Kad je na Mariji primijetio vidljive znakove majčinstva, nakon što se vratila od Elizabete, Josip je sumnjao, osjećao je bol, trpio je dok su seoski brbljavci oko njega počeli mrmljati – rekao je Papa i naglasio – nije razumio, ali je znao da je Marija bila Božja žena i zato je odlučio otpustiti ju u tišini, bez javne optužbe, sve dok se Gospodin nije umiješao poslavši mu u san anđela koji mu je protumačio kako dijete začeto u njoj dolazi od Duha Svetoga. Nakon toga Josip je povjerovao i poslušao.
Josip se borio u sebi i u toj je borbi čuo Božji glas: "Ustani – onaj 'ustani' koji je često početak određenog poslanja u Bibliji: 'Ustani!' – uzmi Mariju i odvedi ju u svoj dom – ponovio je Sveti Otac i objasnio – to znači: preuzmi odgovornost za situaciju, uzmi u svoje ruke situaciju i idi dalje“. Josip nije otišao prijateljima da ga tješe, nije otišao psihijatru da mu protumači san..., ne, vjerovao je. Išao je dalje. Uzeo je situaciju u svoje ruke. Što je Josip trebao uzeti u svoje ruke? Kakva je to bila situacija? Zašto je trebao preuzeti odgovornost – upitao je Papa i odgovorio - za dvije stvari, za očinstvo i misterij.
Josip je morao – dodao je papa Franjo – „preuzeti odgovornost“ očinstva što se već nazire u Isusovu rodoslovlju u kojem se objašnjava kako se mislilo da je on sin Josipov. Preuzeo je odgovornost očinstva koje nije bilo njegovo, dolazilo je od Oca. Nosio je dalje očinstvo tako da je ne samo podupirao Mariju i dijete, nego je i odgajao dijete, poučavao ga zanatu i vodio ga prema zrelosti. Čuo je glas: „Preuzmi odgovornost očinstva koje nije tvoje, nego Božje“, i to je učinio bez riječi. U evanđelju nema ni jedne riječi koju je Josip izgovorio. On je čovjek šutnje i tihe poslušnosti.
On je također čovjek koji uzima u ruke otajstvo. Kao što je objašnjeno u prvom čitanju, otajstvo je ono koje vodi narod Bogu, otajstvo ponovnog stvaranja koje je kao što kaže liturgija, čudesnije od stvaranja – istaknuo je Sveti Otac.
Josip je taj misterij uzeo u svoje ruke i pomagao svojom šutnjom i svojim poslom sve do trenutka kada ga je Bog pozvao k sebi – rekao je Papa i naglasio – o tom čovjeku koji je preuzeo odgovornost za očinstvo i otajstvo, rečeno je da je bio sjena Očeva: sjena Boga Oca. I ako je Isus čovjek naučio reći "tata", "oče", svojem Ocu kojeg je poznavao kao Boga, to je naučio iz života, od Josipovog svjedočanstva; od čovjeka koji čuva čovjeka koji raste, čovjeka koji nosi naprijed svako očinstvo i svako otajstvo, ali ne uzima ništa za sebe.
Taj je "veliki Josip" – rekao je papa Franjo i zaključio – Bog ga je trebao da ponese dalje otajstvo ponovnog vođenja ljudi prema novom stvaranju.