Misno slavlje predvodio je, u zajedništvu sa slavljenikom i subraćom, dominikanski provincijal fr. Tomislav Kraljević OP.
Fr. Tomislav istaknuo je u propovijedi da su milost i apostolstvo ključne riječi dominikanskog života, odnosno službe i života, brata Drage. Biti pozvan i poslan.
Provincijal je naveo da je od najranijih dana u fr. Dragi plamtio oganj zanosa koji ga nije puštao sve dok ga snage nisu postupno napuštale. „Od trenutka kad je skočio kao malo dijete u ruke padru Petru Domančiću kao dar s neba i povikao ‘ja ću biti dominikanac’ do apostolskog žara u svakoj misiji i poslanju koji je činio kao propovjednik. Oganj apostolske ljubavi nije ga napuštao ni u nijednoj životnoj situaciji. Što god je činio radio je s posebnim žarom i zanosom“, rekao je fr. Tomislav.
„I onda kad je išao u zbjeg pred partizanima prema Austriji na koncu 2. svjetskog rata tražeći kako pomoći napaćenim ljudima, te u kaznionici u koju je bio doveden s ostalim svećenicima i klericima nakon Bleiburga pomagao je svojom domišljatošću i ustrajnošću. Jednako tako ostao je tako reći svoj u teškim uvjetima dvogodišnjeg služenja vojske koja je imala za cilj ‘preobratiti ga’ odnosno odvući ga od svećeničkog poziva“, spomenuo je provincijal.
„Slikovito je taj njegov zanos i žar pretočio u riječi brat Anđelko Huljev koji ga je u srdačnim susretima, kada bi se sreli nakon određenog vremena, pozdravljao s ‘atomski Marijin apostole’. U njemu nije plamtio obični oganj nego atomski oganj Marijine vjere, vatra Duha Svetoga, koja ga je pokretala i taj se pokret pretakao u vatrene riječi i gorljive susrete koje nikoga ne bi ostavljale ravnodušnim i netaknutim. Župnik, katehet, propovjednik, misionar, odgojitelj, starješina, prior, duhovnik, ispovjednik, tješitelj, dobročinitelj sve to je padre Drago obavljao s velikom vatrom ljubavi Duha Svetoga koje je obilježila njegov život i stoljeće koje mu je Gospodin podario“; istaknuo je fr. Tomislav.
Provincijal je zaželio „neka ova stota godina ne bude samo jubilej prošlosti, nego i putokaz svima nama kako se živi vjera: jednostavno, ustrajno i predano.“
Čestitavši 100. rođendan, fr. Tomislav je fr. Dragi zahvalio što je darovao život Gospodinu u Redu propovjednika.
Otac Drago rođen je 15. rujna 1925. u Supetru na otoku Braču. Nakon osnovne škole u rodnome mjestu, klasičnu gimnaziju pohađao je u Bolu i Zagrebu. Sudbina njegova naraštaja bila je obilježena ratom: 1943. godine bombardiran je zagrebački dominikanski samostan, pa je nastavio školovanje iz Samobora, živeći u franjevačkom samostanu dok je kao dominikanski kandidat pohađao Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju na Šalati.
Krajem rata, poput mnogih sunarodnjaka, uputio se prema Bleiburgu u zbijeg. Na prijevaru je predan komunističkim vlastima te je dva mjeseca proveo u kaznionici u Zagrebu, nakon čega je poslan na služenje vojnoga roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji.
Godine 1947. stupio je u dominikanski novicijat u Dubrovniku, gdje je započeo studij filozofije i teologije. Za svećenika je zaređen 1953., a ubrzo nakon toga odlazi na specijalizaciju u Francusku, gdje se usavršava za odgojiteljski rad. Po povratku 1955. postaje odgojitelj u teološkoj školi Samostana sv. Dominika u Dubrovniku.
U Zagrebu preuzima niz službi: vjeroučitelja, priora i odgojitelja studenata. Godine 1965. imenovan je prvim upraviteljem novoosnovane župe Kraljice sv. Krunice u Maksimiru, a dvije godine kasnije izabran je za provincijala Hrvatske dominikanske provincije.
Posebnu prekretnicu označila je 1975. godina, kada osniva dominikansku kuću i Župu Sv. križa u Klopču kraj Zenice. Tim je činom dominikanski red nakon stoljeća odsutnosti ponovno došao u Bosnu.
Otac Drago bio je prior u Korčuli i Dubrovniku, učitelj novaka te pastoralni djelatnik u Splitu, Rijeci i ponovno u Korčuli. Posljednjih godina živi u Splitu, u Samostanu sv. Katarine Aleksandrijske, gdje i danas, unatoč stotoj godini života, ostaje tjelesno i mentalno vitalan.
Najpoznatiji je, ipak, kao pučki misionar. Tijekom desetljeća održao je više od 250 misija, osobito po Bosni, gdje je na jednostavan i blizak način naviještao evanđelje Isusa Krista.
Otac Drago nije bio samo propovjednik, nego i pisac i novinar. Uređivao je župni list „Crkva u malom“ i „Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije“, a surađivao je s Glasom Koncila, „Marulićem“, „Lanternom sv. Marka“ i drugim katoličkim publikacijama.
Autor je nekoliko knjiga „S Franjom Asiškim u treće tisućljeće“, „Iz torbe pučkog misionara“ te „Moj Bleiburg. Od svibnja 1945. do svibnja 1947.“, djela u kojem dokumentira vlastita ratna i poratna iskustva. Upravo je ovu posljednju knjigu napisao na poticaj kardinala Franje Kuharića. Godine 2012. objavio je i knjigu „Susreti i poruke“, u kojoj govori o važnosti susreta s Kristom i ljudima.
