Govori istinu jer želi spasiti. Mi smo navikli suditi. Bog, naprotiv, prihvaća patnju – rekao je Papa – Ne odustaje od lomljenja kruha ni za onoga koji će ga izdati. To je tiha Božja snaga: nikada ne napušta stol ljubavi, ni kada zna da će ostati sam
Papa Lav XIV. današnjom je katehezom želio nastaviti, kako je rekao, "hod u školi evanđelja, slijedeći Isusove korake u posljednjim danima njegova života." Osvrnuo se na trenutak za vrijeme pashalne večere, kada Isus otkriva da će ga jedan od Dvanaestorice izdati: "Zaista, kažem vam: jedan od vas, koji sa mnom blaguje, izdat će me".
Isus ih ne izgovara da bi osudio, nego da bi pokazao koliko ljubav, kad je istinska, ne može bez istine. Gornja soba, gdje je maločas sve bilo brižno pripremljeno, odjednom se ispunjava tihom boli, sazdanoj od pitanja, sumnji, ranjivosti. To je bol koju i mi dobro poznajemo, kada se u odnose s našima najdražima uvuče sjena izdaje.
"Pitanje Da nisam ja? možda je jedno od najiskrenijih koje si možemo postaviti. To nije pitanje nevinoga, nego učenika koji se otkriva kao krhak", ističe Sveti Otac.
Isus ne razotkriva da bi ponizio. Govori istinu jer želi spasiti. A da bismo bili spašeni, moramo osjetiti: osjetiti da smo uključeni, osjetiti da smo ljubljeni unatoč svemu, osjetiti da je zlo stvarno, ali da nema posljednju riječ. Samo onaj tko je upoznao istinu duboke ljubavi, može prihvatiti i ranu izdaje. Reakcija učenika nije bijes, nego tuga. Ne sablažnjavaju se, nego se rastužuju. To je bol koja proizlazi iz stvarne mogućnosti da su oni ti koji su uključeni. I upravo ta tuga, ako ju prihvatimo iskreno, postaje prostor obraćenja. Evanđelje nas ne uči poricati zlo, nego ga prepoznati kao bolnu priliku za ponovno rođenje.
"Mi smo navikli suditi. Bog, naprotiv, prihvaća trpjeti. Kad vidi zlo, ne osvećuje se, nego tuguje", dodao je papa Lav XIV.
Ako zaniječemo ljubav koja nas je stvorila, ako izdajom postanemo nevjerni samima sebi, tada zaista gubimo smisao dolaska na svijet i sami se isključujemo iz spasenja. Ipak, upravo tu, na najtamnijem mjestu, svjetlo se ne gasi. Naprotiv, počinje sjati. Jer ako priznamo svoju granicu, ako dopustimo da nas dotakne Kristova bol, tada se možemo napokon ponovno roditi. Vjera nas ne štiti od mogućnosti grijeha, ali nam uvijek nudi put izlaska: put milosrđa.
Na kraju je dodao da se Isus ne sablažnjava našom slabošću, jer zna da nijedno prijateljstvo nije pošteđeno rizika izdaje. "Ali On i dalje vjeruje i ne odustaje od lomljenja kruha, čak ni za onoga koji će ga izdati. To je tiha snaga Božja: nikada ne napušta stol ljubavi, čak ni kad zna da će ostati sam."
Draga braćo i sestre, i mi se danas možemo iskreno zapitati: »Da nisam ja?« Ne zato da bismo se osjećali optuženo, nego da u svome srcu otvorimo prostor istini. Tu počinje spasenje: u svijesti da bismo mogli biti mi ti koji lome povjerenje u Boga, ali i da možemo biti oni koji to povjerenje ponovno prihvaćaju, čuvaju, obnavljaju.
"U konačnici, to je nada: znati da, iako mi možemo zakazati, Bog nikada ne zakaže. Iako možemo izdati, On nas nikada ne prestaje ljubiti. Ako dopustimo da nas dotakne ta ljubav – ponizna, ranjena, ali uvijek vjerna – tada se doista možemo ponovno roditi. I početi živjeti, ne više kao izdajnici, nego kao djeca koja su uvijek ljubljena", istaknuo je Sveti Otac.
