ovome svjedoči nam njegova teta Anita koja je istaknula: “Jure je moj nećak, a njegova molitva, vjera, pouzdanje u Boga i neizmjerna hrabrost (kojoj se ja mogu samo diviti i za nju moliti) je plod istinskog življenja vjere njegovih roditelja. Usudit ću se reći da su Jure i njegove četiri sestre rođene i žive u obitelji koja je uistinu ona Crkva u malom. Obitelj je to koju je ranila i (naoko) razdvojila teška i nagla zloćudna bolest njegovog tate Denisa koji je preminuo u lipnju ove godine”.

Pozvala je da u svoje molitve stavimo i tatu Denisa, ali i cijelu obitelj: “Stavljam vam na srce i molitvu za Juru, njegove četiri seke i mamu, te naše roditelje kojima je jako teško ‘pomiriti se‘ sa ovozemaljskim gubitkom svoga sina koji je imao tek četrdeset godina”.

“Molimo za naše suvremenike, bili oni laici ili klerici, koji su bili naši osobni ‘vjeroučitelji‘ svojim načinom života, a koji su preminuli”, zaključila je Jurina teta.

Jure je izabrao onaj bolji dio, izabrao je biti pored Gospodinovih nogu i tako biti bliže i svome tati. Pronašao je način kako kroz svoju bol u srcu pokazati svima nama što nam valja izabrati bez obzira u koliko teškoj situaciji se nalazili. Zasigurno u svom malom srcu ne može shvatiti što se dogodilo, ali vjerujem da će mu Gospodin davati snagu i hrabrost da svoj križ ponese svaki dan. Neka nam svima bude na poticaj kako bismo i mi uvijek znali izabrati Gospodina.

Označeno u