medjugorje shop 3

(VIDEO) ŠURKOVAC: Fra Ivine ruke liječe muke

Dođeš na štakama, odeš pješke. Neplodna si, pa rodiš. Od tumora ozdraviš. Ne čuješ, pa pročuješ. Dugo pušiš, pa baciš cigarete…I sve to na jednom mjestu, kod jednog čovjeka.

Fratar Ivo Pavić iz Šurkovca kod Prijedora, liječi i od drugih pošasti savremenog doba, a o čemu najbolje svjedoče stotine hiljada hodočasnika koji već dvije godine ne prestaju da dolaze na njegove mise ozdravljenja u crkvi Presvetog srca Isusova. – Mnogo ljudi je ovdje ozdravilo, ne samo fizički već i duhovno, duševno, porodično… S druge strane, uvijek ima skeptika i nevjernika koji dođu iz znatiželje, a kada ih Bog ozdravi, preobrate srce u molitvi, što nije lako. Istina je i da hodočasnici često padnu na zemlju kada na propovijedi na njih položim ruke, pomazujem ih svetim uljem… Čak i kada se čujemo telefonom, jer i tako djeluje Božija milost. Prije 15 godina imao sam bolesno srce, probleme s kičmom i ravne tabane, ali otkako me je Isus izliječio, iz zahvalnosti sam krenuo za njim. Slijediti Isusa znači ozdraviti. Meni pripada rad, a Bogu slava i čast – tvrdi Pavić.

On ističe da oni koji misle da je šurkovačka molitva šarlatanstvo i biznis, nisu upoznali ljubav Božiju.

– Ako čovjek želi opravdati duhovno spavanje i ravnodušnost, on će napasti bilo šta da opravda sebe. Nikoga ne odbijam, već ga pozovem na bogosluženje da osjeti, učestvuje i oslobodi se. Mnogi dođu na pet minuta da ih izliječim, ali ne želim moliti za nekoga ko se nije obratio, pomirio s Bogom, oprostio… Takav će u neznanju otići kod vračara, čarobnjaka i spiritista, koji su u BiH napravili puno zla, dok psihijatrija i psihologija pomažu, ali ne mogu liječiti kao vjera. Na primjer, zavisnost od cigareta je duhovni problem. Zli duhovi nas tjeraju i na blud, alkohol, drogu i njih se treba osloboditi u ime Boga – objašnjava Pavić.

Za ovog franjevca hodočasnici kažu da je “instrument u Božijim rukama”, a Šurkovac nazivaju krajiškim Međugorjem.

– Iako sam pravoslavka, vjerujem u Ivina čuda. Svake nedjelje mi pored kuće prođe više od 30 autobusa punih ljudi. Vidjela sam gospođu koja je štake ostavila u crkvi, pa sam kod Ive odvela unuka koji se pet godina mučio s bronhitisom. Stavio mu je ruku više glave i sada je zdrav ko dren. Mog sina je žena iz Crne Gore jednom pitala gde je crkva u Šurkovcu, a kada se vraćala, dala mu nešto evra, jer joj je progovorio sin, nijem od rođenja. Pala je na patos crkve, kada je dijete poslije Ivine “radnje” reklo: “Majko, daj vode”. A Ivo svima govori: “Ne liječim ja, već Isus” – priča Tesma Milinković iz Šurkovca.

S druge strane, Milan Topić iz obližnjih Ljeskara kaže da je priča o čudotvornim izlječenjima u Šurkovcu izvikana.

– Po onoj narodnoj da ovce neće preko rijeke, ali kada jedna pređe, sve odoše za njom… Dva-tri puta sam vidio kako fra Ivo drži riječ pred nekoliko stotina ljudi. Međutim, nije logično da svima može da pomogne – kaže Topić.

Stipe Lovrić, Šurkovčanin iz Zagreba, tvrdi da će uvijek biti nevjernih Toma.

– Bio sam prisutan kada je doktorica iz Zagreba bacila štake i kada je čovjek pročuo u 50. godini i zaplakao od sreće. Dakle, ako vjeruješ, ozdravićeš, a fra Ivo kroz molitvu zagovara i liječenje kod pravih ljekara. Doktor je postao doktor jer ga je Bog za to namijenio – ističe Lovrić. I da sve ovo ne bi ličilo na nekakav marketing, da samo lakomisleni ne bi povjerovali, u crkvi Presvetog srca Isusova u Šurkovcu čuvaju se pismena svjedočenja, svakom dostupna, onih koji su dolazili u Šurkovac bolesni, a odlazili kući potpuno izliječeni. Fra Ivo kaže da je Šurkovac mjesto duhovnog preobražaja i ništa više.

Nema vašara

Fra Ivo Pavić ističe da su u okolini crkve potrebni objekti poput prenoćišta za vjernike, gdje bi radili mještani. – Ipak, ne dozvoljavam da se pravi vašar, jer one koji idu za profitom ne zanimaju crkva i molitva. Želim da ovo bude duhovno središte. Ovdje smo na starim temeljima izgradili novu crkvu od priloga hodočasnika, donacija s duhovnih obnova u inostranstvu i prodajom mojih knjiga. Ali tek poslije duhovne obnove, jer da smo prvo gradili crkvu, ne bi nikad bilo ovoga. Ovdje ću ostati ako bude volja Božija – kaže Pavić.