On će se vratiti k nama na svetkovinu Božića kada ćemo se sjećati njegovog povijesnog dolaska u skromnim ljudskim uvjetima; ali On dolazi u našu nutrinu svaki put kad smo spremni primiti ga i doći će opet na kraju vremena "suditi živima i mrtvima". Zbog toga – upozorio je Papa – moramo uvijek biti budni i čekati Gospodina s nadom da ćemo ga susresti. Današnja nas liturgija upravo uvodi u tu divnu temu budnosti i čekanja.
U Evanđelju Isus nas potiče – primijetio je Sveti Otac – da budemo oprezni i budni kako bismo bili spremni prihvatiti ga u trenutku njegova povratka. On nam kaže: "Budite oprezni, bdijte, jer ne znate kada će doći vrijeme... ; činite tako da ne bi došao iznenada i našao vas gdje spavate“.
Oprezna je osoba ona koja u buci ovoga svijeta ne dopušta da ju preplavi rastresenost i površnost, nego živi u brizi za druge posvema i svjesno. Tim stavom postajemo svjesni suza i potreba bližnjih te možemo prihvatiti također ljudske i duhovne sposobnosti i darove – protumačio je papa Franjo i dodao – oprezna se osoba okreće zatim svijetu, nastojeći se suprotstaviti ravnodušnosti i okrutnosti koje su prisutne u njemu i radovati se blagu ljepote koje također postoji i koje se mora čuvati. Trebamo imati osjećaj razumijevanja kako bismo prepoznali bilo bijedu i siromaštvo pojedinaca i društva, bilo skriveno blago u malim svakidašnjim stvarima, upravo tamo gdje nas je Gospodin stavio.
Osoba koja bdije je ona koja prihvaća poziv na bdijenje, a to znači ne dopustiti da nas nadvlada san obeshrabrenja, nedostatka nade, razočaranja i istodobno odbacivati traženje mnogih ispraznih stvari kojima obiluje svijet i kojima se često žrtvuje osobno i obiteljsko vrijeme i spokoj – istaknuo je Papa i nastavio – to je bolno iskustvo Izraelaca o kojem nam govori Izaija: izgledalo je kao da je Bog ostavio svoj narod da luta daleko od njegovih putova, a to je bila posljedica nevjere samoga naroda. I mi smo često nevjerni kada nas Gospodin zove: On nam pokazuje dobar put, put vjere i ljubavi, ali mi tražimo svoju sreću negdje drugdje.
Oprezni su i budni oni za koje pretpostavljamo da neće nastaviti lutati daleko od putova Gospodinovih, izgubljeni u svojim grijesima i nevjerama; tako se stvaraju uvjeti da Bog može prodrijeti u naš život kako bi mu vratio smisao i vrijednost, svojom prisutnošću punom dobrote i nježnosti – naglasio je Sveti Otac i zazvao – Presveta Marijo, uzore iščekivanja Boga i primjeru bdijenja, vodi nas u susret tvojem sinu Isusu oživljujući našu ljubav prema Njemu.
Jučer sam se navečer vratio s apostolskog putovanja u Mjanmar i Bangladeš – spomenuo je papa Franjo i rekao – zahvaljujem svima koji su me pratili molitvom i pozivam da zajedno sa mnom zahvalite Gospodinu što sam mogao susresti te narode, osobito katoličke zajednice i zato što su me okrijepili svojim svjedočenjem. Sjećam se tolikih lica na kojima sam mogao vidjeti životna iskušenja, ali bila su nasmijana i odavala su plemenitost. Sve ih nosim u srcu i u molitvi.
U svojoj molitvi osobito se sjećam naroda u Hondurasu kako bi mogao mirno nadvladati sadašnje teškoće, rekao je na kraju Papa i pozdravio sve prisutne vjernike i hodočasnike te svima zaželio sretno Došašće, preporučujući se kao i obično u njihove molitve.
